ZAGREB - Nećete ih prepoznati na ulici. Bit će samo neka od lica koje ste vidjeli šetajući gradom. A viđate ih često. Vozeći se prema Lučkom, spuštajući se u Rijeku, dolazeći u Osijek... dotaknuli ste pogledom njihove visine. Ponekad se spuste s "oblaka", samo da bi se provezli skijaškom stazom i odmah se vraćaju nazad, "u oblake". Oni su padobranci i skijaši. Oni su para-skijaši.
- Para-ski je padobranska disciplina nastala u alpskim zemljama. Naime, spasilačke službe zahtijevale su spoj vještog skijaša i vještog padobranca za spašavanje ljudi u tim krajevima. Iz životne potrebe rodila se sportska disciplina, spoj dvije vožnje veleslaloma koje se voze po FIS pravilima i padobranske discipline skok na cilj - objašnjava Goran, hrvatski para-ski reprezentativac.
Uvjeti su posebni. Skače se između planina na skijašku stazu. Ambijent je istodobno veličanstven i zastrašujuć. "Palačinka" (strunjača na koju doskaču padobranci, nap. a.) postavljena je na kosini, strujanje zraka je drukčije nego na aerodromu.
- Ni zima ni strah ne mogu nas omesti. Nama je to zabava. Skakati u takvim uvjetima ne može se naučiti, to mogu samo iskusni padobranci - nastavio je Damir, osvajač jedinih padobranskih medalja za Hrvatsku, koje je osvojio upravo u para-skiju.
Snijeg koji je ove godine prouzročio brojne glavobolje zimskim službama razveselio je naše para-ski reprezentativce. Sljeme je postalo skijaška baza para-skijašima.
Dobar skijaš, solidan padobranac
- Dar Božji je Sljeme. Odlično je uređeno, nama za trening kao izmišljeno. Hrvatski skijaški savez nam je pomogao pa smo imali prave treninge - rekao je Goran, a njegov kolega Igor dodao je:
- U para-skiju je bolje biti dobar skijaš, a solidan padobranac, a kod nas je stvar upravo suprotna. Prošle godine na Svjetskom para-ski prvenstvu u austrijskom Riezlernu ostavili smo sve u skokovima oko pola metra, no nismo skijali tako uspješno pa smo osvojili četvrto mjesto.
Ove godine para-skijaši se pripremaju za osvajanje momčadske medalje na Kobli.
- HOO nas prati financijski, prepoznao je trud i rezultate. Posebno se trebamo zahvaliti Ivanu Varvodiću. Prate nas i sponzori. Dobro smo se pripremili, možda i najbolje do sada i vrijeme je da potvrdimo to medaljom. Ma bilo kojom, ali nek se sjaji zlatno - rekli su gotovo u isti glas.
Indijanci krivi za snježnu mećavu
Na natjecanja odu 4-5 dana prije. Na svakom putovanju odsjedaju u hostelima. Hoće li tako biti i ove godine?
- Ovaj put priuštit ćemo si hostel s četiri zvjezdice - kroza smijeh rekao je Goran.
Uz vrhunske padobrane imaju i vrhunsku skijašku opremu. Njih trojica skijaju na Elanovim skijama, a jedino Hrvoje skija na Salamonovim, a zanimljivo je da skija na Janičinim skijama.
- Stvarno ne znam kako je došao do tih skija i od koga ih je kupio, ali bile su Janičine. Tko ih je nakon nje vozio ne znam - slegnuo je ramenima Hrvojev brat Damir pokušavajući odgovoriti umjesto svoga brata Hrvoja, budući da je ostao u krevetu zbog visoke temperature.
- Serviser skija nam je Ivica Franjko, serviser vodećeg slalomaša Svjetskog kupa Ivice Kostelića. Je li potrebno bilo što još reći? - dobacio je Igor.
Svijet obilaze padobranom, na njega gledaju s visina i svakome od njih izgleda drukčije. Uostalom kao i onima na zemlji. Posebno pamte mjesto gdje će se ove godine održati Zimske olimpijske igre, Salt Lake City, gdje su 1995. godine bili na Svjetskom para-ski prvenstvu.
- Na ceremoniji zatvaranja Indijanci su izveli neki svoj tradicionalni ples, a odmah nakon toga počela je snježna mećava. Mi smo se samo pogledali i otišli u trgovinu kupiti jakne, a nakon toga vratili smo se na zatvaranje. To je bilo potkraj travnja. Je li indijanski ples bio zaslužan za mećavu nikad nećemo saznati, ali bilo je čudno - rekao je Igor.
Goran Habschied, Igor Kecerin, Hrvoje i Damir Sladetić hrvatski para-ski reprezentativci, s padobranom na leđima i skijama u rukama kreću u pohod na nove uspjehe. Medalja je želja, ali možda i realnost.
V. Bača
Otvori KEKS Pay
