Još od Tomislava Ivića, Mirka Jozića, Srećka Juričića ili Stanka Poklepovića, hrvatski treneri bili su priznati na Bliskom istoku. Arapski zaljev zadnjih je godina posebno tržište u kojem su naši stručnjaci tražena roba. Goran Kontić (25) jedan je od mladih hrvatskih kondicijskih trenera čije vrijeme tek dolazi.
On je tek na početku svog puta. Do 17. godine igrao je nogomet, a prije sedam godina upisao je Kineziološki fakultet u Zagrebu. Odmah je znao da želi biti u nogometnom sustavu. Dobitnik Rektorove nagrade kao najbolji student, svojedobno je paralelno radio individualnu pripremu s nogometašima, a do odlaska na Bliski istok trenirao je u Rudešu i Hrvatskom dragovoljcu.
A avantura u Arapskom zaljevu izazov je koji nitko ambiciozan ne može propustiti. Kontić će u novoj sezoni raditi u sustavu nogometne akademije Al Aina, najvećeg kluba u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
U spomenutoj akademiji bit će najmlađi trener u povijesti. Zanimljivo, ovom našem mladom treneru, zaduženom za kondicijsku pripremu, Al Ain nije prvi klub s tih prostora.
– Prvi odlazak u Emirate bio je nakon finala SP-a, sredinom sedmog mjeseca kada smo otišli u Abu Dhabi. Počeli smo raditi u Al Wahdi. Bila je to postava sastavljena od šestorice hrvatskih trenera. Kada sam sletio, najveći šok bila mi je temperatura i vlaga. Šest mjeseci je vruće, šest mjeseci toplo. Jedino mi ponekad nedostaje naša bura. Sve ostalo imamo – počeo je Kontić.
Kao rođenom Imoćaninu, priznat će da mu je zadnjih godinu dana najviše nedostajalo Modro jezero.
– Bio mi je malo šok doći u potpuno novu državu, susresti se s drugačijim društvenim normama. No brzo smo sve pohvatali. Kada govorimo o nenogometnim stvarima, sve je drugačije nego kod nas. A što se tiče uvjeta rada, mogu samo kazati da mi je žao što mi u Hrvatskoj ne možemo raditi u takvim uvjetima. Mi koji stvaramo vrhunske nogometaše u ovakvim uvjetima rada. Šteta što to naša djeca nemaju. Govorimo o najvišim i najboljim uvjetima rada kakvih se ne bi posramili ni najbolji svjetski klubovi. Koliko bismo samo mi igrača još stvorili da imamo takvu infrastrukturu i popratne sadržaje.
Kakva je njihova nogometna emocija, je li slična onoj našoj zapadnjačkoj?
– Nogomet se na tim prostorima poboljšava. Približavaju se toj našoj europskoj razini. Imali su odlične rezultate na dva Azijska kupa. Osvojili su jedno treće mjesto, a na zadnjem su lani ispali u polufinalu. To je nešto poput našeg Europskog prvenstva. Na klupskoj razini njihovi klubovi svake godine igraju polufinala i finala, završnice tamošnje Lige prvaka. Očito je da im se isplaćuju sva ova ulaganja zadnjih petnaestak godina.
Doprinos tom nogometnom pomaku u arapskom svijetu dali su i hrvatski treneri.
– Apsolutno. Hrvata na tim prostorima ima najviše, više nego trenera iz neke druge države. Ako govorimo o novijem dobu, jasno je da prije svih moramo zahvaliti Zlatku Daliću koji je svojim rezultatima otvorio vrata našim trenerima u brojnim klubovima. Također Zoranu Mamiću koji je isto tako bio uspješan. Krunoslav Jurčić napravio je odličan rezultat.
Htio bih mu zahvaliti, kao i Zvonku Komesu. Bez ikakvih problema bili su na dispoziciji cijelo vrijeme za sve naše probleme. To su bile gospodske geste koje su mi jako puno značile. Jurčić je s Bani Yasom napravio povijesni rezultat. Jer, svi smo otišli u nekome neznanju. Nismo znali što nas tamo dolje čeka. No, hrvatski treneri mogu se pohvaliti visokom razinom znanja. Ne zaostajemo ni za jednom velikom nacijom. Dapače, ispred smo brojnih jakih nogometnih nacija.
Ljudi se prema nama postavljaju s respektom. Nisam imao doticaj s prvim momčadima, samo sam do sada radio u omladinskim školama. Za mene je bio šok kako su ta djeca motivirana na treninzima. Da se tako kod nas ide, bilo bi slomljenih nogu na svakom treningu. Naravno, u taktičkom i tehničkom smislu nešto su slabiji. Ali imaju onu iskonsku emociju za nogomet i shvatili su da nisu samo važne prve momčadi, već da je ključ svega u radu nogometnih akademija, odnosno stvaranje igrača.
Kada govorimo o potencijalima tamošnjih nogometnih škola, koji bi poseban forte izdvojio?
– To je mentalitet svakako. Tehničko-taktički djeca nisu obučena, a u deficitu su bila i u fizičkom smislu. Ta djeca nisu naviknuta na pravi rad. To im je najveći problem. Usred sezone znaju se dogoditi stanke po desetak-petnaest dana.
No, unatoč svemu, naši treneri ostvaruju sjajne uspjehe i rade pomake svake godine. Znači da znamo formulu.
Koji su trendovi koje žele slijediti?
- Nemamo nikakve posebne zahtjeve u smislu da žele slijediti Liverpool, Barcelonu ili neki drugi sustav. Dobili smo odriješene ruke. Jer, naši treneri dolaze iz ozbiljnih sustava, Dinama ili reprezentacija. Nitko nam se ne miješa u posao. Kada pričamo o nogometu, uzvišeni ideal nogometa im je naša reprezentacija i Luka Modrić. Naravno da vole koncepte poput Reala ili Barcelone...
Naravno, ugled naših trenera, ne samo u Emiratima i Arapskom zaljevu, pospješio je i uspjeh reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Baš je to ljeto Kontić stigao u Al Wahdu.
– Prije nas u tom klubu bio je Dario Bašić, bivši izbornik naše reprezentacije za igrače do 18 godina. Bašić iza sebe ima jedno svjetsko i dva europska prvenstva. On je sa svojom generacijom igrača do 19 godina osvojio naslov prvaka. Nakon toga dobio je poziv u Al Ain, to je njihov najveći klub.
Baš je Dario Bašić otvorio vrata i Goranu Kontiću.
– Bašić je uvijek bio otvoren za suradnju s mladim trenerima, a nas u Hrvatskoj, hvala Bogu, ima dosta. Dobro je što se želi okružiti ljudima koji su spremni učiti. Na njegov poziv sam odlučio otići u Al Ain.
Također, u stožeru su još dvojica Hrvata, Damir Crnjac i Nikola Marić. Dobro je što naš trenerski nogometni lobi jača. A što je smjer koji Kontić želi slijediti?
– Važno je da svaki dan učite i slušate. Sve ostalo će doći. Ne opterećujem se, vidjet ćemo. Upisao sam Nogometnu akademiju (završio B-licenciju, nap.a.) jer želim obogatiti svoja znanja tehničko-taktičkim principima igre. Želio sam ući dublje u tu materiju. Svaki kondicijski trener treba biti upućen. Akademija HNS-a mi je dala baš to o čemu pričam jer je taj sustav iznimno cijenjen u svijetu, što pokazuju dosezi naše struke. Vatroslav Mihačić to drži na visokoj razini jako dugo. To treba cijeniti – zaključio je Kontić.
