Kada je predsjednik Real Madrida Florentino Perez ustvrdio da „40 posto mladih više ne zanima nogomet“ jer su utakmice preduge i nedovoljno zanimljive, izazvao je buru u sportskoj javnosti. Iako je njegova ideja o Superligi propala, dijagnoza stanja ostala je visjeti u zraku, pogađajući u srž problema s kojim se suočava najpopularniji sport na svijetu. Istraživanja potvrđuju da se nešto doista mijenja. Prema jednoj studiji, svega 23 posto pripadnika Generacije Z (rođenih između 1997. i 2012.) sebe opisuje kao strastvene sportske navijače, u usporedbi s 42 posto milenijalaca. Problem, međutim, nije u tome da je nogomet odjednom postao dosadan, već u činjenici da se promijenio način na koji ga nova generacija konzumira. Cijela utakmica od 90 minuta za mnoge je postala prevelik zalogaj u svijetu u kojem se pažnja mjeri u sekundama, a sadržaj konzumira povlačenjem prsta po ekranu.
Ova generacija, odrasla kao prvi pravi „digitalni domoroci“, navikla je na kulturu trenutnog zadovoljstva i sadržaja na zahtjev. Dok su se starije generacije prilagođavale televizijskom rasporedu, Generacija Z očekuje da im je sve dostupno odmah, bilo kad i bilo gdje. Ta navika prenijela se i na sport. Prema istraživanju tvrtke Vizrt, čak 23 posto mladih preferira kraći sadržaj, dok ih 17 posto radije gleda sažetke nakon završetka utakmice. Zbog toga ne čudi što, prema podacima YouGov-a, samo 31 posto navijača u dobi od 18 do 24 godine gleda utakmice uživo, za razliku od 75 posto starijih od 55 godina. Umjesto prijenosa uživo, više od 90 posto mladih navijača sportski sadržaj prati putem društvenih mreža, gdje kratki video isječci s najboljim potezima dominiraju i ostvaruju znatno veći doseg i angažman.
.@overtime CEO @tfadp explains why the traditional sports media model is broken for Gen Z.
— The Information (@theinformation) August 27, 2025
"The average age of the viewer is forties, fifties, some of them even sixties."
"This idea that we're just waiting for young people to hop on the couch and turn on the TV and watch a… pic.twitter.com/tYXr0zhB9Z
Istovremeno se mijenja i sama priroda navijanja. Koncept doživotne odanosti jednom klubu, naslijeđen od oca ili određen mjestom rođenja, polako nestaje i zamjenjuje ga takozvani „fluidni fandom“. Mladi navijači više se ne vežu nužno za klub, već za igrače. Nije slučajnost da su dva najpraćenija Instagram profila na svijetu oni Cristiana Ronalda i Lionela Messija, koji zajedno imaju više od milijardu pratitelja. Njihove osobne priče, uspjesi i brendovi postaju važniji od grba na dresu. Ovaj trend posebno je vidljiv u ženskom nogometu, čija popularnost strelovito raste upravo među mlađom publikom. Igračice poput Sam Kerr ili Alexije Putellas izgradile su globalnu popularnost autentičnim i osobnim sadržajem na društvenim mrežama, stvarajući vezu s navijačima koja nadilazi teren i privlači novu publiku u sport.
Za sportske organizacije ovo znači da se više ne natječu samo s drugim klubovima i ligama, već s cijelim spektrom industrije zabave, od Netflixa i Marvela do videoigara. Pasivno gledanje utakmice više nije dovoljno; Generacija Z traži interakciju, personalizaciju i osjećaj pripadnosti zajednici. Problem nije u manjku fokusa, kako tvrde kritičari, već u tome što sportski kolektivi ne uspijevaju zaokupiti njihovu maštu na načine koji su im bliski. Visoke cijene ulaznica i skupih TV pretplata dodatno ih udaljavaju od tradicionalnih kanala, gurajući ih prema besplatnim i lako dostupnim digitalnim alternativama. Stoga je pred cijelom industrijom ključan izazov: kako zadržati temeljnu vrijednost sporta, a istovremeno ga prilagoditi digitalnom dobu.
Odgovor leži u inovacijama koje spajaju fizički i digitalni svijet. Klubovi moraju razmišljati izvan okvira pukih objava na društvenim mrežama i početi stvarati uranjajuća, interaktivna okruženja. Gamifikacija je jedan od ključnih alata; fantasy lige, igre predviđanja rezultata i digitalne nagrade za angažman pretvaraju navijače od pasivnih promatrača u aktivne sudionike. Primjerice, talijanski nogometni klub AS Roma izgradio je kultni status na društvenoj mreži X (bivši Twitter) kombinacijom humora, memova i izravne interakcije s navijačima, pokazujući da klub može imati osobnost koja rezonira s mladima.
Tehnologija nudi još naprednije mogućnosti. Kompanije poput Avery Dennison razvijaju dresove i navijačke rekvizite s ugrađenom NFC tehnologijom ili QR kodovima. Jednostavnim skeniranjem grba na dresu pametnim telefonom, navijač može pristupiti ekskluzivnom sadržaju, poput videa iza kulisa, statistike u stvarnom vremenu ili posebnih ponuda. Na taj način fizički proizvod postaje portal u digitalni svijet iskustava, produbljujući vezu između navijača i kluba dugo nakon posljednjeg sučevog zvižduka i otvarajući nove komercijalne prilike.
U konačnici, budućnost nogometa ne ovisi o skraćivanju utakmica, već o obogaćivanju cjelokupnog iskustva. Iako neki sociolozi upozoravaju da je manjak interesa za sport samo simptom šire društvene izolacije Generacije Z, podaci pokazuju i drugu stranu priče. Izvješće britanskog Ofcoma navodi da je broj mladih od 18 do 24 godine koji uživaju u praćenju sporta u bilo kojem formatu porastao za gotovo trećinu u posljednjih pet godina. Interes, dakle, nije nestao, samo se preselio na nove platforme. Klubovi i lige koji prihvate ovu promjenu i počnu govoriti jezikom Generacije Z – jezikom interaktivnosti, autentičnosti i digitalne inovacije – osigurat će ne samo svoj opstanak, već i rast u godinama koje dolaze. Pravila su se promijenila, ali igra je i dalje u tijeku.
Otvori KEKS Pay
Mislim da ta ekipa niti ne gleda televiziju. Njihov je svijet na internetu. Ja sam u 90ima svaki dan pogledao barem 2 filma. Bio sam opsjednut filmovima kao medijem, pa i sportom. Gledao sam dosta euro utakmica i naravno svaki tjedan "peticu".