Prema informacijama koje su se pojavile u srpskim medijima, legendarni košarkaški trener Duško Vujošević primljen je prije nekoliko dana u Urgentni centar u Beogradu u ozbiljnom stanju. Navodno, uzrok naglog pogoršanja zdravlja leži u komplikacijama s bubregom koji mu je transplantiran u Minsku u lipnju prošle. godine. Zbog otežanog rada presađenog organa, u njegovom se tijelu počela zadržavati voda, što je posljedično opteretilo pluća i dovelo do drastičnog pada zasićenosti krvi kisikom na svega 86 posto. Liječnici su ga odmah stavili na kisik, a prema posljednjim vijestima, stanje mu je stabilizirano te se osjeća bolje nego u trenutku prijema.
Njegova borba sa zdravstvenim problemima traje godinama. Dugogodišnja borba s dijabetesom ostavila je teške posljedice i uzrokovala otkazivanje bubrega, zbog čega je i bio primoran na transplantaciju. Unatoč svemu, Vujošević nikada nije dopustio da ga bolest odvoji od njegove najveće ljubavi, košarke, koju je jednom prilikom nazvao "dnevnom dozom potrebnom za život", jednako važnom kao i inzulin. Čak je jednom prilikom i odgodio operaciju kako bi mogao voditi reprezentaciju Bosne i Hercegovine u kvalifikacijskom ciklusu, demonstrirajući nevjerojatnu posvećenost poslu koji ga je definirao.
Vujošević je jedan od najutjecajnijih i najtrofejnijih trenera u povijesti regionalne košarke, a najveći trag ostavio je u Partizanu, gdje je tijekom više mandata izgradio generacije igrača i pretvorio klub u dominantnu silu. S crno-bijelima je osvojio devet uzastopnih naslova nacionalnog prvaka i četiri ABA lige, a kruna karijere bio je plasman na Final Four Eurolige 2010. godine. Kroz njegov sustav prošli su velikani poput Vlade Divca, Predraga Danilovića i Saše Đorđevića, kojima je bio poput starijeg brata, ali i mlađi talenti poput Bogdana Bogdanovića i Davisa Bertansa, kojima je bio drugi otac.
Njegova karijera, međutim, neodvojiva je od kontroverznog imidža i eksplozivnog temperamenta. Mnogi ga pamte po "krvožednom pogledu" s kojim se unosio sucima u lice, po psovkama i tehničkim pogreškama koje su često završavale isključenjem. Nije se libio ni agresivnog pristupa prema vlastitim igračima, a najpoznatiji je incident hvatanja za vrat Bogdana Bogdanovića tijekom utakmice. Zbog takvog ponašanja postao je omražen među suparničkim navijačima, ali i obožavan među pristašama Partizana, koji su u njegovoj strasti vidjeli simbol otpora i borbe do posljednje kapi znoja.