Bio je to 29. kolovoza 2004. godine, dan koji je zlatnim slovima upisan u anale hrvatskog rukometa. U krcatoj Helliniko Olympic Indoor Areni, Hrvatska je vodila bitku za olimpijski tron protiv Njemačke, reprezentacije koja je slovila za jednog od najvećih favorita. Utakmica je bila sve samo ne laka. Nijemci su na poluvremenu vodili s 12:11, a svoju su prednost držali gotovo do samoga kraja. No, tada je na scenu stupila momčad neviđenog karaktera. U napetoj završnici, kada se lomila utakmica, odgovornost su preuzeli Mirza Džomba, koji je s devet pogodaka bio nezaustavljiv, te Nikša Kaleb, čiji su golovi u posljednjih pet minuta prelomili susret i donijeli Hrvatskoj vodstvo. Zvuk sirene označio je konačnih 26-24 i početak neopisivog slavlja. Hrvatska je po drugi put postala olimpijski pobjednik u rukometu.
Ova pobjeda nije bila plod slučajnosti, već kruna savršenog turnira na kojem su "Pakleni" demonstrirali potpunu dominaciju. Od prve do posljednje utakmice, Hrvatska nije znala za poraz, ostvarivši impresivan niz od osam pobjeda u osam susreta. U grupnoj fazi redom su padali Island (34:30), Slovenija (27:26), Južna Koreja (29:26), Rusija (26:25) te u konačnici Španjolska (30:22), čime je momčad s maksimalnim učinkom osigurala prvo mjesto u skupini i pokazala da u Atenu nije došla samo sudjelovati, već osvojiti najsjajnije odličje. Bio je to pohod koji je ulijevao strahopoštovanje i slao jasnu poruku svim suparnicima.
Značaj ovog uspjeha bio je tim veći jer je stigao samo godinu dana nakon što je ista generacija osvojila naslov svjetskih prvaka u Portugalu 2003. godine. Time je Hrvatska zaokružila takozvani "međunarodni double", osvojivši uzastopno svjetsko i olimpijsko zlato, podvig kojim se mogu pohvaliti samo rijetke rukometne velesile. Sve se to događalo pod vizionarskim vodstvom izbornika Line Červara, koji je preuzeo reprezentaciju 2002. godine nakon bolnog neuspjeha na Europskom prvenstvu, gdje je Hrvatska završila na posljednjem, 16. mjestu, te propuštenih Olimpijskih igara u Sydneyju 2000. Červar je u kratkom roku stvorio pobjednički mentalitet i od talentirane, ali poljuljane momčadi, izgradio stroj za osvajanje medalja.
Snaga te generacije ležala je u nevjerojatnoj sinergiji i pojedinačnoj klasi igrača koji su u tom trenutku bili među najboljima na svijetu. Dirigent igre bio je neponovljivi Ivano Balić, rukometni Mozart i jedan od rijetkih igrača u povijesti koji je dvaput proglašen najboljim igračem svijeta od strane IHF-a. Njegova kreativnost i vizija bile su motor momčadi. Na krilu je bio ubojiti Mirza Džomba, čija je realizacija bila gotovo savršena. Obranu su držali stupovi Davor Dominiković i Denis Špoljarić, dok su na golu čuda radili Vlado Šola i Venio Losert. Svaki je igrač znao svoju ulogu, a zajedno su činili momčad koja je disala kao jedan i koja je bila spremna ostaviti srce na terenu za sveti dres.
Nakon besprijekorne grupne faze, Hrvatska je u nokaut fazi nastavila svoj pobjednički niz, iako put do finala nije bio nimalo lagan. U četvrtfinalu ih je čekala domaćin Grčka, nošena frenetičnom podrškom s tribina. Unatoč pritisku, "Pakleni" su odigrali zrelu i kontroliranu utakmicu te slavili s uvjerljivih 33:27, a briljirao je Mirza Džomba s čak 11 postignutih pogodaka. Prava drama uslijedila je u polufinalu protiv iznimno jake Mađarske. Bio je to dvoboj prepun preokreta u kojem su odlučivale nijanse. Hrvatska je na kraju slavila s tijesnih 33:31, a junak susreta bio je Ivano Balić, koji je s devet golova vodio momčad prema velikom finalu.
Finale protiv Njemačke bilo je repriza finala Svjetskog prvenstva iz 2003. i okršaj dviju najboljih momčadi svijeta. Nijemci su tražili osvetu, a utakmica je od prve minute bila ispunjena golemom tenzijom. Hrvatska se mučila s čvrstom njemačkom obranom i na poluvrijeme otišla s golom zaostatka. U drugom dijelu vodila se rovovska bitka, a Njemačka je držala vodstvo sve do 55. minute. No, Červarova momčad tada je pokazala zašto je šampionska. Hladnokrvnost u ključnim trenucima, nevjerojatna borbenost i vjera u vlastite mogućnosti donijeli su preokret. Golovi Džombe i Kaleba slomili su otpor Nijemaca i osigurali pobjedu koja je odjeknula svijetom.
Ovo zlato potvrdilo je status Hrvatske kao rukometne velesile i upisalo generaciju iz 2004. u legendu. Taj povijesni uspjeh ostvarili su igrači čija će se imena zauvijek pamtiti: Ivano Balić, Davor Dominiković, Mirza Džomba, Slavko Goluža, Nikša Kaleb, Blaženko Lacković, Venio Losert, Valter Matošević, Petar Metličić, Vlado Šola, Denis Špoljarić, Goran Šprem, Igor Vori, Drago Vuković i Vedran Zrnić.
