Uvijek je bio drukčiji, posebniji, burniji, takav je u nogometu, takav je bio u i privatnom životu. O Marku Livaji je riječ, igraču o kojem se pisalo još kao o klincu.
Ili kako se u noći nakon što je Livaja proglašen najboljim igračem kultnog malonogometnog splitskog turnira “Četiri kafića” prisjetio kolega Pero Livajić.
Nestašluci su prošlost
– Sjetio sam se 2008. godine kada sam na tvoj nagovor nazvao Livaju i razgovarao s njim i mamom, imao si dojavu da je Mamić dogovorio prelazak Marka u Dinamo, pred nosom Hajduka. Pisao sam nešto kako je to još jedna velika pogreška u procjeni talenta – podsjetio me Livajić u noći nakon susreta s Livajom na splitskim Gripama.
Kako je to davno bilo, 2008. godine, Livaja je imao predznak velikog talenta, a i danas je mlad, tek su mu 23 godine. Nije nikada otišao u Dinamo, ali nije ni ostao u Hajduku u kojem je odigrao tek sezonu u mlađim kategorijama. Potpisao je za Inter, izabrao je takav put, neki su mislili da je kriv.
Zna se sve o njemu, o posudbama iz Intera u kojima je prošao “pola” Serije A, bio u ruskom Rubinu, a s 23 godine, nakon niza posudbi, potpisao je ugovor sa španjolskim prvoligašem Las Palmasom. Često smo o njemu čitali, ali i pisali, o nekim nestašlucima, jednom se potukao sa suigračem, drugi put otišao je u svlačionicu nezadovoljan jer ga trener nije poslao u igru...
Da, taj je Livaja uvijek bio drukčiji, plijenio je pozornost tetovažama, ali uvijek najviše zrnom nogometne genijalnosti. Drukčiji...
– Svi nogometaši imaju period kada su nestašni, kada rade neke gluposti. Otišao sam rano vani, bilo mi je tek 16 godina, osjećam da sam dosta sazrio u posljednjih godinu i pol – govori Livaja.
Osim što se u svakom potezu vidi njegova iznimna kvaliteta, sada se čini nekako pozitivniji, smireniji... Kolegica Mirta Šurjak, koja uvijek zna detalj više o nekim stvarima izvan nogometa, uvjerena je da na Livaju pozitivno djelovalo rođenje malene Elizabete, koju je dobio s manekenkom Iris Rajčić.
– Obitelj me promijenila, više nisam sam na svijetu, moram na nekoga misliti. Posvećen sam obitelji, imam se za koga boriti – kazao je Livaja.
Uživao je u svakom trenutku provedenom u Splitu na turniru “Četiri kafića”. Dugo je razgovarao s Marijem Pašalićem, koji plijeni u Milanu. Obojica su iz Kaštela, Livaja je svoj dio života proveo u Milanu (Inter), a sada Pašalić nosi dres velikog gradskog rivala.
Jako dobra sezona u Primeri
– Lijepo je uzeti titulu najboljeg igrača na ovom turniru, jaka je bila konkurencija. Uvijek mi je drago doći kući, uvijek se odazivam turniru na kojem sam sa 16 godina osvojio titulu najboljeg strijelca. Evo, sada sam sve trofeje uzeo, ha, ha. Najbolji igrač, najbolji strijelac i pobjednik.
Nastavio je tako niz iz Las Palmasa, koji je u sredini Primere, a Livaja je u 13 utakmica postigao četiri gola i ima tri asistencije.
– Jako je dobra sezona, dobri su rezultati. Sretan sam, prošlu sezonu nisam previše igrao, a sada zabijam u Primeri. Ovo je drukčije, najveći dio karijere proveo sam na posudbama, a tada uvijek imaš drukčiji tretman – rekao je Livaja.
Premda su iza njega nastupi u svim mlađim selekcijama Hrvatske, ima više od 50 nastupa, još uvijek nije stigao poziv za A reprezentaciju.
– Iskreno, više pratim Hajduk nego reprezentaciju Hrvatske. Do sada me nitko nije zvao niti se namećem da me bilo tko poziva. Što bude, bit će – zaključio je Livaja.
pa možeš ti iz provincije, ali ne može provincija iz tebe, vjerujem da je neopisivi gušt pratiti utakmice HNL-a koje igra Hajduk, a još veći gušt je pratiti rezultate prijateljskih utakmica po dalmatinskim selima. a i svatko prati rang kojem pripada, lijepo je što priznaš da te zanimaju seoske utakmice, da si bolji igrač vjerojatno bi pratio repku na EP ili SP.