KOMENTAR

Dečki hvala, ali napravili ste jednu opasnu stvar, za to vas krivimo i teško da ćemo vam to zaboraviti!

Zagreb: Marko Perković Thompson nastupio na svečanom dočeku hrvatske rukometne reprezentacije
Foto: Matija Habljak/PIXSELL
1/10
04.02.2025.
u 16:26

Nakon što je rukometaše dočekalo 35.000 navijača, jedna stvar oko Hrvata svima mora biti jasna - mi 'idemo' na neko posebno gorivo. Nisu dovoljne tehnika i igra, mora tu biti nekog safta, emocije...

Sjajna bila '25., odnijela nas navrh svijeta, gdje god da te život nosi, uvijek moraš znati tko si... Naši rukometaši itekako su znali tko su i što su. A onda su i nas na to i podsjetili. Ponedjeljak, radni dan, sunce, a iznad Trga bana Jelačića prelijeću Rafalei. Između njih avion, ali avion s posebnim teretom. Hrvatski rukometaši sa srebrom su se vratili sa svjetskog prvenstva, okupili 35.000 ljudi na jednom mjestu pa pustili suzu. Grlo im se sada grčilo na pozornici kao što su im se i mišići nakon 60 minuta paklene borbe na svakoj utakmici ovog SP-a. Svi stranci koji su gledali ove prizore s dočeka iz Zagreba vjerojatno su se pitali: 'Pa gdje rade ovi ljudi kada mogu tako usred radnog dana ostaviti sve? Idem i ja tamo!'... Pa to se pitamo i mi! 
E, ali strani čovjek to nikad neće razumjeti. Ma je*eš ih sve, ni ne mora. Ipak, jedan je nakon ovog jučer počeo shvaćati, to je Dagur Sigurdsson. Jer jedna stvar oko Hrvata svima mora biti jasna - mi 'idemo' na neko posebno gorivo. Da - znamo igrati. Da - imamo tehniku. Da - imamo igrače, ali mehanika nama nije dovoljna, ne smije biti dovoljna. Mora tu biti nekog safta, emocije... Mi letimo onda kad je pjesma najglasnija, huk nam daje snagu, a ljudi - oni mali ljudi iza leđa - zapravo zabijaju te najteže golove.

I mora nam biti jasno da nisu ovi dečki trčali za medaljom, za tim komadom metala, trčali su za djelićem povijesti, za scenama koje će se prepričavati. Medalja će skupljati prašinu na nekoj polici, ali priče o utakmici s Francuzima, o ovom dočeku - to će se pamtiti. Malo je onih koji se nisu naježili na trenutak kada smo imali dva igrača manje, pa Kuzmanović utrčava na prazan gol, skida loptu s vrškom prstiju na tekmi s Francuskom, a onda totalni delirij... E, to će ostati usmena predaja koju ćemo još godinama prepričavati s malim, 'zlobnim' osmijehom na licu. Na tim će se videima odgajati buduće generacije djece i rukometaša... jer oni pokazuju jedinu pravu taktiku, a to je - igrati sa srcem.   

VEZANI ČLANCI:

Samo sa srcem onda su dečki došli i na doček. Nisu više imali loptu u rukama, nisu bili u dresu, stali su 'goli' pred tisuće ljudi, skrušeni i ponizni i rekli da je to uspjeh svih njih. Kako? Kako je moguće da u ovo vrijeme kada svi cmizdrimo zbog visokih cijena i materije, dušu ipak hranimo baš s ovakvim trenucima? Nije to ništa novo, hranimo se time već godinama. Mi smo slušali priče o 2003., ali bilo je to preapstraktno, barem meni. Malo ljudi u životu može reći da onda ipak doživi ono što su nam nekada pričali kao bajke pred spavanje. Bila je takva situacija s prepričavanjem 1998. i bronce nogometaša, ali onda dođe vrijeme kada doživite svjetsko srebro 2018. pa broncu 2022. i svjedočite nečemu za što ste mislili da će zauvijek ostati samo priča. Djeca sada imaju priliku vidjeti da neke bajke ipak postaju stvarnost.  A još veća bajka je način na koji su se ti dečki odnosili jedni prema drugima. Svaka suza se broji, svaki grč zbog kojeg su zacvilili... A dečki vidjeli smo da vas boli, nemojte misliti da nismo! I priznajemo da smo čupali kosu i grizli nokte i bilo je teško za povjerovati da ćete tako polomljeni i desetkovani doći do finala, ali nećemo se lagati - svi smo se tome nadali. Nije prvi put da smo bili na koljenima, nije ni zadnji, rane će zacijeliti, ali ove suze što ste prolili za ovo srebro ostat će u sjećanju.
Dečki hvala, ali nakon svega ovog napravili ste jednu opasnu stvar - naveli ste nas sve da se zaljubimo u vas, u sve do jednog, u rukomet, u način na koji ste razmišljali, kako ste se ponašali i kako ste igrali. A morate biti svjesni jedne stvari, ljubav je zeznuta stvar...
Pa ako nas netko sutra pita, možemo mu samo reći: Ako ne znaš šta je bilo nek' ti kaže Dule, pitaj Kuzmu i Šipića, zide Ivana Pešića, ako ne znaš milo moje, upitaj heroje.... Takvi smo, je*i ga!

>>FOTO Pogledajte kako je izgledao trg kada je na pozornicu izašao Thompson>>

Zagreb: Marko Perković Thompson nastupio na svečanom dočeku hrvatske rukometne reprezentacije
1/22

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije