Keely Hodgkinson, 22-godišnja atletičarka iz Athertona, osvojila je zlato na 800 metara na nedavno završenom svjetskom dvoranskom prvenstvu u poljskom Torunu. Sada joj u kolekciji zlatnih medalje nedostaje samo svjetsko na otvorenome. Posebno je bila emotivna njezina finalna utrka na olimpijskim igrama u Parizu 2024. godine. Keely Hodgkinson stajala je na startnoj liniji finala osjećajući ogroman pritisak. Nakon srebra u Tokiju i niza drugih mjesta na svjetskim natjecanjima, cijela je nacija očekivala samo jedno - zlato. I ona ga je isporučila. U utrci koja je djelovala kao kruna njezine dosadašnje karijere, povela je od samog početka i u posljednjih sto metara se odvojila, prešavši ciljnu crtu s vremenom 1:56.72. Dok su suze tekle niz njezino lice, slavila je s vojskom britanskih navijača, svjesna da je ostvarila san koji je sanjala od malih nogu.
Njezin put počeo je u Athertonu, gradiću u blizini Manchestera, gdje je odrasla u sportskoj obitelji. Otac Dean je maratonac, a majka Rachel također je bila članica lokalnog atletskog kluba Leigh Harriers, kojem se i Keely pridružila s devet godina. Iako je nakratko izgubila interes za atletiku i posvetila se plivanju, inspiracija se vratila na velika vrata. Gledajući britansku sedmobojku Jessicu Ennis-Hill kako osvaja zlato na Olimpijskim igrama u Londonu 2012., desetogodišnja Keely je, kako kaže njezin otac, stalno ponavljala:
- Želim biti olimpijska prvakinja poput Jess Ennis.
Taj san postao je njezina zvijezda vodilja, no put do njegova ostvarenja bio je sve samo ne lagan. U ranim tinejdžerskim godinama, dok je nizala uspjehe na lokalnim natjecanjima, suočila se s najvećim izazovom u svom životu, onim koji nije imao nikakve veze s atletskom stazom. S 13 godina dijagnosticiran joj je mastoidom, vrsta nekancerogenog tumora koji joj je u uhu rastao deset godina. Situacija je bila izuzetno ozbiljna. Tumor je već uništio njezine slušne kosti i opasno se približio kralježnici. Liječnici su joj predstavili zastrašujuću dilemu: ako tumor ostane, mogao bi zahvatiti kralježnicu i uzrokovati paralizu lica. Operacija je nosila svoje rizike, ali bila je nužna. Operacija je uspjela, tumor je uklonjen, ali posljedice su ostale. Zbog oštećenja slušnih kostiju ostala je 95 posto gluha na to uho. Osim toga, zahvat je utjecao na njezin centar za ravnotežu do te mjere da neko vrijeme uopće nije mogla hodati, što je za mladu trkačicu bio nezamisliv udarac.
Umjesto da odustane, Keely je iskoristila tu kušnju kao gorivo. Nakon oporavka, koji su dodatno zakomplicirali problemi s koljenom, vratila se na stazu jača no ikad. Njezina prva trenerica Margaret Galvin istaknula je njezinu nevjerojatnu predanost.
- Uvijek je bila sjajna na treninzima i puno se žrtvovala. Sjećam se kako se vraćala s obiteljskih putovanja samo da bi se natjecala, a onda bi se opet vratila obitelji.
Svijet je za Keely Hodgkinson čuo na odgođenim Olimpijskim igrama u Tokiju 2021. godine. Sa samo 19 godina, ne samo da je osvojila srebrnu medalju, već je srušila 26 godina star britanski rekord legendarne Kelly Holmes, istrčavši 800 metara za nevjerojatnih 1:55.88. Bio je to bljesak koji je najavio dolazak nove superzvijezde, no taj uspjeh pratio je i niz frustrirajućih drugih mjesta. Osvojila je srebro na Svjetskom prvenstvu 2022. u Eugeneu, gdje je za pobjednicom Athing Mu zaostala samo osam stotinki sekunde. Srebro je uzela i na Igrama Commonwealtha iste godine, ovaj put iza Kenijke Mary Moraa. Priča se ponovila i na Svjetskom prvenstvu 2023. u Budimpešti, gdje je ponovno završila kao druga, iza Morae, a ispred Mu. Iako je svaka od tih medalja bila ogroman uspjeh, za sportašicu s mentalitetom pobjednice, niz srebrnih odličja postao je motivacija da radi još jače kako bi se konačno popela na najvišu stepenicu postolja.
Unatoč brutalnom rasporedu treninga i natjecanja, Keely Hodgkinson nije dopustila da je sport u potpunosti definira. Njezina karizmatična osobnost i interesi izvan staze učinili su je popularnom i izvan atletskih krugova. Bliska je prijateljica s engleskom nogometnom reprezentativkom Ellom Toone, s kojom je išla u školu.
- Ona je bila dvije godine starija, ali nekako smo se odlično slagale. U školi su me zvali 'mini Ella'. Mi smo samo dvije mlade djevojke koje žive svoje snove - izjavila je Keely.
Uz sport, gaji veliku strast prema modi; redovito posjećuje Tjedan mode u Londonu, a njezino lice krasilo je naslovnice časopisa poput Elle i Vogue. Otvoreno je govorila i o mentalnim izazovima slave, priznajući da se nakon Tokija borila s "postolimpijskom depresijom" te da joj je sviranje klavira pomoglo da se nosi s pritiskom.
Njezina obitelj ostala je njezin najveći oslonac. Otac Dean jednom je vozio 22 sata od Ujedinjenog Kraljevstva do Poljske samo kako bi je gledao kako se natječe na mitingu Dijamantne lige. I sama Keely je, nakon osvajanja zlata u Parizu, odustala od obećane kupnje Porschea kako bi umjesto toga provela vrijeme s obitelji na odmoru u Marbelli.
Nakon ozljede 2025. godine, u trening je uvela i biciklizam te dodatni rad u teretani, što joj je, kako kaže, pomoglo da postane još jača. Taj pristup očito djeluje. U veljači 2026. godine, na mitingu u Liévinu u Francuskoj, srušila je svjetski dvoranski rekord na 800 metara s vremenom 1:54.87, a mjesec dana kasnije postala je i svjetska dvoranska prvakinja. Nakon što je osvojila sve što se moglo osvojiti, ostao je još jedan veliki cilj: oboriti 41 godinu star svjetski rekord Jarmile Kratochvílove od 1:53.28.
Otvori KEKS Pay
