Bol je stvarna. Izgubiti četvrtfinale, pogotovo protiv rivala kao što je Rijeka, i na takav način, udarac je koji peče dublje od većine. Kada je Roko Brajković zabio za vodstvo od 2:1 u petoj minuti sudačke nadoknade, činilo se da je Hajduk na pragu polufinala, s pobjedom izborenom na jednom od najtežih gostovanja. No, onda se dogodila Rujevica. Dogodio se kaos, dogodila se drama koja će se prepričavati godinama i koja je na kraju progutala Hajdukove snove o Kupu.
U srcu tog bolnog raspleta našao se jedan igrač, Filip Krovinović, čija je kobna pogreška u 118. minuti otvorila vrata Rijekinom povratku iz mrtvih. Njegov izgubljeni posjed lopte u napadu, dok je momčad čekala posljednji sučev zvižduk, pretvorio se u kontranapad i kazneni udarac koji je promijenio sve. Poraz je činjenica, ispadanje je realnost, a Krovinovićeva uloga tragičara ostat će zabilježena u analima ove nevjerojatne utakmice.
Ipak, kada se slegnu emocije i kada se makne koprena tuge, ostat će spoznaja da je Hajduk u srijedu navečer na Rujevici odigrao jednu od svojih najboljih, najhrabrijih i taktički najzrelijih utakmica cijele sezone. Ovo nije bio onaj Hajduk koji se muči, koji se brani i čeka inspiraciju Marka Livaje ili bljesak nekog pojedinca. Bila je to momčad koja je od prve minute izašla s jasnim planom, nametnula se i dominirala protivnika na njegovom terenu. Trener Gonzalo Garcia postavio je igru ofenzivno, s Rebićem, Šegom i Brajkovićem, a odgovor igrača bio je izvanredan. Hajduk je bio opasniji, konkretniji i bolji veći dio susreta. Vodstvo u 25. minuti preko Rokasa Pukštasa, koji je ponovno pokazao zašto je jedan od najvrjednijih eksponata kluba, bilo je samo logična posljedica takvog pristupa. Pukštas je kasnije pogodio i gredu, VAR je poništio pogodak Rebića zbog milimetarskog zaleđa, a obrana Rijeke bila je na mukama kakve dugo nije iskusila.
U sezoni u kojoj se Hajduk bori za naslov prvaka, držeći drugo mjesto na ljestvici HNL-a iza vječnog rivala Dinama, ovakva predstava, unatoč konačnom ishodu, može biti putokaz. Pokazala je da splitska momčad posjeduje kvalitetu i mentalitet za najveće bitke. Kontrolirati utakmicu na Rujevici, stvoriti više prilika i dva puta voditi nije mala stvar. Mladi igrači poput Pukštasa i Brajkovića, strijelaca golova, pokazali su da su spremni preuzeti odgovornost u ključnim trenucima, donoseći energiju i odlučnost koja je ponekad nedostajala. Upravo je ta hrabrost, taj gard s kojim je Hajduk ušao u Jadranski derbi, ono što navijači žele vidjeti u svakoj utakmici, a pogotovo u završnici prvenstva gdje će se odlučivati o tituli. Poraz u Kupu boli, ali spoznaja da momčad može igrati na ovako visokoj razini nudi optimizam za ono što slijedi.
Nogomet je, na kraju krajeva, nepredvidiv i ponekad okrutan sport. Gledano iz splitske perspektive, završnica na Rujevici bila je definicija te okrutnosti, ali Riječani će pričati o ljepoti. Utakmica produžena za čak dvadeset minuta zbog VAR provjera i bakljade, preokret s dva pogotka u 119. i 121. minuti, promašeni i obranjeni jedanaesterac nakon kojeg pada pogodak, sve su to elementi koji ovu utakmicu čine povijesnom. Mediji su je s pravom opisali kao "čudo", "kaos" i "spektakl kakav se rijetko viđa". Iako je Hajduk ispao, ovakav intenzitet i drama promovirali su hrvatski klupski nogomet na najbolji mogući način. Bila je to pobjeda nogometa kao igre, podsjetnik zašto ga volimo, čak i kada nam slomi srce. Rijeka je prošla dalje, ali Hajduk nije pognute glave napustio teren. Trebali bismo slaviti ovakve izvedbe na našim nogometnim travnjacima. Bila je to jedna od najboljih utakmica na domaćim travnjacima zadnjih desetak godina.
Pa zar nije postojalo ništa dobroga pa se mora potencirati samo negativan aspekt priče, pogrešne odluke sudaca, negativna energija ispod svake civilizacijske razine i zakonitosti objektivnosti struke, novinarske i nogometne. Ili smo samo navikli konzumente koji reagiraju isključivo na negativan podražaj. Ako je to točno, neke stvari moramo mijenjati, ne samo zbog balansa i novinarskih postulata, već zbog progresivnih ideja koje bi morale naći mjesto u društvu koje je odavno na rubu po mnogim kriterijima.
Izdvajati pojedince nakon ovakvog poraza uvijek je nezahvalno. Filip Krovinović, iskusni 30-godišnji veznjak, koji je ušao u igru u 92. minuti, sigurno proživljava teške trenutke. Njegova pogreška bila je skupa, ali nogomet je momčadska igra. I drugi su griješili, stoper Raçi skrivio je prvi kazneni udarac i bio je direktno uključen u situacije kod preostala dva gola Rijeke. No, bilo je i onih koji su bili na pragu herojstva, a među njima se ističe vratar Toni Silić.
Pružio je sjajnu izvedbu i napravio svoj posao, no u okrutnoj završnici ni to nije bilo dovoljno. Da se lopta kod Frukova jedanaesterca odbila na drugu stranu, Silić bi bio najveći junak splitskih navijača. Umjesto traženja krivaca, Hajduk iz ove utakmice mora izvući pouku. Mora shvatiti da se protiv najjačih protivnika koncentracija mora zadržati ne devedeset, nego, ako treba, i sto dvadeset minuta. Ovaj bolan poraz mora postati gorivo za ostatak sezone. Ako momčad uspije replicirati igru, energiju i hrabrost s Rujevice u preostalim prvenstvenim dvobojima, posebice u nadolazećem derbiju protiv Dinama, borba za naslov prvaka bit će neizvjesna do samog kraja. Tuga zbog ispadanja iz Kupa je prolazna, ali dojam koji je Hajduk ostavio u jednoj od najluđih utakmica u povijesti HNL-a, ostat će kao temelj na kojem se može graditi šampionska budućnost. Da, baš to, iako su ovakve sintagme u Hrvatskoj, izvan splitskog navijačkog korpusa, postale inspiracija za šale i izrugivanje.
Otvori KEKS Pay
no dobro, hajduk je ispao, u utakmici koja se pamti po greškama suca, da je sudio normalno hajduk bi 30. minutu dočekao sa 9 igrača. ali sa hajdukovim sudačkim savezom i nogometnim savezom, trebala se rijeka boriti. pa eto rezultata. ne pljuje se po hajduku, već onome što ulica od njega stvara, i što je stvorila. hajduk je mali slabi provincijski klub, sa ozbiljnim brojem navijača (upitno, radi se o najviše 5.000 pravih navijača, ali tolko žestokih da prijetnjama u čopor dovlače stalno nove, konkurenciju fizički odstrane. rnk split je propao zbog torcide i pritiska, ne zbog novce koje braća žužul imaju.). reketarenjem privatnika stvara se lažni dojam potpore hajduku. tko uopće može 20 godina navijati za propali projekt?! ono, rasteš, i odrasteš. vidiš što ide u životu, a što ne.