Zoran Mamić tek je šesti trener u povijesti Dinama koji je plave doveo do osmine finala europskog kupa, nakon Antolkovića, Konjevoda, Zebeca, Horvata i Bjelice, a iako još uvijek nema tako zvučno trenersko ime kao, primjerice, europski finalisti Antolković i Zebec, Zoran je u statističkim kategorijama nadmašio sve slavne prethodnike. Naravno, nitko od spomenutih trenera nije imao brata za gazdu kluba pa mu je utoliko pozicija na klupi bila komotnija. Tako Zoran nije bio prisiljen letjeti s klupe kada je, primjerice, kod kuće šokantno ispao od Aalborga, ali svime što je poslije toga ostvario s Dinamom potvrdio se kao trenerska klasa. I zanemarimo načas nepravomoćnu presudu, istražni zatvor, optužnice; ovdje govorimo o treneru Zoranu Mamiću čiji je Dinamo ove sezone europsko otkriće.
Igrao za Jugoslaviju i GOŠK
No tko je uopće Zoran Mamić, kakav mu je nogometni background? Ovo je priča o nekim nepoznatim detaljima iz karijere Dinamova trenera. Na primjer, jeste li znali da je Zoran Mamić kao pionir bio jedan od najnadarenijih nogometaša u Hrvatskoj, te da je bio član pionirske reprezentacije Jugoslavije? Izbornici su među ostalim bili Vlatko Vujošević, Mahmut Kapidžić, Stevan Vilotić i Mirko Jozić, a Zoranovi suigrači bili su Peternac, Dabić i Zuber iz Dinama, Vojković iz Hajduka, Dejan Rambo Petković i Milojević iz Crvene zvezde, Mario Stanić iz Željezničara, Elvir Bolić iz Čelika, Nikola Damjanac iz Partizana, jednom čak i – Nenad Bjelica iz Osijeka.
– Zoran je bio tih, miran, povučen dečko, nije, kako mi kažemo u Splitu, kolo vodio, ali je na terenu bio veliki borac. Usto i inteligentan, dobar igrač – kazao nam je tadašnji Zoranov suigrač Mario Vojković.
A jeste li znali da je Zoran Mamić jednom kao nogometaš ispao u – treću ligu? Da, dogodilo se to na prvoj stanici njegove igračke karijere, kada je imao 20 godina, i kada ga je Dinamo poslao na posudbu u dubrovački GOŠK Jug. Bilo je to u veljači 1991. godine.
– Ja sam tražio Peternaca i Mamića, jer sam u njima vidio perspektivne mlade igrače koji bi nam mogli pomoći – kazao nam je tadašnji trener Dubrovčana, inače bivši Dinamov igrač Mario Bonić, i nastavio:
– Zorana sam bio stavio na poziciju zadnjeg veznog, na kojoj se dobro snašao. Međutim, Zdravko me tada bio pritiskao da mu brata stavim na libera, na što nisam pristao jer sam već imao iskusnijega igrača na toj poziciji, Mirka Prku. Zbog tih nesuglasica, Zdravko je povukao Zorana iz Dubrovnika i vratio ga u Zagreb. Drago mi je da sam u Zoranu tada bio prepoznao igrača s potencijalom, što je on poslije i potvrdio, a veseli me da se dokazuje i kao vrstan trener. Zanimljivo, Zoran je kao igrač GOŠK-a 6. veljače 1991. sudjelovao u pobjedi nad Dinamom 2:0 u prijateljskoj utakmici na Lapadu. Za plave su igrali Ladić, Panadić, Ištvanić, Boban, Šuker, Shala..
Zoran Mamić kao nogometaš, osim s Dinamom, nije osvojio nijedan trofej. Najbliži je bio osvajanju Bundeslige u sezoni 1998./1999. s Bayerom, iako je ta “blizina” relativan pojam budući da su drugoplasirani apotekari za prvakom Bayernom bili zaostali 15 bodova.
Zoran Mamić nije se sa svojim klubovima baš naigrao u Europi. Tako je u Ligi prvaka odigrao jednu jedinu minutu, 1999. godine za Bayer protiv Lazija u Rimu ušavši umjesto Ulfa Kirstena, ali Zoran je jedan od rijetkih hrvatskih nogometaša koji se proslavio protiv Ajaxa. U dresu Bochuma u prosincu 1997. godine bio je igrač utakmice protiv kopljanika u Kupu Uefe; završilo je 2:2, Zoran je zabio i gol, a Ajax je prošao dalje ukupnim omjerom 4:2.
Smrskano koljeno u nesreći
Zoran Mamić dijelio je svlačionice s brojnim zvijezdama poput Bobana, Šukera, Modrića, Ballacka, braće Kovač, Nowotnyja, Zéa Roberta, Emersona..., a u njemačkim klubovima nastupao je i zajedno s povremenim reprezentativcima, kao što su F. Tapalović (Bochum), Vranješ i Živković (Bayer), M. Marić (Bochum, Trier), Krešić (Trier), Buljat (Greuther Fürth). Zanimljivo, u Fürthu mu je suigrač bio današnji trener Southamptona, Austrijanac Ralph Hasenhüttl, a u Bochumu je igrao i sa Samirom Toplakom i Damirom Milinovićem.
Mnogi vjerojatno ne znaju da je Zoran Mamić u ljeto 1992. godine bio teško ozlijeđen u prometnoj nesreći kod Božjakovine. Tada mu je suigrač i kapetan Slavko Ištvanić – spasio karijeru.
– Zoran je stradao u automobilu u kojemu je bio s prijateljem Ronaldom Manestarom. U 00.30 sati vozilo hitne pomoći dovezlo ga je na hitni prijem u bolnicu u Dubravi, kada me nazvao Ronald Manestar i kazao mi da Zoran želi da dođem. Nije želio odmah alarmirati roditelje i Zdravka. Dojurio sam u Dubravu i zatekao Zorana potpuno smrskanoga koljena, spremnog za operaciju – ispričao nam je Ištvanić pa dodao:
– U tom trenutku zamolio sam liječnike da pričekaju s operacijom pa sam u pola dva ujutro otišao na Dobri dol po našega trenera Ćiru Blaževića. Šef je bio u šoku, trebalo mu je pola sata da se pribere pa smo skupa otišli k Zoranu. Ćiro je tada odmah nazvao dr. Matovinovića, koji je u Lovranu bio organizirao da se Zokija tamo, u Klinici za ortopediju, primi i operira. Tako je Zoranu praktički bila spašena karijera jer, da je bio odmah operiran u Dubravi, nisam siguran da bi ikada više zaigrao nogomet.
Tko vam smišlja naslove? Fuj.