Osijek je u prvom dvoboju 15. kola HNL-a na gostovanju remizirao kod Vukovara u Vinkovcima, i tako ostao bodovno izjednačen s Vukovarcima na dnu ljestvice HNL-a s 12 osvojenih bodova. I jedni i drugi su čak šest bodova udaljeni od najbliže momčadi na ljestvici, osmoplasirane Rijeke. Da, ima se još dosta za igrati do kraja prvenstva, točnije 21 utakmica, ali ne može se ignorirati činjenica da je nakon 15 odigranih kola ovo za Nogometni klub Osijek katastrofa epskih razmjera.
Nijedan klub u državi nema infrastrukturu kao Osijek, a po financijskom statusu i stabilnosti momčad iz najvećeg grada Slavonije spada na drugo mjesto u HNL-u, samo iza Dinama. S financijskih se izvješća izvještava o profitima, a momčadi koja se prije samo tri godine s trenerom Nenadom Bjelicom ozbiljno borila za naslov prvaka više nema ni u tragovima, ni u naznakama.
Željko Sopić, dokazani HNL stručnjak koji je ostvarivao rezultate iznad očekivanja i realne moći klubova i u Gorici i u Rijeci, zasad nakon četiri utakmice i dalje nema pobjedu na klupi Osijeka. Upisani su remiji protiv Lokomotive i Vukovara, te porazi protiv Hajduka i Istre. No, svatko tko kaže da ovi rezultati trebaju ići na dušu Sopiću i njegovom stožeru, jednostavno ne razumije situaciju u slavonskom klubu.
Puno se pisalo proteklih godina o Upravi NK Osijeka. Navijački forumi i platforme kluba bijesni su na 'troglavu vladavinu' Vladimira Čohara, Ferenca Sakalja i Valentinu Koprivnjak zato što je briga usmjerena gotovo na sve osim na sportski rezultat kluba. Međutim, ta priča je toliko puta ispričana ovih godina da ju zaista više ne vrijedi ponavljati, barem ne u ovoj temi koja je ipak nešto drukčija. U kontekstu ove priče je bitno kako ta cijela tenzija utječe na igrače.
Jako često, pod nekom paskom 'profesionalnosti', kao pratitelji nogometa zaboravimo da su i nogometaši ljudi, da oni nisu roboti koji ništa ne čuju i ništa ne vide. Smatramo li zaista da na igrače nimalo ne utječe skandiranje stotina, nekada i tisuća pripadnika navijačke skupine Kohorta, čija glavna pjesma već sad jedno dulje vrijeme glasi "Uprava, odlazi" ?
Da se razumijemo, navijači imaju potpuno pravo skandirati to, posebice uzevši situaciju u klubu, to uopće nije upitno. Dapače. Time navijači pokazuju brigu za budućnost i stanje kluba. Međutim, to i dalje ne znači da igrači mogu ostati imuni na to i da unutarnja energija može ostati netaknuta. Zamislite da radite na nekom poslu i da velika masa ljudi konstantno proziva vaše poslodavce za loš rad. Ne biste na do u potpunosti mogli odmahnuti rukom i nastaviti dalje, koliko god čvrsti u glavi bili.
Koliki god da su igrači profesionalci, nemoguće je da to barem na podsvjesnoj razini ne utječe na vas, i da onda zbog tih loših poslodavaca možda ne dajete manje na terenu, jer eto, "ako su poslodavci loši, onda mogu i ja dati manje od sto posto". Opet, naravno da igrači neće o tome razmišljati na svjesnoj razini, ali nemoguće je da takvo što ne uđe u podsvijest.
VEZANI ČLANCI:
A pritom svemu ovome nismo ni spomenuli da Osijek zbog silnih ozljeda trenutačno na raspolaganju ima samo jednog zdravog veznog igrača, Hrvoja Babeca, a da uz njega u vezi moraju igrati špica i lijevi bek, kao što je to bio slučaj u utakmici protiv Vukovara s Barićem i Čolinom. Stoga je Sopić bio primoran koristiti velik broj novih i mladih igrača, od kojih mnogi prije ove faze nisu upisali ni 20 minuta seniorskog nogometa.
Kad cjelokupnu situaciju uzmemo u obzir te ju poveženo s plašljivim, nedorečenim i neodlučnim govorom tijela igrača Osijeka na terenu, dolazimo do vrlo jednostavnog zaključka da u ovom trenutku Osijeku ne mogu pomoći ni treneri poput Pepa Guardiole ili Carla Ancelottija. I zato Sopić još uvijek čeka na svoju prvu pobjedu, jer koliko god dobro pripremao utakmice, ovakva poljuljana i nesigurna momčad jednostavno nije u mogućnosti isporučiti ono što bi trebala. A u ovakvoj generalnoj klupskoj atmosferi, tko bi uopće i mogao?
Otvori KEKS Pay
