Prvi vikend Tour de Francea ispratio sam na RTV Sloveniji – ne trepćući. Javljanje novinarke uživo sa starta u Baskiji, dvojica komentatora u kabini i još "testni vozač" državne televizije na stazi koji gledateljima, kao nama Dag Modrić u godinama skijaške euforije, tumači "vende i prijelomnice", uspuhan osvaja neki od vrhova na koji će se uskoro ispentrati peloton; studio u Ljubljani s tri voditelja, uglednim gostima i publikom među kojom su i polaznici neke škole biciklizma... Organiziran je i kviz znanja za gledatelje, nagrada je, naravno, biciklistički vikend negdje u Alpama. Čudo do čuda, kao da se Slovenac spušta na Veneru, već tridesetak kilometara zapadno od Zagreba "prvi sosedi" stoje pred TV-ekranima i pitaju se samo jedno: Hoće li Tadej Pogačar, treće od četvero djece Mirka i Marjete Pogačar iz Klanca pri Komendi, odrastao u dolini s pogledom na pistu ljubljanskog aerodroma i vrhove Julijskih Alpi u daljini, heroj te male, ali uspjesima velike sportske nacije 23. srpnja s nepunih 25 godina ući trijumfalno u Pariz kao trostruki osvajač kraljevske utrke svjetskog biciklizma? Možda će zvučati čudno, jer "to je samo biciklizam", ali pritisak je ogroman. No, osjeća ga i njegov najveći suparnik, 26-godišnji Danac čije su profesionalne početke pratila ustajanja ranom zorom da bi si čisteći morske plodove u tvornici ribe zaradio za bavljenje sportom koji priznaje samo nadljudske napore i može odvesti i u iživljavanje nad samim sobom. Zanimljivo, obojici je prvi sport bio nogomet. Odustali su, srećom, na vrijeme, teško da bismo ih danas gledali pod svjetlima Bernabeua ili kako nabacuju Haalandu...
janezi su sportska nacija i tu nema zbora !