Antu Čačića, vjerojatno najsmirenijeg trenera u novijoj povijesti Dinama, prilično je lako zamisliti i u sljedećoj sceni:
– Bok! Pa vi fakat delate! Mislila sam da me muž zafrkava... Još mu velim, pa ko još popravlja televizore...
Čačić je, vrativši se na mjesto sreće, napravio baš ono što najbolje zna – manirom starih majstora obavio je servis i produžio život posebnoj generacije plavog kluba, vrativši bez velikoga troška i sliku i ton igri Dinama koji se proljetos mučio s neuvjerljivom domaćom konkurencijom da bi je na startu ove sezone u derbijima pomeo.
Komentara 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Ma, koja slika, koji ton????? Igrač koji najviše ima loptu u nogama je Livaković! Igru vode stoperi, a ne vezni igrači! Ljubičića forsira kao bočnog, u čemu se ne snalazi, posebno u obrambenim zadacima, a Bočkaj mu trune na klupi! Kao, nije dobrar u obrambenom dijelu igre! Ma nemoj, a Ljubičić, jest! Nitko nema centaršut kao Bočkaj, i nitko ne izvodi slobodnjake kao Bočkaj! Drmić isto dere klupu! A čovjek ima i snage i volje i znanja! Da, slika i ton, samo kakva slika i kakav ton!!!