Nema mira među vukovima koji su svojem poslodavcu očito odlučili pokazati zube. Predvođeni kapetanom Radovčićem, košarkaši Cibone ponovo su u štrajku. Nakon što nisu dobili obećanu, zaostalu, plaću na dan (15. ožujka) kada im je to prethodnim "vatrogasnim" pregovorima obećano, cibosi su došli u dvoranu u terminu treninga ali nisu trenirali.
Zapravo, neki od njih su htjeli trenirati individualno ali im je rečeno da u tom terminu mogu trenirati samo momčadski a ako žele trenirati pojedinačno neka to čine u nekom drugom terminu.
Kako stvari stoje, barem su takve najave bile u srijedu navečer, cibosi neće trenirati niti u četvrtak (jer teško je vjerovati da će se traženi novac pojaviti preko noći) pa se postavlja pitanje što je s utakmicom koju trebaju u subotu igrati u Ljubljani s Cedevita Olimpijom.
Tko zna, možda se ponovi povijest pa se dogodi da jedan od ta dva kluba igra s juniorima kojih Cibona ima dovoljno registriranih. Doduše, prvi put je to bila Olimpija i to davne 1985. godine kada su "zmajčeki", na utakmicu prvog kola tadašnje prve jugoslavenske lige, u Zagreb došli s juniorima zbog administrativne pogreške operativca ljubljanskog kluba. A sve to je iskoristio Dražen Petrović za svojih, rekordnih, 112 košea.
Ovaj put problem nije administrativan nego financijski i u pitanju je nezadovoljstvo igrača koji su dosad primili, u prosjeku, ne više od tri od ovosezonskih šest plaća. A riječ je o možda i najjeftinijoj momčadi u povijesti ovog kluba.
Na žalost Tomislava Šerića, odgovorne osobe u klubu, novac iz Sportskog saveza grada Zagreba neće stići do kraja travnja ili početka svibnja sve dok SSGZ je donese odluku o raspodjeli gradskog novca. Doduše, i to se može premostiti i to dekretom gradonačelnika kada bi gospodin Tomislav Tomašević to htio napraviti. Uostalom, tako je krizne situacije, avansnim uplatama, u ovom klubu rješavao njegov gradonačelnički prethodnik Milan Bandić.
U tom slučaju bi Cibona dobila novac, koji joj pripada, preko reda što bi bilo spasonosno za klub kojem prijeti raspad momčadi. Jednako "ljekovita" bila i uplata prve (od dvije godišnje rate) novca kojeg je Grad namijenio klubovima nositeljima kvalitete u koji je krug Cibona ponovo ušla.
Osim toga, već ovog časa potrebna je injekcija od strane, zasad, fantomskih stranih investitora jer ako se i ova momčad raspadne, kao ona prošlosezonska, onda kluba na jesen možda neće ni biti pa neće imati u što niti investirati ubuduće.
U klubu o svemu ne žele govoriti jer bi samim javnim izjašnjavanjem priznali da problem postoji a on je priličan. A ovog časa težak je nekih 40-tak tisuća "vatrogasnih" eura koliko iznosi zbir mjesečnih plaća momčadi.
Nakon 10 godina i više su sva tri hrvatska kluba u toj Jugoligi u stanju pobjediti ili bar iznenaditi svakog. Još da in isplate plaće.