Bojan Bogdanović (27, 200 cm) sretan je što ga ne prate pehovi kao lani kada su mu se dogodili ozljeda gležnja i potres mozga.
– Bolji sam ovo ljeto, ponajprije jer sam zdrav, no i zato što sam nakon sezone radio na elementima igre koji zahtijevaju doradu.
Opterećuje li ga status igrača o kojem reprezentacija toliko ovisi?
– Ne. Čast mi je da sam na takvoj poziciji i nadam se da ću reprezentaciji dati svoj maksimum.
U košarku zbog Hrvatske
S takvim naumom otputovao je jučer Bojan u Sveti Martin, na poliranje forme za Torino, gdje bismo ga mogli vidjeti i na poziciji takozvane lažne četvorke.
– Sviđa mi se igrati u takvoj petorci, sa Šarićem na petici i Hezonjom na jedinici, kada možemo sve preuzimati. Šarić se može obraniti od svih petica, a i ja mogu zadržati četvorke. Držim da će i Talijani tako igrati kada je Bargnani na petici, ali i Grci kada na parketu nije teški centar Bourousis. Sva tri izglednika za Rio igrat će na sličan način.
S obzirom na to da mu igra leđima nije strana, Bojan ističe da se dobro osjeća u toj ulozi.
– Imamo akciju za moju igru leđima košu, ali i 2-3 iz kojih mogu procijeniti što mi je činiti. Kada sam pak na četvorci, čak imam i više loptu u ruci nego kada sam na trici jer imam neke izolacije, igram dva na dva i to mi se dopada. Zapravo, kod Ace imam puno prostora i slobode u igri.
Kao trener koji poštuje igračku kreaciju, izbornik će velike ovlasti dati i Šariću i Simonu.
– Drastična je razlika u našoj igri otkako su se priključila njih dvojica. Dobili smo na kreaciji, napadačka igra nam se drastično poboljšala. Kad su njih dvojica u igri, onda izbornik može na jedinicu staviti Hezonju jer i oni mogu puno toga kreirati.
A to je jedna od taktičkih varki kojima će se služiti izbornik Petrović i kamo sreće da mu sve uspiju pa da po četvrti put imamo Hrvatsku na olimpijskom turniru (u Barceloni drugi, u Atlanti sedmi, u Pekingu šesti).
– Olimpijske igre veliki su san. Volio bih to doživjeti s Hrvatskom.
Izgledi da to doživi bili bi veći kada bi u reprezentaciji bio Ante Tomić. Je li mu žao što nema njega i Drapera...?
– Nije mi žao jer svatko ima pravo izabrati ono što mu to ljeto više odgovara. Tko hoće, neka igra, tko neće, ne mora, a meni odgovara biti u reprezentaciji. Može mi jedino biti žao što nema igrača kao što su Žorić i Markota za koje znam da bi sve dali da su s nama.
Koliko će njega držati želja da svako ljeto igra za Hrvatsku?
– Ako Bog da da me ozljede zaobiđu, ja ću tu biti stalno. Pa košarku sam počeo igrati da bih igrao za Hrvatsku, a ne za Real ili Netse.
Nadamo se da će tako razmišljati i upravo draftirani klinci (Bender, Žižić, Zubac) odnosno oni koji bi to mogli biti sljedeće ljeto (Arapović, Slavica...) i koje bi Bojan trebao dočekati u reprezentaciji.
– Ako su izabrani, znači da imaju potencijala, posebno taj Bender koji je četvrti pick drafta. Neka dođu što prije i neka nam pomognu svojim talentom.
Glupo je pravilo o strancima
Bender će pokušati zaigrati u NBA s nepunih 19, želi to i njegov vršnjak Zubac...
– Kada sam vidio kako se trenira u NBA ligi, promijenio sam mišljenje i sada sam stava da treba ići tamo što ranije, posebice ako ti netko jamči minutažu. No rijetko tko tamo jamči minute.
Nažalost, ni nama nitko ne jamči da ćemo za koju godinu imati odgovarajućeg razigravača uz kojeg bi procvjetali svi ti talenti.
– Jako je teško neki vrhunski rezultat izboriti bez pravog razigravača, a improvizirati možete samo na kraće razdoblje.
Trebamo li ga uvesti, ako ga ne možemo proizvesti?
– Ja ne bih uvozio Amerikance, već bih rješenje tražio kod nas. Meni je glupo to pravilo da se može imati jednog naturaliziranog igrača. Reprezentacija neke zemlje trebala bi biti sastavljena od igrača iz te zemlje, a ne da se mogu dovoditi kao u rukometu u kojem je Katar postao svjetski doprvak s legijom stranaca.
Bogdanović:"....pa košarku sam počeo igrati da bih igrao za Hrvatsku,a ne za Real ili Netse...."bravo majstore!!Mogao bi eskivirati neka natjecanja jer tempo trening-utakmica-putovanja u NBA je ubitačan....ali on se odazove i želi igrati...bravo!