Na nedavno održanim Zimskim olimpijskim igrama naš najuspješniji pojedinac u alpskom skijanju bio je Filip Zubčić osvojivši 13. mjesto u slalomu i 14. u veleslalomu. Dakako, nisu to plasmani, osobito ovaj u veleslalomu, koji bi usrećili i samog Filipa no stoji činjenica da je upravo on najstabilniji hrvatski skijaš u posljednjem desetljeću. Jer, to je skijaš koji je ostvario 49 top 10 plasmana, 13 postolja, tri pobjede te tri top 3 plasmana u veleslalomu na kraju sezone. I svjetsku medalju u paralelnom veleslalomu.
– Nisam znao za tih 49 plasmana među deset na utrkama.
Na posljednjih osam velikih natjecanja Filip je sedam puta bio naš najbolji natjecatelj.
– Ni to nisam znao. Lijepo je to čuti, no ne vodim se tom statistikom. Mislim da mogu još.
Uoči subotnjeg i nedjeljnog nastupa u utrkama Svjetskog kupa u Kranjskoj Gori pitali smo ga koliko mu nedostaje okus pjenušca s pobjedničkog postolja. Kada toga neko vrijeme nema, koliko mu nedostaje?
– Naravno. To je nešto za čim žudiš. To je osjećaj koji želiš imati nakon svake utrke. No ako si previše usredotočen na to i ako ti je samo to neka vodilja, to nije dobro. To je samo nusprodukt dobrog skijanja, a da bi se to dogodilo, treba napraviti i jako puno drugih stvari.
S obzirom na to da su Olimpijske igre svake četiri godine, koliko mu treba vremena da posljednji olimpijski domet potisne u prošlost o kojoj previše ne razmišlja?
– To mi nije neka vrlina i te loše trenutke znam predugo držati u mislima. Bilo bi najbolje to odmah izbaciti iz glave, najkasnije dan poslije, ali nekako se u posljednje vrijeme učim što brže izbiti iz glave. Jer, to je prošlost i tu ništa ne možete promijeniti. Pred tobom je novi dan u kojem možeš nešto pametnije napraviti nego razmišljati o onome što je bilo, što može loše utjecati. Gubiš vrijeme i energiju. Pravi šampioni, znamo o kome govorimo, imaju tu moć da to isti čas maknu i idu dalje. I to čini najveće šampione. Ja očito nisam jedan od njih jer bih imao puno više pobjeda, a nemam ih. No uspijevam to nekako izbaciti.
Nakon olimpijskih nastupa u Cortini i Bormiju predsjednik Hrvatskog skijaškog saveza Miho Glavić pohvalio je jedino Filipa ocijenivši cjelokupni nastup reprezentacije nezadovoljavajućim i naglasivši izostanak psihološke pripreme za veliko natjecanje.
– To na kraju tako i izgleda, a je li to pravi problem, ne znam. Miho je naš predsjednik i ima nas pravo kritizirati. I meni je drago da nas malo kritizira, zašto da ne. Istina jest da nismo odradili kako smo htjeli, mogli i trebali. No sezona je takva kakva je. Bilo bi bolje da smo svi bili u formi kao prošle sezone. Teško je tu sada reći što je glavni problem. Ja bih za sebe rekao da moj problem nije bila psihološka priprema.
Uostalom, ni ta primjedba nije se odnosila na Filipa.
– Ja imam psihološku pripremu, radim s profesoricom Renatom Barić već šest-sedam godina. Tu uvijek ima mjesta za napredak. Teško je reći da je netko na maksimumu jer uvijek može bolje i jače. Možeš biti fokusiraniji. No činjenica jest da smo podbacili i lani na Svjetskom prvenstvu i ove godine na Olimpijskim igrama.
Je li rad sa psihologom sportašu samo psihološki oslonac ili oni stvarno vide da neke tehnike koje oni predlažu pomažu?
– Reći ću iz svojeg iskustva. Svaki sportaš ima svoj odnos sa psihologom i to nije neka šablona koja funkcionira za svakog čovjeka. Svaki sportaš treba vidjeti što mu treba. Sportski psiholog nije trener koji radi po šabloni kao sportski treneri, recimo atletski trener sportaša koji trči na 100 metara. Sa sportskim psihologom imam odnos i mi tražimo mogućnosti da budem mentalno jači kako bi moja izvedba bila što bolja. Katkada to pomogne, katkad ne.
Podsjeća li taj odnos na odnose iz privatnog života kao što su prijateljski, bratski, sestrinski, očinski, majčinski... ovisno o tome i koja je biološka razlika između dviju strana?
– Svako nađe svoj odnos. Ja sam počeo raditi sa sportskim psihologom tako što me najbolji prijatelj na to nagovorio. Bilo je to 2017. i još je moja sestra Tamara radila s profesoricom Barić. Meni su sportski psiholozi išli na živce jer sam 2013. i 2014. imao loša iskustva i bio sam vrlo skeptičan. No obećao sam svom najboljem prijatelju da ću krenuti kod profesorice Barić, ali te godine to nisam učinio. I onda je bio ljutit na mene rekavši da ga ne smijem iznevjeriti i počeo sam raditi s njom. A krenuo sam raditi kako bih lakše rješavao neke stvari koje me muče. Nisam tamo došao da ona meni "pretoči" neko znanje u glavu pa da budem mentalno najjači na svijetu. No u nekim smo stvarima uspjeli jer sam sljedeće godine izborio svoju prvu pobjedu i na kraju sezone završio treći u poretku veleslalomaša. Pomoglo mi je to i kao osobi, ne samo kao sportašu, i to je bitna stavka u sportu.
Kako se Zubo osjeća s 33 godine, a to je dob kada su vas ljudi skloni već polako otpisivati? No vremena se mijenjaju i trajnost sportaša se produljila.
– Osjete se godine jer s 23 regeneracija je brža i ne moraš toliko paziti ni na prehranu pa čak ni na spavanje jer si pun snage. Doduše, ja sam i sada pun snage, ali ipak moram malo više njegovati svoje tijelo da bih se što uspješnije borio s tim mladim dečkima koji napadaju. Još uvijek se dobro osjećam, no znam da moram puno više pažnje posvećivati svojem tijelu ako se hoću boriti za vrh, a ja to hoću. Ne želim biti tu tek toliko da samo skijam.
Dakle, vidljiva je razlika u brzini oporavka od prethodnog treninga ili natjecanja?
– Jest, razlika je. Normalno je da se s 20 brže oporavljaš nego s 30 i nešto. No i tehnologija je napredovala pa imate kompresijske čizme, hladna kupka je moderna, prehrana je važnija. Nemam nutricionista, ali se brže oporavlja uz pametniju prehranu. Ne volim pratiti trendove, ali treba biti ispred vremena.
Iako nema nutricionista, Zubo doma ima nekoga tko se brine o njegovoj prehrani.
– Imam zaručnicu, buduću suprugu, koja odlično kuha i uvijek pazi da dobro jedem. Ona pazi na moje potrebe i zahvalan sam joj što je dio moga sportskog puta.
Koliko često si priučiti "grješni obrok"?
– Nemam striktnih ograničenja, ali 90 posto obroka mora biti kvalitetno.
Vidi li Filip s 33 godine prostor za sportski napredak, a ne samo za održavanje postojeće razine?
– Uvijek. Ne osjećam da sam lupio u plafon jer kada to osjetiš, onda je bolje prestati baviti se time. Treba naporno i pametno raditi. Uvijek vidim prostor za napredak.
Ima li još volje naporno trenirati jer i to je jedan od ključeva produžetka karijere?
– Imam. Prošle sam godine pred kraj sezone bio u krizi. Bio sam kao u mračnom tunelu gdje mi je sve išlo na živce, pa čak i utrkivanje. Nakon Svjetskog prvenstva prvi sam put osjetio prazninu pa sam napravio veliku pauzu od skijanja, koja mi je trebala. Ako se nečim baviš 27 godina, normalno je da ti to u nekom trenutku malo počne ići na živce. To me užasno nerviralo, a nisam si to htio priznati. Bila je jako pametna stvar napraviti pauzu jer za nju tijekom sezone nemam prostora, a sada imam veliku motivaciju.
Dakle, važno je naći način da se obnovi motivacija?
– Pa naravno. Ne možeš svaki dan biti motiviran. Meni nestvarno zvuči kada netko kaže da je svaki dan motiviran. Znam se pet dana zaredom probuditi nemotiviran, živčan, sve me boli pa katkad pijem i tablete protiv bolova. I onda ti to krene ići na živce. Probudiš se i leđa su ti kao starcu od 70 godina. Sve je to dio te igre i to je normalna stvar, no znaju ti te stvari ići na živce. Sada imam motivaciju i idemo dalje. A znam da će opet doći razdoblje kada će mi biti teško i kada moram upirati.
Sezonu je obilježio fair-play potezom u Gurglu priznavši da je haklao kolac čak i nakon što to suci nisu registrirali. Da se u Svjetskom kupu na kraju sezone dijeli nagrada za fernesu, bio bi jedan od ozbiljnih kandidata.
– To sam već i zaboravio. Učinio sam to zbog sebe i svojih načela. Ne zbog onog dečka koji je bi 31. pa da bude 30. niti da bih dobio neku nagradu, već zbog sebe. Puno mi je ljudi reklo da sam glup što nisam vozio drugi lauf, no to je bila moja odluka. Da sam i pobijedio taj dan, rekao bih: "Evo vam moj broj, hvala i doviđenja." Mene pobjeda koja nije časna ne zanima.
Koliko mu nedostaje sljemenska utrka, svjetsko natjecanje na brdu na kojem je i počeo skijati, ali i kao neki trening centar?
– Lijepo je probuditi se doma, odraditi trening i vratiti se doma. A gore imamo i odlične uvjete, koje koristimo kada nam dozvole, na Zelenom spustu. Dobijemo slalom od 30 sekundi, što je isto u redu. Tamo sam trenirao tri dana prije Wengena i ondje sam imao najbolji ovosezonski rezultat u slalomu. Dakle, Sljeme dobro utječe na naše rezultate. Nadam se da će jednog dana biti gotova žičara pa da ponovno imamo i utrku.
Kada sumira svoju karijeru, u kojoj je mjeri zadovoljan?
– Zadovoljan sam svojom karijerom. Neki će reći da ne smiješ nikad biti zadovoljan, no meni je glupo ne tražiti zadovoljstvo u stvarima koje te vesele. Onda ćeš cijeli život biti mrgud i predbacivati samom sebi da si mogao bolje. Naravno, mi sportaši uvijek hoćemo više. Kada si na postolju, sljedeću utrku hoćeš pobijediti. Kada pobijediš, onda hoćeš pobijediti i na sljedećoj utrci. No dolazimo iz zemlje u kojoj imamo jednu stazu i jednu žičaru, i mi zapravo radimo čudesne rezultate. Uživam u svojem skijanju i ponosan sam na svoje rezultate, baš kao i moja obitelj. Ako ne uživaš, onda ništa nema smisla.
Kao i obično, i ovaj razgovor sa Zubom završit ćemo na temu Dinama jer on je jedan od najvećih dinamovaca među aktivnim sportašima. Kako je doživio Dinamov remi u Genku (3:3)?
– Otišao sam spavati nakon prvog poluvremena. Tek ujutro sam vidio da je Dinamo vodio 3:1 i da je na kraju bilo 3:3. Dobro je da sam otišao leći, i da sam sam sebi bio prioritet, jer inače te noći ne bih spavao, a bio sam "strgan" od jakih treninga. Drago mi je da su dečki u toj drugoj utakmici tako igrali, pa i da su izgubili s 5:0, ja bih im zbog angažmana čestitao.
A Stojkovićeva pljuska suparničkom igraču za crveni karton?
– Vidio sam da se ispričao i dobro je da je to učinio. Zacijelo su Belgijci u pripremi utakmice tražili nekoga koga bi se moglo isprovocirati. No Stojković je odličan nogometaš, a još uvijek je mlad pa je napravio tu glupost u žaru borbe. Bitno je da dečko ima srca. Kad ga je već išao pljusnuti, onda mu je trebao opaliti šamarčinu, trebao mu je odvaliti zidarsku. Dakako, šalim se. Bude se on smirio s vremenom.
Otvori KEKS Pay
