ZAGREB - Dinamo je četvrti na ljestvici, klub grca u dugovima. Gotovo svaki dan u Maksimir stiže nova tužba starih igrača, čelnici se hvataju za glavu...
Zagreb, pak, uživa u najboljoj sezoni dosad, "pjesnici" drže prvenstveni vrh, Kranjčevićeva je u euforiji. "Sveto trojstvo", uprava, stručni stožer i svlačionica, odlično funkcionira, zagrebaši su sve privlačniji i sponzorima i gledateljima. Znali su iz Ulice pjesnika podbosti kolege u Maksimiru i reći - "Dinamo se boji Zagreba". A maksimirski čelnici poput, primjerice, Zdravka Mamića, doista, tu su tezu (ne)svjesno dokazivali izjavama u stilu: "Neki žele ojačati Zagreb, da bi time uništili Dinamo". Je li doista tako, znači li uspjeh jednog, proporcionalno i neuspjeh drugog kluba?
- Nipošto, Dinamo se ne boji Zagreba! Baš suprotno, neka klub iz Kranjčevićeve doista postane moćan, jer želimo imati ravnopravna suparnika u gradu - naglašava Dinamov predsjednik Mirko Barišić, a s njim će se složiti i trener Ilija Lončarević, koji je dio karijere proveo i na Zagrebovoj klupi, dobro poznaje situaciju u Kranjčevićevoj:
- Ne mogu govoriti o nekakvim izvannogometnim utjecajima, jer s njima nisam upoznat. Mislim da je u pitanju samo pojačano sportsko suparništvo, koje su izazvale odlične Zagrebove ovosezonske igre.
Dinamo neće nestati
Ipak, činjenica je - oni koji žele ulagati u sport sve teže odlučuju se novac umnožavati u Maksimirskoj 128, izblijedjeloj zlatnoj koki. A u borbi za svaki novčić sigurno ljudima u Dinamu nije ugodno gledati kako se sponzori sve više smiješe zapadnom dijelu grada, pitaju se negdje u podsvijesti, što će ostati za nas.
- Zašto bi jedno isključivalo drugo? Dinamo je klub impozantne povijesti, institucija. "Plavi" imaju svoj Izvršni odbor, sastavljen od uglednih poduzetnika, Zagreb privlači, pak, druge gospodarske subjekte. Kod nas u klubu dobro se radi, jesenski rezultati probudili su zanimanje Zagrepčana za Zagreb. Ne vidim kako to može remetiti mir Dinamu, koji je uvijek imao više navijača i uvijek će ih imati, Dinamo ne može nestati, pogotovu ne zbog jakog Zagreba - naglasio je Zlatko Kranjčar, Dinamova igračka i trenerska legenda, trenutačno zaposlen na Zagrebovoj klupi.
Ipak, neki ne misle tako.
- U teškoj gospodarskoj situaciji, u kakvoj zemlja trenutačno jest, ne postoje temelji za egzistenciju dva jaka kluba. Ni u Hrvatskoj, a kamoli u Zagrebu - s crnje strane sagledava stvar Barišić, a Lončarević dopunjava:
- Nije u pitanju ima li Grad takve mogućnosti, možda i ima. Ali, treba imati i jasnu viziju, plan za takvo što, a za to će biti potrebne godine i godine poštenog rada. Dinamo je još uvijek veliki klub, a Zagreb bi to tek mogao postati. Za takav atribut nije dovoljna jedna blistava jesen, potrebno je četiri-pet godina.
Zagrebov predsjednik Miro Marčinković smanjio je horizont, stoga vjeruje da nada postoji.
- Moramo stvar sagledati u hrvatskim okvirima, a u njima ima mjesta i za jaki Dinamo i za jaki Zagreb. Nitko ne želi ukinuti Dinamo, neka mi oni koji misle suprotno, pokažu te ljude koji su pomagali Kranjčevićevu da bi srušili Maksimir. Mi smo procijenili da će Hajduk i Dinamo biti u malo težoj situaciji i nastojali smo to iskoristiti, ali samo rezultatski, nije nam ni u primisli bilo ikakvo ponižavanje ili pobjeđivanje na nekim drugim frontovima.
Zagrebov predsjednik doista je, čini se, dugo razmišljao o toj temi.
- Dinamo bi svoje probleme imao i bez Zagreba, on sad plaća svoje uspjehe, koji su bili nerealni. Mislim da je za Dinamo dobro da postoji jaki Zagreb, samo to "plave" može izvući iz krize, vratiti im moć. Nije upitno da prvi zagrebački klub još uvijek živi u Maksimiru i, vjerujte, mi u Kranjčevićevoj doista ga ne želimo ugasiti.
Ali, što bi bilo kad bi bilo, kad bi se najcrnje slutnje potvrdile, ako bi Zagreb toliko ojačao da Dinamo ne bi više nikoga zanimao i jednostavno - zatvorio dućan?
- Ako bi to značilo prestajanje postojanja Dinama, odrekao bih se moćnog Zagreba! Napravio bih da bude malo manje jak, pristao bih na tu žrtvu. Jer, ni hrvatska liga ne bi imala smisla bez Dinama, Zagreb u takvom natjecanju ne bi igrao.
Kranjčevićeva mora preživjeti
U posljednje vrijeme mnogo se priča o ideji da Zagreb i Dinamo, pa i Hrvatski dragovoljac sve svoje domaće utakmice igraju u Maksimiru. U tome se gotovo svi slažu, iz različitih razloga.
- Protiv sam te ideje, nisam protiv Zagreba, već tvrdim da Kranjčevićevu treba sačuvati. Izgubiti ili ne iskoristiti takav stadion u samom središtu Zagreba bio bi grijeh - odlučan je Ilija Lončarević.
Slično misli i Marčinković.
- Rukama i nogama borit ću se da Zagreb igra u Kranjčevićevoj. Zar ne bi bilo ljepše tu sagraditi stadiončić za 10 tisuća gledatelja...
- Po uzoru na Sturm - nadovezao se trener Kranjčar i nastavio:
- Zagreb najviše gledaju upravo ljudi iz zapadnog dijela grada, a tko bi ga dolazio gledati u Maksimir. Dobit ćemo ove godine lijepi kompleks u Veslačkoj, na kojemu ćemo napokon moći normalno razvijati omladinsku školu, bilo bi glupo sad srušiti Kranjčevićevu.
Dinamov, pak, predsjednik Mirko Barišić poručuje.
- Maksimir je oduvijek bio Dinamov dom, ali bit će kako bude. Samo, treba znati, svaka utakmica u Maksimiru mnogo, mnogo stoji.
I Barišić i Marčinković, priznat će, međusobno odlično surađuju, a spremni su na razgovor i o poboljšanju suradnje. Slažu se i da Zagreb treba Dinamu, kao i Dinamo Zagrebu, ali što učiniti da ovakve teme nikad više nikome ne padnu na pamet? Na žalost, mnogo toga ovisi i o društvenim kretanjima, politici, ekonomskoj moći države..., stvarima na koje nogometnici teško mogu utjecati.
- Lako je filozofirati, ali ništa se neće poboljšati, ni Dinamo, niti Zagreb neće biti jači dok se publika ne vrati na stadione, dok napokon ne počnemo živjeti od gledatelja - zaključio je Mirko Barišić.
T. Ničota
Otvori KEKS Pay
