Kada je Imoćanin Ivan Buljan 1977. godine prešao u Hamburger SV iz Hajduka, stigao je kao afirmirani igrač i jugoslavenski reprezentativac koji je s bijelima osvojio tri prvenstva i četiri Kupa. Njegov transfer u Bundesligu bio je potvrda klase, a HSV je u njemu dobio vođu obrane koji im je nedostajao.
Tijekom četiri sezone u Hamburgu, Ivan Buljan odigrao je 103 prvenstvene utakmice i postigao čak 22 pogotka, što je za braniča izvanredan učinak koji svjedoči o njegovoj svestranosti i napadačkim sklonostima.
Posebnost Buljanovog boravka u HSV-u, uz naslov prvaka Njemačke 1979. i finale Kupa prvaka 1980., bile su i dvije antologijske utakmice slavnog kluba u kojima je sudjelovao i ovaj legendarni hrvatski nogometaš.
Naime, u svijetu nogometa postoje utakmice koje, unatoč svom prijateljskom karakteru, ostanu upisane u povijest kao svjedočanstvo neočekivane dominacije i demonstracije sile. Jedna od takvih dogodila se 26. srpnja 1977. godine, kada je Buljanov HSV u sklopu predsezonskih priprema na svom terenu dočekao slavnu Barcelonu.
Malo tko je mogao predvidjeti ishod koji je uslijedio: njemačka momčad deklasirala je katalonskog diva s nevjerojatnih 6:0, priredivši im jedan od najtežih poraza u utakmicama tog tipa. Bio je to dvoboj koji je, s jedne strane, pokazao svu moć tadašnjeg HSV-a, a s druge, ogolio sve slabosti Barcelone, unatoč zvjezdanom sastavu koji su imali na raspolaganju.
Barcelona je u Hamburg stigla s reputacijom jedne od najjačih svjetskih momčadi, predvođena dvojicom legendarnih Nizozemaca, Johanom Cruyffom i Johanom Neeskensom. Očekivala se rutinska pripremna utakmica, no za Katalonce se sve pretvorilo u noćnu moru gotovo od samog početka.
Najveća zvijezda momčadi, Johan Cruyff, zbog ozljede je morao napustiti igru u ranoj fazi susreta, što je bez sumnje bio težak udarac za momčad koja je na travnjaku HSV-a bila potpuno dezorijentirana.
- Barcelona nam je došla u goste nakon samo nekoliko dana priprema, potpuno fizički nespremna. Bila je to jedna od mojih prvih utakmica za HSV, a najviše je pamtim po grubom nasrtaju mog suigrača Noglyja na Cruyffa – zbog čega je Nizozemac bio prisiljen napustiti travnjak. Bio je to start kakav nikada nikome ne bih napravio. Nogly je očito bio u strahu od Cruyffa jer je imao zadatak čuvati ga, pa ga je jednostavno odlučio eliminirati iz igre. I učinio je to na zaista ružan način – ispričao nam je Buljan.
Ipak, najblistaviji trenuci Buljanove ere u Hamburgu dogodili su se na europskoj sceni. HSV je u sezoni 1979./1980. igrao povijesnu kampanju u Kupu europskih prvaka, a put do finala obilježen je jednom od najspektakularnijih pobjeda u povijesti natjecanja. U polufinalu ih je čekao moćni Real Madrid, koji je u prvoj utakmici na Santiago Bernabéuu slavio s 2:0.
Činilo se kako se san Nijemaca o finalu rasplinuo, no uzvrat na Volksparkstadionu 23. travnja 1980. pretvorio se u nogometnu rapsodiju. HSV je deklasirao Kraljevski klub s nevjerojatnih 5:1 i izborio plasman u finale.
- Prvu utakmicu u Madridu nisam igrao, jer sam se još bio oporavljao od hepatitisa, a u uzvratu naš trener Zebec dao mi je puno povjerenje. Stisnuo sam zube i odigrao cijelu utakmicu – kazao nam je Buljan.
Njegov doprinos u zaustavljanju Realovih napadača, unatoč tek preboljenoj bolesti, bio je od neprocjenjive važnosti jer je Buljan bio igrač kojega napadači Reala do tada nisu poznavali. Bio je to potez koji je pokazivao trenersku genijalnost Branka Zebeca, ali i nevjerojatnu mentalnu snagu i predanost hrvatskog igrača koji je osobno zdravlje stavio u drugi plan radi uspjeha momčadi.
U velikom finalu Kupa prvaka odigranom 28. svibnja 1980. Madridu, HSV se suprotstavio branitelju naslova Nottingham Forestu. Unatoč tome što su Nijemci bili favoriti, engleska momčad predvođena genijalnim Brianom Cloughom slavila je s minimalnih 1:0 golom Johna Robertsona. Buljan je i u toj utakmici bio u početnoj postavi, no njegov tim nije uspio probiti čvrstu obranu Engleza i okruniti sjajnu sezonu najvrjednijim trofejem.
Ipak, Buljanova pouzdanost, liderske sposobnosti i doprinos nekim od najvećih klupskih uspjeha osigurali su mu status istinske legende među navijačima HSV-a, koji ga i danas pamte kao jednog od stupova svoje zlatne generacije.