Kineski predsjednik Xi Jinping veliki je zaljubljenik u nogomet, a uz to je i alergičan na neuspjeh, ambiciozan je do te mjere da svoju državu želi postaviti na prijestolje u svakom području koje je relevantno na globalnoj razini. Nogomet to jest. No Kina je daleko od trona, svjetlosnim godinama daleko...
Svjestan da su Kinezi u svjetskim okvirima usputni promatrači, Jinping je odlučio 2014. osmisliti dugoročni plan, a on je počeo s implementacijom 2015.
– Nogometna industrija u Kini do 2025. vrijedit će više od 800 milijardi američkih dolara, do 2020. izgradit ćemo 70 tisuća igrališta, imat ćemo između 30 i 50 milijuna školaraca koji se bave nogometom, do 2030. imat ćemo 50 tisuća specijaliziranih nogometnih škola i plan je osvojiti prvenstvo Azije, a za žene je plan da tad već budu prvakinje svijeta. Konačni je cilj do 2050. osvojiti muško nogometno svjetsko prvenstvo i etablirati se među 20 najboljih reprezentacija – stoji u planu koji je zacrtao Jinping.
Na papiru to djeluje odlično, infrastruktura se razvija prema planu, otvaraju se škole, uči se od stranih trenera, kineska Superliga je financijski moćna, sve više djece bavi se nogometom, ali... Rezultati izostaju. I lako je prepoznati zašto je tako, no riječ je ipak o aktualnom stanju.
– Kina je početkom devedesetih odlučila postati velesila u nogometu, ali plasirala se na Mundijal samo 2002. godine. Razlog za neuspjeh leži u tome što su Kinezi odlučili preskočiti korake i odmah se baciti u profesionalizam, potpuno su isključili amatersku razinu, lokalnu zajednicu i nisu ljude uspjeli povezati uz nogometne momčadi niti stvoriti “bazen” nogometaša za dugoročni uspjeh – istaknuo je Rowan Simons, nogometni investitor koji živi više od 30 godina u Kini i sudjeluje u Jinpingovu dugoročnom planu.
Na tim pogreškama se naučilo i zato sad Kina radi i na amaterskom segmentu, približava nogomet puku i djeci.
Da se to postigne, ne brine na samom terenu Simons, već svi oni koji rade s djecom. Među njima je i 32-godišnji Zhu Chen, poduzetnik koji se davnih dana zaljubio u “najvažniju sporednu stvar na svijetu” pa kroz cijeli život ostao blizak nogometu. Zato se odmah 2015. uključio u rad s djecom, a 2016. u sklopu privatne škole Shuren u gradu Yangzhou pokrenuo akademiju.
– Kineska vlada ulaže milijardu dolara godišnje u 20 tisuća škola ovog tipa. Cilj je približiti nogomet djeci osnovnih i srednjih škola, a riječ je o izbornom predmetu za koji je moguće dobiti stipendiju. Trenutačno imamo 1200 djece, a trenira se dvaput tjedno po sat vremena, iako je plan povećati to na pet dana u tjednu – kazao je za tjednik Max! Chen.
U školi ne rade samo kineski nogometni stručnjaci, već i stranci, prvenstveno Europljani koji imaju bogato iskustvo. I sve to samo zbog popularizacije nogometa, ne očekuju se maestralni rezultati, cilj je kroz ovu generaciju sljedećoj približiti nogomet u prisnijem smislu, pa da roditelji ranije pošalju djecu trenirati.
– Sustav u kojem radimo sličan je američkom, nogometom se počnu djeca baviti u školi, nakon desete ili 12. godine – objašnjava Chen.
Dakle, u startu zaostaju za Europom, Južnom Amerikom, ali i azijskim zemljama kao što su Japan, Saudijska Arabija, Iran, Južna Koreja... No, sve je to dio plana i Kinezi će ga se pridržavati, a s vremenom bi mnogoljudnost trebala učiniti svoje. Cijela zemlja ima 1,38 milijardi stanovnika, a Yangzhou 4,5 milijuna. Ima ljudi kao Hrvatska, a površinski je deset puta veći grad no Zagreb. Ali rezultati zbog kojih bi mogli biti ponosni u nogometnom smislu izostaju.
– Hrvatskoj se divim, kao i mnogi Kinezi. Ne znam nikoga ovdje da je navijao za Francusku u finalu. Bili ste sjajni i fascinirali ste nas sve jer ne možemo vjerovati da zemlja s tako malo stanovnika može napraviti takve rezultate i imati toliko velikih igrača. Osobno, pamtim Hrvatsku još iz 1998. i bronce koju ste osvojili u Francuskoj. Odmah sam si kupio dres, kao i mnogo mojih vršnjaka. Hrvatska je ovdje hit! Zbog nje sam htio biti nogometaš, ali uspio sam to samo na školskoj razini jer nisam stigao trenirati zbog previše školskih obveza – prepričava 32-godišnji vlasnik nogometne akademije, inače veliki ljubitelj Luke Modrića i Cristiana Ronalda, kojem se posebno divi jer toliko radi na sebi.
No u njegovim riječima nazire se ključni problem za Kinu i njen nogomet.
– Mislim da djeca u Kini imaju previše obveza u školi i jednostavno ne stignu baviti se nogometom koliko bi željela. Vlada je shvatila problem kroz razgovor sa svima nama koji radimo s djecom i mislim da će se to uskoro promijeniti. Vjerujem da hoće i vjerujem da će Kina za nekoliko godina biti jaka u nogometu – optimističan je Chen.
Zato nikad nije prestao pratiti kinesku reprezentaciju niti je kao mnogi drugi poduzetnici odlučio uključiti se u rad s profesionalnim klubovima ili postati menadžer koji će novac ulagati u igrače, najčešće strane, pa se tako bogatiti.
Odlučio je ići težim putem, koji bi trebao pomoći kineskom nogometu u cjelini, što ga može učiniti ponosnim.
Možda jednom njegovi potezi pomognu nekom kineskom igraču da se probije do njemu omiljenog Manchester Uniteda i da dosegne svjetski nivo.
>> Pogledajte i video: Po uzoru na koje stadione će biti novi Dinamov stadion
