Sedam godina nakon što je bio svjetskim prvakom, Ivan Kvesić okito se i europskim karataškim zlatom. To mu je pošlo za rukom (a bogme i nogom) u Erevanu na 60. Prvenstvu Europe na kojem je prezentirao svu raskoš svog talenta i vještine.
Nakon što je još u srijedu, po putu eliminirao, Turčina Arslana (4:2, Irca Kellyja (5:0), Slovaka Sečkara (7:1) te Kosovara Ajdarija (4:0) i Armenca Nersisjana (7:1), Ivan je svoju nadmoć demonstrirao i u finalu. Štoviše, postao je autor jedine pobjede u finalima na tehničku nadmoć (9:1) što je značilo i kraj borbe puno prije predviđenog vremena, čak 42 sekunde prije isteka.
Evo što je, neposredno nakon proglašenja, kazao novopečeni europski prvak koji je, da bi došao do jedinog zlata koje mu je nedostajalo, morao odraditi čak dva polufinala (Ajdari, Nersisjan).
- Iskreno, nisam očekivao da će se finale baš tako razviti. Budući da sam drugi put u karijeri u europskom finalu sebi sam postavio u glavi da taj meč nemam pravo izgubiti. Sebi sam postavio da ću taj meč raditi otvoreno jer budem li taktizirao to je taktika koja odgovara Ukrajincu. Od prve sam krenuo, odmah sam ga pogodio nogom u glavu i poveo 3:0 i praktički je već tada bio prelomljen meč. Jer, Ukrajinac je puno bolji u defenzivi nego ofenzivno a ja sam ostao usredotočen. Čekao sam svoje prilike jer najbitnije je pobijediti. Dakle, nisam išao za tim da ga dobijem s osam bodova razlike no na koncu se i to dogodilo. I na koncu je ispalo spektakularno.
Tijekom intoniranja hrvatske himne držao je ruku na srcu i zasuzio. Što su sve te suze u tom času sadržavale?
- Mjesec i pol dana nisam trenirao zbog ozljede, od polovice drugog mjeseca do početka četvrtog što je sredina trenažnog procesa. Da kažem da sam vjerovao da ću ići do kraja ne bih bio iskren. Nisam vjerovao no prelomio sam tek nekoliko dana prije dolaska na Prvenstvo. Još sam i skidao pet kilograma dan prije vaganja. Bilo je tu puno izazova, to je valjda ono što dijeli šampione i one koji su tu blizu ali nikako probiti. Uspio sam i skinuti kilograme, pobijediti već u prvom meču Turčina Hasana, jednog od najboljih u kategoriji. Imao sam dva polufinala i to sam riješio. U momčadskom dijelu nisam dobro krenuo ali sam na koncu dobio polufinalnu borbu i to svjetskog prvaka do 60 kilograma. Bilo mi je važno da završim dan s pobjedom i da s optimizmom uđe u pojedinačni finale.
A u njemu je imao i psihološku prednost.
- S Čobotarom sam radio evo već 13. put a ovo mi je bila 12. pobjeda. Jedino sam od njega izgubio na nekom manjem turniru u Veneciji. Odgovara mi ali je to i ovaj put trebalo pokazati u borilištu.
S obzirom na to da je njegova borba uslijedila neposredno nakon finalnog nastupa starijeg mu brata Anđela, koji je u dvoranu za zagrijevanje, došao ogorčen načinom na koji mu je suđena borba protiv svjetskog prvaka Francuza Filalija, bila je to potencijalno osjetljiva situacija. Jer, on se spremao za svoj finale a vidi brata kako plače.
- Morao sam se maknuti sa strane jer mu ne mogu pomoći niti njemu niti sebi. Znao sam ako ja osvojim zlato to je opet za obitelj Kvesić.
Ivan je sada i svjetski i europski prvak i to u razmaku od sedam godina.
- Kad mi kažete sedam godina to mi još više imponira jer je dokaz koliko trajem. A u tih sedam godina sam osvojio sam puno medalja. Sada sam što se tiče rezultata rasterećen, osvojio sam sve što se moglo. Neka se politika pobrine za Olimpijske igre u Brisbaneu 2032. a ja mogu obećati da ću ostati do tada - kazao je novi europski prvak koji bi, zbog uvjerljivosti kroz cijeli turnir, zacijelo bio izabran za najboljeg borca Prvenstva da se u karateu ta priznanja dodjeljuju.
