Galatasaray, Tobol, Vitoria Guimaraes, Villarreal, Paok, HB Torshavn, Ružomberok, Zira, Dinamo City, Žilina i Pafos. To je popis momčadi protiv kojih Hajduk nije uspio ostvariti pobjedu na europskim gostovanjima, a negativan niz sada traje već 2145 dana. Otkako su bijeli 17. rujna 2020. godine savladali makedonsku Renovu s 1:0 u drugom pretkolu Europske lige, pobjeda na gostovanju je nepostojeći pojam. Za usporedbu, na Poljudu je u tom istom razdoblju Hajduk ostvario sedam europskih pobjeda.
Frapantna razlika u učinku
Teški 4:0 poraz na gostovanju kod Pafosa ovog četvrtka samo je najnoviji primjer Hajdukove 'nepostojanosti' na gostovanjima u Europi. Nakon što je momčad Gonzala Garcije upisala pobjedu od 2:0 na domaćem terenu i vrlo se dobro nosila s ciparskim suparnikom, u Limassolu kao da je istrčala potpuno druga momčad. Hajduk je pokušao igrati isto kao i na Poljudu, izlaziti s kombinatorikom iz zadnje linije. S jedne strane, Pafos je na domaćem terenu zaigrao znatno agresivnije, visoko pritisnuo Hajduk i nametnuo svoj ritam. S druge strane, splitska je momčad djelovala uplašeno, griješila u dodavanjima i vrlo brzo odustala od prvotnog plana igre pribjegavši ispucavanjima, no lopte je svejedno poklanjala protivniku.
Ovaj trend i ovaj niz nisu ništa novo i kad se pogleda cjelokupna klupska povijest. Hajduk je u europskim natjecanjima sveukupno odigrao 224 utakmice, 111 na svojem terenu i 113 u gostima (2020. su zbog pandemije koronavirusa u pretkolima igrali samo gostujuće utakmice, nije bilo dvomeča). Od 111 utakmica na domaćem terenu, Hajduk ima omjer od 69 pobjeda, 18 remija i 24 poraza, a od 113 utakmica u gostima ima omjer od 26 pobjeda, 24 remija i 63 poraza. Od svih klubova koji su tijekom svoje povijesti odigrali više od 200 utakmica u europskim natjecanjima, nijedan nema tako drastičnu razliku između domaćeg i gostujućeg učinka.
Gonzalo Garcia je na konferenciji za medije nakon ovog debakla kod Pafosa (s obzirom na igru poraz je vrlo lako mogao biti i veći od 4:0) rekao da uopće nije bilo problema u mentalnom dijelu te da je jednostavno Hajduk igrao protiv jako kvalitetne momčadi. Pafos je znatno kvalitetnija momčad od Hajduka, to vjerno i dokazuje razlika od čak 96 mjesta između njega (78.) i Hajduka (174.) na Uefinoj ljestvici koeficijenata. Ipak je riječ o klubu koji je prošle sezone bio nadomak prolasku u nokaut-fazu Lige prvaka. Dakle što se tiče Pafosove kvalitete, taj dio priče uopće nije upitan.
Međutim, Garcia se ipak vara ako smatra da mentalni dio nije igrao nikakvu ulogu. Povijest pokazuje da, koji god igrači bili u bijelom dresu, koji god stručni stožer bio prisutan i koja god sezona ili era nogometa bila u igri, Hajduk ima dva, i to gotovo oprečna lica. Na svojem stadionu često igra pun samopouzdanja, nekad čak i iznad svojih limita, dok na gostovanjima u prosjeku ne pokazuje ni trećinu svojeg momčadskog potencijala. U tjedan dana između prvog dvoboja i uzvrata kvaliteta igre ne može se toliko promijeniti i jako je teško vjerovati da "baš nema problema u mentalnom dijelu".
Kada Torcida ne može biti prisutna u tolikom broju, kada s razglasa ne odjekuju hitovi legendarnog Olivera Dragojevića, Hajdukovih 11 na terenu kao da prestaje funkcionirati. Na HNL travnjacima ta razlika i nije toliko očita jer Hajdukovi navijači često ispunjavaju i domaće i gostujuće sektore na brojnim utakmicama, kao što je čest slučaj bio kod Lokomotive, Gorice, Varaždina i brojnih drugih klubova.U europskim dvobojima, kada su ograničenja broja domaćih navijača unaprijed poznata, a zbog udaljenosti ponekad na tribinama ne bude ni velik broj gostujućih navijača, čini se kao da igrači zaborave igrati nogomet. Lijepo je vidjeti koliki utjecaj navijači imaju i dobiti potvrdu da doista jesu Hajdukov 12. igrač, no gotovo je nevjerojatno da momčad, kada ostane bez takve gromoglasne podrške, jednostavno postaje nekonkurentna.
Huram dobio prednost
Fokusirajmo se na trenutak specifično na ovaj današnji Hajduk. Vjerojatno već znate cijelu priču o problemima s disciplinom Marka Livaje ovog ljeta, o tjeranju s priprema, odbijanju potpisivanja disciplinskog pravilnika i sukobu s Garcijom. Međutim, Livaja i Garcia su, prema riječima kluba, sve izgladili i riješili. S tim na umu, zašto Garcia još šikanira najkvalitetnijeg Hajdukova igrača? Teško je objasniti. Možda trener smatra da je Livaja izvan ritma. No, uz dužno poštovanje 17-godišnjem Adamu Huramu, teško je povjerovati da taj mladić može više ponuditi kao prvotimac nego Livaja, pa čak i ako zbog propuštanja dijela priprema nije maksimalno spreman. Nakon teške ozljede Roka Brajkovića, činilo se logičnim da će Michele Šego otići na krilo, a Livaja dobiti mjesto u 'špici'. Ipak, Garcia se odlučio za Hurama. U ovom trenutku situacija se doista sve više čini kao Garcijino 'treniranje mišića' na Livaji iz obijesti, a sve manje kao niz odluka koje se donose ponajprije u korist momčadi.
Garcia odaje dojam tvrdoglavosti, ne samo zbog situacije s Livajom. Strateg bijelih je nakon dvomeča protiv Pafosa rekao da je, sveukupno gledano u 180 minuta, Hajduk odigrao jako dobro. Da sada na ulici nađemo tisuću navijača Hajduka i upitamo ih slažu li se s tom tvrdnjom, vrlo je izgledno da se nijedan ne bi složio. Da rezimiramo, Urugvajac treba poraditi na samokritičnosti, a Hajduk na svojoj ovisnosti o domaćem terenu. U protivnom, napretka biti neće i svako ljeto pričat ćemo istu priču.
Otvori KEKS Pay
Nije Garcia ništa kriv. Leandro Paredes s 32 g. je igrao utakmicu 90 minuta tjedan dana nakon finala SP za Boca Juniors. Niko Sigur s 22 g je trebao 3 tjedna odmora nakon što je odigrao 150 minuta na SP.