Nakon što su završila vaterpolska natjecanja, u singapurskom Aquatic Centeru počele su utrke na Svjetskom prvenstvu u plivanju. Svoj prvi nastup na najvećoj svjetskoj seniorskoj smotri Jere Hribar imao je u štafeti 4 x 100 metara slobodno, koja je izborila 14. vrijeme na svijetu. Kako nam je rekao prije polaska na mundijal, jako se veselio baš štafetnom nastupu, no on, Miljenić, Nenadić i Dragoja nisu uspjeli izboriti finale pa mu preostaje tome se nadati u svojim pojedinačnim utrkama. A taj momak (koji obećava) svojedobno je bio drugi i treći na SP-u juniora pa s nestrpljenjem iščekujemo njegove nastupe u srijedu i petak na 100 i 50 slobodno.
– U Singapuru je jača konkurencija jer je veliki bazen. No ja se nadam minimalno jednom polufinalu, a ako budu dva, ja nikad sretniji. Inače, trebali bismo plivati i štafetu 4 x 100 mješovito. Dosad nismo imali tu štafetu, ni u Budimpešti ni u Beogradu, i važno je da ovi mlađi vide da se i to pliva i da vrijedi trenirati i prsno i delfin i leđno, a ne samo kraul. Dobra je vijest da je čak osam plivača konkuriralo za štafetu 4 x 100 slobodno, jer obećava i svatko želi plivati u toj štafeti u Los Angelesu.
Za nastup na Svjetskom prvenstvu normu je ispunilo 11 hrvatskih plivača.
– Meni je ovo prvo Svjetsko prvenstvo u velikim bazenima, a pratim plivanje od svoje desete godine i ne sjećam se kad smo posljednji put imali toliko puno plivača na najjačoj svjetskoj smotri.
Jeri je plivanje omogućilo besplatan studij u Americi. I ne samo to.
– Prvo mi je omogućilo besplatno školovanje i mogućnost stjecanja diplome. Osim puno prijateljstava i zabave, donijelo je i puno putovanja. Proputovao sam svijet i to je isto jedan od razloga zašto plivati. Meni nema bolje.
S obzirom na visinu od 204 centimetra, kako to da ga plivanju nisu oteli košarka, rukomet ili odbojka?
– Moj je otac kao mlađi igrao vaterpolo i imao je priliku s prijateljima ići na košarku, na kojoj se ozlijedio. I otkad se ozlijedio igrajući košarku, tu je odluka pala i ja sam samo u plivanju, u sportu u kojem nema kontakta.
Kada je došao trenutak izbora, prihvatiti ponudu koledža ili ostati ovdje na poznatom, je li se lomio oko te odluke?
– Nisam se lomio. Kada sam išao drugi razred srednje škole, bio sam gotovo siguran da ću ostati u Hrvatskoj, ali nakon četvrtog razreda potpuno sam promijenio mišljenje i bio sam gotovo siguran da ću ići u Ameriku. Bilo je samo pitanje kamo, na koji od fakulteta.
A na koncu je završio na Louisiana State Universityju.
– Moju prvu godinu bili smo 24., ove godine smo 19., a iduće godine cilj je ući u top 15 u Americi.
Što sve podrazumijeva taj besplatni studij? Koje troškove?
– Pokriva školarinu, dom, hranu, džeparac, putne troškove za odlaske kući ili na natjecanja po Americi. Imamo desetak natjecanja tijekom sezone.
Uz sportsku gradi i akademsku karijeru, a iza njega su dvije studentske godine.
– Usmjerio sam se na financije i plan je to završiti u tri godine i onda upisati neki magisterij.
Što kaže budući financijaš, može li se živjeti od plivanja?
– Mislim da se može, samo treba biti još bolji nego što ja jesam, recimo trebam plivati finala na svjetskim prvenstvima. Onda bi mi se promijenila i američka stipendija. Nakon što sam bio sedmi i 12. ove sezone, dobio sam i povećanje stipendije i sada imam pristojnu, a i s razine HOO-a također pa se može nešto i prištedjeti.
Što će se dogoditi kada naš sugovornik završi fakultet i kada izađe iz tog američkog sustava treninga?
– E, to još ne znam. To će biti prijelomna točka. Još je rano za reći, ako nastavim dobro plivati, vjerojatno ću ostati u Americi. Ako ne, onda ću se možda zaposliti u Americi i plivati. Na svakom koledžu postoji i profesionalni tim onih koji su završili fakultet ili nekih koji ga nisu završili, ali plivaju profesionalno.
Gdje se Jere bolje osjeća? U bazenima od 25 ili 50 metara?
– Osjećam se dosta slično, ali svima je važniji 50-metarski bazen pa mi je više stalo do tih natjecanja. Jer, olimpijska natjecanja plivaju se u bazenima od 50 metara.
Kao i mnogima, i našem sugovorniku prvi je sljedeći olimpijski cilj izboriti normu za Olimpijske igre u Los Angelesu.
– Te Igre su za tri godine i ja sam siguran da ću otići u Los Angeles te da ću ondje plivati i finale na 50 i 100 slobodno. Mlad sam, imam 21 godinu. Po građi sam mršav, imam mjesta za napredak, naročito u Americi. Doista vjerujem da za dvije-tri godine mogu konkurirati za finala najvećih svjetskih natjecanja.
Otvori KEKS Pay
