Na Prvenstvu Europe u tatarstanskom Kazanju, hrvatski su tekvondaši u petak osvojili čak tri medalje pa nakon dva dana, odnosno polovice natjecanja, imaju već četiri odličja. Premda je Hrvatska na posljednja tri prvenstva Starog kontinenta osvojila čak 17 medalja (šest, šest pa pet) ovo je nešto čemu se, nakon samo dva dana, ni najveći optimisti nisu nadali.
Drugog dana nadmetanja najboljih europskih tekvondaša zablistali su brončani Zagrepčani Marija Štetić (57 kg) i Deni Andrun Razić (63 kg), a ponajviše zlatni 22-godišnji Splićanin Lovre Brečić (63 kg). On je u iznimno dramatičnom finalu pobijedio Turčina Hakana Redžbera (19:18) te se tako na najvišem postolju pridružio Zagrepčanki Kristini Tomić kojoj je to pošlo za rukom dan prije.
Samo 36 sekundi prije isteka posljednje, treće, runde, Brečić je imao prednost 14:10, no tekvondo je toliko dinamičan sport da se sve učas može okrenuti. No, Lovre nije posustao pa je u posljednjim sekundama, udarcem nogom u oklop, zavrijedio europsko zlato odnosno svoju prvu seniorsku medalju nakon plodonosnih godina u mlađim uzrastima gdje je bio prvak Europe za juniore i mlađe seniore (U-21).
- Već sam neko vrijeme u reprezentaciji, a nikako da dođem do malo boljeg rezultata. Osvajao sam ja G1 i G2 turnire, no ovo su najbitnija natjecanja. Napokon mi se sav trud isplatio. Ovo je najbolji osjećaj koji sam dosad doživio - kazao je novopečeni prvak Europe.
Brečiću ovaj put nitko nije mogao stati na kraj. Već po prvoj borbi, kada je Grka Petropoulosa pobijedio prekidom (kod 24:4), vidjelo se da bi ovo mogao biti njegov dan. Medalju je pak osigurao četvrtfinalnom pobjedom i to na impresivan način, dominiravši protiv Francuza Chellamoottooa (21:3), a jednako uvjerljiv bio je i u polufinalu (19:3). A u tom okršaju za finale borio se s reprezentativnim kolegom i prijateljem 23-godišnjim Denijem Andrunom Razićem (19:3) koji je na koncu bio iznimno sretan i s broncom, svojom prvom medaljom na velikim natjecanjima:
- Mi se obično borimo na treninzima i kampovima, na domaćim natjecanjima, ali ne i na najvećim natjecanjima. Lovre je danas bio bolji i potpuno je zaslužio prolaz u finale. Jako mi je drago da se na kraju i pozlatio jer dugo nije ništa osvojio, no ja sam znao da će doći i njegovo vrijeme. Svaka mu čast.
Neobično se u polufinalu osjećao i kasniji prvak Lovre Brečić:
- Bilo mi je malo čudno boriti se s prijateljem iz reprezentacije i to u polufinalu Prvenstva Europe. No, takva su pravila pa nije bilo druge.
Do prve medalje u seniorskoj konkurenciji stigla je i 23- godišnja Marija Štetić (57 kg), članica Dubrave, a i ona se morala boriti s nekim koga jako dobro poznaje. Štoviše, to je bila borba s jako velikim ulogom jer je pobjednica (Štetić) osigurala medalju, dok je pobijeđena (Bruna Vuletić) ostala bez odličja. No, njoj je tek 18 godina i pred njom je zacijelo još puno prilika za medalju.
- Meni je bilo jako teško boriti se protiv Brune jer to mi je kolegica s kojom treniram kada smo u reprezentaciji, s kojom zajedno slavim pobjede i tugujem poraze. Meni je to bilo jako teško, stvarno teško.
Nakon uspjeha karijere, Marija nije zaboravila zahvaliti vrlo važnoj osobi:
- Isplatio mi se sav trud, svi oni ranojutarnji dolasci na trening, sav onaj znoj i suze koje sam prolila. Veliko hvala mojoj trenerici Lidiji Katalinić Špoljarić koja je vjerovala u mene i koja je bila uz mene kada je bilo najteže.
Dakako, i Lovre i Deni nisu zaboravili zahvaliti svojim klupskim trenerima iz splitskog Marjana(Laura, Novak, Tomas) odnosno zagrebačkog Osvita (Mesarov, Koštić), dva kluba koji na ovom prvenstvu imaju najviše predstavnika. Marjan sedam, a Osvit pet.
