U službenom Fibinom hotelu u glavnom nikaragvanskom gradu Managui te večeri se plesala samba. Nakon pobjede nad Argentincima (55:47), brazilski košarkaši slavili su svoj peti naslov sveameričkih prvaka, prvi nakon 2009. godine. U uspjehu je uživao, ali ne i plesno, i brazilski izbornik Aleksandar Petrović koji je morao nešto ranije napustiti feštu jer je ranom zorom morao krenuti prema Hrvatskoj, preko Mexico Cityja i Amsterdama.
- Plesala se samba, Yago je donio zvučnik i raspalio glazbu pa se slavilo kao što se slavilo lani u Rigi kada smo osvojili olimpijski kvalifikacijski turnir. Brazilci to slave jedinstveno a mene koljeno izdaje pa ne mogu previše skakati - započeo je Petrović objašnjavajući nam zašto ne ide u Brazil:
- Karta mi je bila definirana još prije dva mjeseca tako da ne idem u Brazil no ondje ionako neće biti posebne fešte jer se razilaze i igrači, i oni se odmah moraju javiti u svoje klubove. Doduše, onaj koji je feštu predvodio, razigravač Yago Santos, se ne mora javiti u klub jer ga Crvena zvezda ne želi zadržati. I zato je njemu ovaj uspjeh reprezentacije, pa i osobni jer je najbolji igrač Prvenstva, itekako puno značio.
Uz Yaga Santosa, u najbolju petorku AmeriCupa, izabran je i centar Bruno Caboclo a izbornik je imao potrebnu posebno pohvaliti i krilnog-centra Lucasa Diasa za kojeg je, na presici, rekao da zna više košarke od njega.
- Teško da bismo bez njega jer s ozljedom centra Mirande on je u posljednje tri utakmice dvaput igrao po 40 minuta a u finalu skoro 38 minuta. Imali smo puno pehova no dogovor je bio da o tome ne pričamo. Jako puno bitnih igrača nam je otkazalo pa tako nismo imali Gui Santosa i Didija Louzade a ozlijedio nam se, prije Prvenstva, i startni krilni igrač Leo Meindl. Tog časa su nam se izgledi smanjili no ispalo je sjajno jer smo utakmice dobivali na različite načine. Protiv Amerikanaca nevjerojatnom šuterskom predstavom a u finalu protiv Argentine obranom. Još jednom se potvrdilo da napad dobiva utakmice a obrana donosi trofeje. Još do prije sedam godina za Brazilce je bilo nepojmljivo da igraju obranu kao u finalu s Argentincima koji u mnogim svojim napadima nisu vidjeli obruč.
Na pitanje o tome je li mu se u karijeri ikad dogodio takav preokret kao protiv Amerikanaca protiv kojih je "minus 20" u 23. minuti pretvorio u uvjerljivu pobjedu, podsjetio nas je na poraz Hrvatske protiv Turske u četvrtfinalu Eurobasketa 2001.
- Meni se dogodio ali u negativnom smislu kada sam s Hrvatskom izgubio nakon "plus 19" u 27. minutu. I danas si predbacujem što sam tada bio u ratu s vodećim čovjekom Saveza Radićem, i da mi to nije remetilo koncentraciju koju sam trebao imati za takvu utakmicu, ja vjerujem da bismo mi prošli u četvrtfinale. Da se sada u to vrijeme mogu vratiti to sigurno ne bih napravio i taj kiks mi se ne bi dogodio. No, ovo Brazila protiv Amerikanaca bilo je kolektivno napadačko ludilo u kojem smo od "minus 20" do "plus 15" došli u manje od 15 minuta. Nešto slično tome nisam vidio.
Ovo je zacijelo jedan od top tri dometa u Acinoj karijeri, uz posljednju hrvatsku medalju sa Eurobasketa 1995. i peto mjesto Hrvatske na Olimpijskim igrama u Riju 2016.
- Tu još mogu dodati još i prošlo ljeto i pobjedu na olimpijskom kvalifikacijskom turniru u Letoniji i nastup na Olimpijskim igrama u Parizu. No, s godinama sam se i ja promijenio i sada sam mirniji, nemam kratak fitilj kao prije 20 godina. Izuzetno mi je drago zbog brazilske federacije, zapravo konfederacije koja se sastoji od 26 federacija.
Ovaj uspjeh podrazumijeva nastavak suradnje.
- Ja sam vezan za Brazil do Svjetskog prvenstva 2027. u Kataru no već sada mi daju do znanja da bi voljeli da sve zaokružimo u olimpijskoj 2028. godini jer većinu ovih igrača sam ja uveo u reprezentaciju. Osim toga, moji suradnici su se našalili pa su mi izradili virtualnu brazilsku putovnicu bez roka trajanja želeći valjda tako učiniti da se osjećam Brazilcem.
Zanimljivo ga je bilo slušati na presici na kojoj je govorio nekom kombinacijom španjolskog i portugalskog.
- Ja više ne znam što mi je španjolski a što portugalski, to je neki portunjol. Važno je da me oni razumiju a ja njih razumijem potpuno.
Čime je kupio te temperamentne Brazilce da mu vjeruju i da ga vole?
- To je moj forte svih ovih 35 godina trenerskog posla. Svakom od igrača pristupam drugačije i ne postavljam se kao diktator. Recimo na Lucasa Diasa mogu bez problema dignuti glas dok Cabocla moram njegova jer ako na njega podignem glas on se gasi. I zato on voli biti s nama. Prije tri desetljeća je u košarci bilo vrijeme trenera diktatora no u ovom načinu življenja to više ne prolazi. S igračima treba razgovarati i ja imam brojeve od 25 najboljih brazilskih igrača i sa svakim od njih sam u kontaktu. Mislim da je i na taj način napravljena dobra kemija.
No, nije ovo jedini ovoljetni uspjeh jedne od selekcija Brazila.
- Bio je dogovor da se ove godine što više otvaramo, da putujemo po svijetu više i nastupamo na natjecanjima. Tako je sveučilišni Brazil osvojio Univerzijadu dobivši u finalu Ameriku, druga momčad osvojila je prvo mjesto na turniru u Kini a naši najtalentiraniji igrači do 23 godine pobijedili su na turnir Amerikance, Kanađane i Japance. Ne tako davno ova reprezentacija odigrala je Copa Latinu i osvojila turnir. Dakle, na svih pet natjecanja bili smo prvi.
Spominje li se i dalje, u brazilskim medijima, da je stariji brat od legendarnog Dražena Petrovića.
- Do naše pobjede na olimpijskom kvalifikacijskom turniru u Letoniji nitko me nije specijalno doživljavao. Sada pak imam neko ime i onda se logično uz to veže i obiteljska priča. Da, spominje se i to da sam stariji brat od Dražena a jedan je novinar kazao da je ovo nešto što i Dražen odnekuda kontrolira.
Ono što mu slijedi jest guštanje u uspjehu i gledanje Eurobasketa na kojem neće biti Hrvatske.
- Kao magarac već sam navikao na batine, čovjek otupi na neuspjehe. No, kada vidiš da nas po prvi put, u tri desetljeća, na Eurobasketu nema onda shvatiš da je došlo vrijeme kada će i sam plasman na veliko natjecanje biti uspjeh. Činjenica jest da sam iz HKS-a otišao na neslavan način pa me to malo mentalno udaljilo pa sam svoju sreću potražio negdje drugdje i svoju sam utjehu našao u Brazilu. Ondje se osjećam cijenjeno i voljeno a to je nešto što mi treba u završnici moje košarkaške karijere.
Očito više nema ambicija za rad u klupskoj košarci?
- Čovjek mora biti iskren prema sebi. Osjetio sam to prije par godina u Pesaru da nemam više onu dnevnu energiju da cijelu godinu pokrećem sve oko sebe. Ovo s reprezentacijom mi puno više odgovara. Ljeti imam mjesec dana a preko sezone kvalifikacijske prozore od sedam do 10 dana. Godine stižu, drugi sam najstariji nakon Pešića.
Premda je bio u dobroj prilici da vadi mast onima koje smatra krivima za odlazak iz Hrvatskog košarkaškog saveza, Aco ovaj put takvu vrstu zadovoljštine nije tražio.
- Ne osjećam potrebu za tim, za ratovima. Ušao sam u mirniju fazu i žao mi je što ona nije došla već prije 10 godina. Ovog časa više osjećam tugu što nas nema na Eurobasketu jer ipak su neki naši igrači u zenitu svojih karijera. I zato nas svako propušteno veliko natjecanje dovodi u situaciju žaljenja jer smo puno propustili s vrhunskim igračima u najboljim godinama.
Bi li Hrvatska imala što za reći na Eurobasketu da smo sudionici i to u kompletnom sastavu?
- Maknimo na stranu Srbiju i Tursku koje dominiraju s visokim igračima, za uspjeh je strašno bitna vanjska linija a mi tu baš i nismo najbolje pokriveni. Mi imamo prepokrivenost s visokim igračima dok je na vanjskim pozicijama pitanje tko visoke može pratiti. Vjerujem da bismo prošli skupinu ali mi se čini da ne bismo prošli osminu finala, da bi nam to bio krajnji domet.
A ključno pitanje za hrvatsku mušku reprezentaciju ovog časa je koji nam je domet u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo pored jedne Njemačke, Izraela a potom i Letonije i Poljske?
- Ljudi su spremni podcjenjivati Poljsku i Izrael a to su reprezentacije koje će nam konkurirati za to treće mjesto koje vodi na Svjetsko prvenstvo. A oni će se dodatno "nahraniti" nastupima na ovom Eurobasketu. Osim toga, i Letonija i Njemačka i tijekom sezone mogu skupiti respektabilne sastave i ja se pitam hoćemo li imati snage nositi se s njima. Da biste ušli unutar tri reprezentacije koje idu na SP vi morate izboriti ili sedam pobjeda s dobrom koš razlikom, naročito s onim s kojim se borite za to treće mjesto, ili osam pobjeda. Nisam siguran da mi to možemo s našim sastavom bez NBA igrača. Doduše, treći i četvrti kvalifikacijski prozor igrat će se ljeti kada ćemo mi imati na raspolaganju naše NBA igrače ali je to slučaj i sa suparnicima pa će biti zanimljivo vidjeti koje će nam reprezentacije raspored namjeriti u tim prozorima - zaključio je Petrović.
Otvori KEKS Pay
Ne okrunjeni kralj hrvatske košarke. Nema koga nije uništio.