Na ovoljetno okupljanje košarkaške reprezentacije, jedan od njezinih ključnih igrača Mario Hezonja stigao je odmoran. Poznavajući ga kao radoholičara, njegovih 20 dana čistog odmora zvučalo nam je neobično.
– To mi je 20 najdosadnijih dana. Nikad nisam toliko mirovao. U šoku sam. Hvatala me nervoza od dosade u stilu "pa moram nešto" i onda bih se u zadnji tren zaustavio svjestan da se odmaram za višu svrhu.
Je li to bio savjet iz njegova Reala?
– To jest savjet iz kluba, ali i slušanje samog sebe. U Španjolskoj je najteže igrati, ne govorim o talentu, već čisto kalendarski. Počeli su mi se javljati problemi koje nisam imao, upale mišića za koje nisam znao niti da postoje, a terapija se svede na odmor. Dok sam igrao u NBA ligi, najdraži dio godine uvijek mi je bilo ljeto jer sam se mogao posvetiti sebi pa u Europi igram iz tog rada. A ovdje počneš krajem kolovoza, a završavaš krajem lipnja. Hvala Bogu, vrijeme je za reprezentaciju pa se bacam na posao.
Premda je Real osvojio naslov prvaka Španjolske, Mario je bio dosta (samo)kritičan prema dometima kluba.
– Jedan trofej u sezoni nije dovoljan za Realove, ali ni za moje standarde. No španjolski mediji vole raditi od muhe slona.
Njegova iskrena izjava predstavljala je, očito, iskakanje iz standarda.
– Nije riječ o mojem, nego o njihovu generalnom standardu i onda to izgleda da sam ja nezahvalan ili umišljen. A najteže mi je što je ispalo kao da pljujem po svom klubu i suigračima. Oni svi slave, a ti si kao ljut. U redu je slaviti, ali ipak je potrebno osvrnuti se i pogledati što je sve bilo u sezoni kako ne bismo ponavljali ono što nije bilo dobro. A to se na neki način prešućivalo s tim trofejem na kraju što se meni nije svidjelo.
Kaže da mu nisu zasmetale osude jer zna zašto je to rekao.
– Meni ne smeta to što me "pljuju". Osvojili smo naslov u teškoj sezoni u kojoj nismo ništa drugo uspjeli i rekao sam da smo mi to osvojili za naše navijače, ali i ljude koji rade u klubu i kojima to znači za njihovu budućnost. To je bilo za njih i njima je to drago.
Mi se pak dobro sjećamo Marijevih riječi izgovorenih u Jazinama nakon poraza od Francuske koji nas je doveo do prvog neodlaska na Eurobasket u povijesti ove reprezentacije. Tada je rekao da Hrvatsku, kako god ona nisko bila, neće ostaviti na cjedilu.
– Vi znate da ja volim raditi na sebi, mogao sam otići u Ameriku i trenirati tamo. Ako gledam iz perspektive potreba moga tijela, to bi možda bilo čak i važnije za mene. No lako je igrati za reprezentaciju kada ide sve dobro. Ja kakav jesam držim da je važnije da sam sada tu, u ovim pretkvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, nego da igram na Eurobasketu da smo se na njega plasirali. U tom smislu ide i velika pohvala Dariju Šariću, ali i Zupcu koji se nudio da bude s nama. Neće igrati, ali će neko vrijeme biti s nama. Došlo je do toga da su osobne potrebe igrača postale puno veće nego što je to bilo prije i zato obojici skidam kapu do poda..
Netko mora izvući reprezentaciju iz ovog gliba.
– Tako je. Za mene je sve isto, pretkvalifikacije, kvalifikacije, Eurobasket i Olimpijske igre. Tu je novi izbornik Mijatović, Simon je novi sportski direktor, dakle nešto se novo događa. Sjetite se kada smo u pretkvalifikacijama za Olimpijske igre pobijedili Tursku. Nismo mi to izgradili u Istanbulu, već na pripremama u Opatiji. Tako i sada, treba pokazati osobnim primjerom. Uostalom, trebaš znati svoju prošlost, za što se boriš i gdje hoćeš biti sa svojom reprezentacijom za godinu – dvije.
U pretkvalifikacijama su nam prepreke Danska i Norveška koje ne bi trebale predstavljati problem, no ako bismo bili prvi u skupini, namjerili bismo se na skupinu u kojoj su Njemačka i Izrael.
– Danas više ne možete procjenjivati vrijednost nečije reprezentacije samo po imenima država, po nekim kalupima. Daj Bože da prođemo prvo što nam dolazi, a dalje nisam previše niti gledao. Ne volim gledati predaleko, ali vjerujem da ćemo u svim tim utakmicama biti tip-top jer izbornik Mijatović već je godinama u Euroligi. Kada je trebalo, preuzeo je Efes s lakoćom kao da je neki rutiner, toliko im je značio. Osim toga, karakterom je jako dobar za našu momčad. U tom smislu nema straha.
No straha zacijelo ima kad je riječ o dostupnosti euroligaških igrača u studenom i veljači jer Euroliga se proširila i igrat će se čak deset tjedana s dvostrukim programom.
– Kod mene u klubu tu ne bi trebalo biti problema, sada je sportski direktor Sergio Rodriguez koji je igrao sa mnom. Nisam tek jedan od Realovih igrača, već vjerujem da sam im važan igrač. Obje strane će uzeti bilo kakav argument za borbu. Klub će reći da te ne može pustiti jer si važan. Dosta klubova prepusti odluku igračima pa ovi igraju za klub, a odigraju drugu u tom "prozoru" za reprezentaciju.
Svega toga ne bi bilo da Fiba i Euroliga nisu u "hladnom ratu" već godinama.
– To je najveća sramota i to se ne bi smjelo događati. Izostanak razumnog dogovora ne čini dobro našem sportu. Trebale bi sve reprezentacije imati svoje najbolje igrače na raspolaganju. Po meni bi se te reprezentativne utakmice trebale igrati krajem sezone, krajem lipnja i početkom srpnja, kao što smo 2016. igrali u Italiji kvalifikacije za Olimpijske igre. Drugi dio kvalifikacija neka se igra prije početka nove sezone. S tim kvalifikacijskim prozorima usred sezone kao da traže konflikt. Ako ih već stavljaš, moraš imati dogovor s Euroligom.
Je li Mariju žao što je Džanan Musa prešao u Dubai i što više neće biti suigrači?
– Po meni on pokazuje relativno malo u odnosu na stvarne mogućnosti. Da se jedno ljeto usredotoči na svoj razvoj, to bi bila bomba. Napravi li koji korak unatrag, opet bi mogao uzletjeti kao član novog euroligaša. Žao mi je što mu nije produljen ugovor s Realom jer bi mu trener poput Scariola zacijelo puno pomogao.
Još jedan Hezonjin pajdaš je otišao iz Reala, ali onog nogometnog.
– Bilo mi je žao kada sam vidio da Modrić odlazi. To je politika kluba koju moraš poštovati. Da, proveo si tamo 13 godina, ali momčad se mora i obnavljati momčad, a to vam u Realu dođe kao tsunami. Učas dođe do velikih promjena i može se dogoditi kao da nisi ni bio tu. No Luka je jedan od onih koji je ostavio neizbrisiv trag u tom klubu. Nedostajat će mi jer smo često zajedno ručali u našem zajedničkom trenin-centru. Kao osobu doživljavam ga još snažnije nego kao igrača, a kao igrač je neponovljiv. Baš mi je drago što smo se družili i što je napravio takvu karijeru.
Otvori KEKS Pay
