U vaterpolskim krugovima šale se da je on prvi Hrvat koji je osigurao nastup na Olimpijskim igrama. Istina je da će francuska vaterpolska reprezentacija (kao domaćin Igara) sigurno nastupiti u Parizu, no Duje Živković (32), Hrvat u reprezentaciji galskih pijetlova, još se mora izboriti za mjesto u sastavu.
Osjećaj je bio poseban
U Zagrebu, na turniru Svjetskog kupa, zaigrao je upravo u dvoboju protiv svoje bivše reprezentacije (s Hrvatskom je osvojio broncu na Svjetskom kupu u Almatiju 2014.), ali igru je morao prijevremeno napustiti jer je bio isključen. Što se zapravo dogodilo?
– Baš sam nakon utakmice razgovarao s Biljakom, kojega sam navodno udario nakon što je postigao pogodak. Kaže mi da nije znao da sam to bio ja, da je malo i glumio, a suci su mislili da sam ga udario i tako sam dobio crveni karton. A uistinu nije bilo ničega... Žao mi je što se to dogodilo, ispalo je da sam neki grubijan, a mene zanima samo sportsko nadmetanje. Suci su mi rekli da to nije bio brutalan prekršaj i da neće biti dodatne kazne – kaže ljevoruki topnik Duje.
Događa se to. No, recite nam nešto o samoj utakmici (Hrvatska je svladala Francusku s 12:7), jeste li očekivali više od toga?
– Znali smo da ćemo se nekako držati u prvim dvjema četvrtinama, to Francuskoj u posljednje vrijeme uspijeva protiv svih, pa je tako bilo i protiv Hrvatske na EP-u u Splitu, kada još nisam igrao. Bilo je tako i u Zagrebu, ali presudila je hrvatska kvaliteta, plus još i domaća publika. Možemo Hrvatskoj samo čestitati i ići dalje.
Kako vam je bilo zaigrati protiv Hrvatske, reprezentacije za koju ste ne tako davno igrali?
– Sigurno je da je to bio poseban osjećaj, slušao sam dvije himne, obje doživljavam kao svoje. U jednu ruku bilo je to čudno, a u drugu i lijepo iskustvo. Žao mi je samo što se dogodio taj incident...
Sedam godina proveli ste u Mladosti, sad ste ponovno na njezinu bazenu, kakvi su vam dojmovi?
– Poznat mi je svaki kutak ovog bazena, tako da se osjećam kao doma. Pomažem suigračima da se snađu, da pronađu svlačionicu, ha-ha...
Glavni cilj francuske reprezentacije vjerojatno su Olimpijske igre u Parizu?
– To nam je svakako najvažniji cilj, želimo se što dostojnije predstaviti u Parizu. No, isto tako nam je važno i Svjetsko prvenstvo u Fukuoki u srpnju ove godine. Francuska godinama nije osvojila odličje na nekom važnom natjecanju i svakako da bismo voljeli da se taj post prekine.
Kako se uopće dogodilo da zaigrate za Francusku? Ondje ste već osam godina, je li tako?
– Da, osam godina, ali ne samo to, moja se obitelj preselila u Francusku kad sam imao samo 10 mjeseci jer je moj otac (Renato Živković, bivši dugogodišnji glavni tajnik HVS-a, sada Lenov direktor za vaterpolo – op. a.) igrao u Francuskoj, tako da sam odmah dobio državljanstvo. Živio sam ondje 10 godina i potom se s obitelji vratio u Hrvatsku.
Tu vam je sad i Vjekoslav Kobešćak kao pomoćnik izbornika, pa nema problema?
– Da, da, ima nas Hrvata.
I vaš brat Ivan je u Francuskoj, viđate li se?
– Da, on je u Strasbourgu, to je malo dalje od Lillea, odnosno od Tourcoinga (na samoj granici s Belgijom – op. a.) gdje igram. Ali kad se naše momčadi sastanu međusobno, onda se malo i podružimo.
I kako vam je u Francuskoj?
– Tu sam već osmu godinu, najprije u Montpellieru pa sad u Tourcoingu, i jako sam zadovoljan. U klubu se dobro radi, doveli smo dobre igrače, trener je stručan. Sve na tragu projekta za podizanje kvalitete vaterpola u tom dijelu Francuske. Treći smo u ligi, ali između drugog i četvrtog samo je nekoliko bodova razlike. Samo je vodeći Marseille priča za sebe.
Ovih dana druži se s ocem
A s ocem, družite li se više otkako je preuzeo novi posao?
– Na žalost, sad se viđamo rjeđe nego prije. Srećom, ovih je dana i on u Zagrebu, pa smo se mogli malo više družiti.
Kako stojite na privatnom planu?
– Oženio sam se i imam kćerkicu od godine i tri mjeseca. Supruga mi je Hrvatica, Zagrepčanka, upoznali smo se još dok sam igrao za Mladost. Svi zajedno živimo u Francuskoj i lijepo nam je. Žena je ekonomistica, trenutačno ne radi zbog djeteta, ali želi raditi, čak ima i neke ponude.
Svojedobno ste, 2011. godine, imali dvostruku operaciju tumora, nemate nikakve posljedice?
– To je bilo davno, to je zaboravljena priča. I nema nikakvih posljedica.
Hoćete li u budućnosti živjeti u Francuskoj ili Hrvatskoj?
– Dugoročno gledano, želimo se vratiti u Hrvatsku. Vidjet ćemo dokad će mi trajati igračka karijera. Nedavno smo kupili stan u Splitu i to nam je nekako prva opcija kad se jednom vratimo, ali možda ćemo živjeti i u Zagrebu. Vidjet ćemo.
