Predsjednik Trump nastavlja tonuti sve dublje u crnu rupu koju je sam iskopao – sebi i svijetu – bezobzirnim ratovanjem protiv Irana. Najviše bi želio pobjeći iz gliba jer je postao izrazito nepopularan među Amerikancima, a čiji bi sve veći ekonomski troškovi mogli u studenom predati kontrolu nad Kongresom demokratima, što bi značilo kraj Trumpovoj omiljenoj vladavini jednog čovjeka u Washingtonu. Pa ipak, sve opcije pred njim neprihvatljive su ili pune rizika.
Sravnio je sa zemljom iransko vodstvo i vojsku, ali nije ostvario nijedan od strateških ciljeva rata. Doslovno je prijetio uništenjem zemlje, ali Iranci su se odbili dati zastrašiti. Zatim je pokušao s pregovorima, pristavši na dvotjedno primirje, koje je pobudilo nadu među Amerikancima da je kraj sukoba blizu. No pregovori održani prošlog vikenda u Islamabadu propali su zbog još uvijek vrlo različitih stavova dviju strana o ključnim pitanjima. Stoga Trumpu preostaju samo dvije opcije, od kojih nijedna nije privlačna. Prekidom rata Iranci bi imali kontrolu nad Hormuškim tjesnacem i ustoličio bi ih kao regionalnog hegemona, s jedinstvenom moći nad globalnim gospodarstvom. Takav ishod, sam po sebi neprihvatljiv, bio bi potpuno nespojiv s Trumpovom dubokom psihološkom potrebom da uvijek izgleda kao pobjednik. Druga je opcija nastavak rata. Ona se čini vjerojatnijom, unatoč Trumpovoj očajničkoj želji da ostavi rat iza sebe. No ponovno izbijanje sukoba moglo bi biti katastrofalno za svjetsko gospodarstvo.
Hahhaa jams know 🤮