Iznimno često sam u posljednje vrijeme, možda čak i stotinu puta, bio svjedok raspravama o kvaliteti HNL-a vezano za situaciju u ovoj sezoni. Najčešće se ta rasprava dijelila na dvije teze. Prema jednoj od njih HNL je iznimno slab jer će prvak vrlo vjerojatno oboriti negativni rekord u eri 'lige deset' za najmanje osvojenih bodova potrebnih za naslov (dosadašnji rekord je 73 boda). Prema istoj tezi, vodeće momčadi ne bore za status najbolje, već za status momčadi koja će biti najmanje loša. Ona druga, oprečna teza temelji se na narativu da se najbolji klubovi lige nisu srozali, već da su slabiji, odnosno manji klubovi u ligi postali jači. Zagovarači te teze ističu i podatak da zasad u sezoni svatko od 'velike trojke' HNL-a ima svoje takozvane crne mačke. Rijeka u tri dvoboja još uvijek nema pobjedu protiv Varaždina, Hajduk u tri dvoboja nije upisao puni plijen protiv Istre 1961, a Dinamo u dva okršaja nije pobijedio Slaven Belupo.
I jedna i druga teza mogu u nekoj mjeri biti istinite, ali najvažnije je istaknuti da to zapravo i nije važno. Kakva god ove sezone naša liga bila po kvaliteti, bolja ili lošija, činjenica je da je u kontekstu rezultatske napetosti i nepredvidivosti ona zanimljivija no ikad! Nikad u povijesti nismo imali situaciju da su nakon 24. kola koeficijenti kladionica za osvajača naslova ovako bliski između čak tri pretendenta (unutar 0,30). Koeficijent na prvoplasiranu Rijeku i drugoplasirani Hajduk je 2,70, a na trećeplasirani Dinamo 3,00. Rijeka i Hajduk na razmaku su od jednog boda, a najbolja momčad na papiru, Dinamo, na minus sedam. Za koga god navijali, zvuči obećavajuće u kontekstu neizvjesnosti.
Onda imamo i to četvrto mjesto koje, u slučaju da Rijeka osvoji kup, vodi u europska natjecanja, a tu je tek prava ludnica na ljestvici. Od četvrtoplasiranog Varaždina sve do osmoplasirane Istre 1961 razlika je tek pet bodova (između su Slaven Belupo, Osijek i Lokomotiva), a u potpunosti izvan igre nije ni Gorica koja je na devet bodova udaljena od četvrtog mjesta. Kad smo posljednji put u ovom stadiju sezone imali jednoznamenkastu bodovnu razliku između pretposljednje momčadi i mjesta koje vodi u Europu? Nikad! Čak ni 'fenjeraš' Šibenik (još nije totalno izvan igre s minus šest iza Gorice) nije onaj tip momčadi poput Rudeša ili Hrvatskog dragovoljca protiv koje suparnici mogu imati unaprijed upisane bodove.
Svatko se za nešto bori i svaka utakmica ima velik ulog, od vrha do dna ljestvice. Favoriti će i dalje 'padati' na malim klubovima, a pola lige će se i dalje boriti za Europu. Ova sezona je, posebice za neutralne ljubitelje, 'za prste polizati', i to je na kraju krajeva daleko važnije od svega ostalog!
Ma za koje to neutralne sladokusce je ovo dobro? Izjednačenost po nekvaliteti nikoga ne impresionira. Dinamo je loš, Hajduk još gori, znaš kakva nam je liga kad je tu Rijeka još najbolja, a uopće nije nešto, klasična dosadna Rijeka.