Tomislav Tomašević našao je baš jak argument kako bi ukazao na besmislenost novinarskog pitanja o tome što će Možemo ako se Milanović ipak odluči kandidirati u koaliciji sa SDP-om. "Čovjek vam demantira spin i sad me vi opet pitate što ako? Mi se ne bavimo takvim stvarima", uzvratio je, očito držeći da to što je Milanović u Ankari rekao kako je nemoguće da se ponovno kandidira na parlamentarnim izborima, politička besa uklesana u kamen. Naravno da u Možemo nisu takvi politički naivci koji tu mogućnost ne razmatraju u političkim kalkulacijama. Zar je moguće da Tomašević vjeruje na riječ našem najnepredvidljivijem političaru!? Kao predsjednik RH gazio je Ustav i zakone, zašto ne bi pogazio i svoju riječ. Doduše i neki su mediji zaključili kako je to kraj priče i da je nemoguće da se Milanović koji se toliko puta oko koječega predomišljao, opet predomisli. Iako je to u prirodi politike. Koliko su puta mediji izvlačili teze HDZ-ovaca dok su bili u oporbi, oprečne politici koju vode na vlasti, ili kako je SDP na vlasti zastupao stavove kojima se sada opiru, pa i ovih dana kad je riječ o zapovijedanju vojskom.
Problem Milanovića i većeg djela lijeve oporbe je u tome što oni i nemaju nikakvu strategiju pa mogu mijenjati stavove svaki dan jer tu nema nikakvog planskom cilja ili projekta. Sve je to jedna velika masa besmisla u kojoj nikoo ne zna kuda i kako. Jedino vezivno sredstvo većine te lijeve bučne mase je jugonostalgija i balkanski regionalizam, sve drugo je za njih mrak.