Nokautiranog ponosa i ozlijeđenog desnog gležnja, jučer poslije podne
vratio se u Zagreb Mirko Filipović. Nakon debakla protiv Brazilca
Gabriela Gonzage, Cro Cop nije izbjegavao novinare, ali se u njihovu
društvu trudio zadržati što
kraće. - Kako sam se borio, tako sam i
prošao. Od nokauta bolje nisam ni zaslužio - samokritično će
sedmoj sili najjači Hrvat.
Nakon kalvarije kakvu je doživio u kavezu u Manchesteru, logičnim se
nametnulo pitanje je li to bila najava oproštaja. Mirko je
zanijekao brzi kraj karijere, ali ga je najavio za sljedeću godinu. -
Očito je to moj križ da svako malo padnem. Već sam prošao
dvije takve krize nakon poraza od Randlemana i Fjodora, pa ću proći i
ovu. Imam po ugovoru s UFC-om još četiri borbe, to ću
odraditi i vjerojatno okončati priču.
Pomislili i na najgore
Među onima koji su ga bodrili u Manchesteru bio je i njegov veliki
prijatelj, šef hrvatskih specijalaca Zdravko Janić. Ni on ne
može vjerovati da se Mirku mogao dogoditi takav užasan nokaut, no
sretan je što je njegov prijatelj tjelesno
savršeno spreman pa to na njegovo zdravlje neće utjecati.
U pratnji Janića i nekoliko policijskih specijalaca, Mirko je
šepajući otišao do automobila u kojem ga je
čekala žena Klaudija sa sinom Ivanom. Ni ona ni majka Ana ovaj put nisu
bile na odjelu za međunarodne dolaske putnika jer ih je Mirko
štitio od znatiželje medija. No, inzistirao je da ipak dođu
pred njega. - Ako smo dolazili pred njega kad je pobjeđivao,
možemo i sada kad je izgubio - kaže supruga. Gospođa Filipović je, kad
je vidjela nokaut, pomislila i na najgore. Bili su to trenuci jeze, ta
slika nepomična Mirkova tijela i ljudi zabrinuta lica koji mu pružaju
pomoć.
- Najvažnije mi je da Mirku nije ništa i nadam se da će se
iz ovoga maknuti dok je još zdrav. No, ne vjerujem da će
htjeti otići kao gubitnik - procjenjuje.
Opet se povlačio
Klaudija je odvezla "ranjenog" muža u toplinu obiteljskog
doma na zelenoj magistrali. A kod kuće će hrvatski gladijator vidati
rane. Sljrdećih dana će pak imati priliku izanalizirati svoj najteži
poraz u karijeri.
Ono što mu se dogodilo u Manchesteru debakl
protiv protivnika znatno slabijeg rejtinga dogodilo
mu se treći put u karijeri. Nokaute je doživio i Melbourneu 2001. i u
Tokiju 2004. U Australiji kao K-1 borcu od malopoznatog
Kanađanina Michaela McDonalda, a u Japanu od američkog hrvača Kevina
Randlemana. Zajednički nazivnik svim tim golgotama
je odveć velika samouvjerenost. Povrh toga, ovaj put je prisutno bilo i
zasićenje. Mirko nije u ring ušao dovoljno ljut",
nabrušen. Došao je odraditi borbu, što
se prepoznalo i u nedostatku početne agresivnosti. A analitičari će
primijetiti da je Gonzaga uspio jer je primijenio Fjodorov recept
neprestane agresivnosti pred kojom se Hrvat povlačio.
Ožiljak na duši
Mirko je poprilično inatljiv čovjek i moglo bi se dogoditi da se čak i
u trideset i trećoj počne spremati za osvetnički pohod. Uostalom, i
nakon nokauta od McDonalda i Randlemana napravio je zadivljujuće nizove
koji su ga vinuli visoko.
Cro Cop se još jednom uvjerio da uspjeh treba znati
preživjeti. Da je, kao što kaže Ratko Rudić, opasan i da
može uspavati. A njemu se, nakon onog trijumfalnog povratka iz Tokija s
pojasom pobjednika Pridea, to i dogodilo. Jedan ovakav poraz
Mirkovoj karijeri može biti puno poticajniji od obične pobjede nad
Gonzagom. Ostat će mu ožiljak na duši jer je nokaut najveće
poniženje koje favorizirani borac može doživjeti.
Otvori KEKS Pay
