Fabijan Komljenović prijateljstvo sa Zvonimirom Bobanom gaji nekoliko desetljeća, od desete godine...
- Upoznali smo se na turniru u Skradinu. On je igrao za Hajduk, a ja za Dinamo. Bili smo mlađi pioniri. Igrao je na poziciji šestice, a s njim su u momčadi bili Bilić, Cuzzi, Jarni... Tu je krenulo naše upoznavanje. Nas dvojica smo kliknuli na prvu. Jednom smo prilikom šetali po Skradinu i Zvone mi je kazao: 'Joj, ja bih tako htio doći u Dinamo, ja sam Dinamovac...' Brat Dražen mu je u tom trenutku bio u Dinamu, a on je došao nakon godinu dana. Spavao je na stadionu, a naše prijateljstvo traje do današnjih dana - priča nam Komljenović.
Je li vas iznenadio Zvonin dolazak u klub prije neki dan?
- Na kraju nas je ta priča ugodno iznenadila. Dobro, možda je ovo neki novi početak, ne kraj. Jednostavno, imam odličan osjećaj kada je Zvonin dolazak u Dinamo u pitanju. To mi je i iznenađenje ali i vrhunski potez klupske uprave. Razmišljajući o toj opciji u proteklom razdoblju, bio sam pomalo skeptičan, ponajprije tu mislim na cjelokupno ozračje u klubu, a potom i na loše rezultate koji su obilježili zadnjih nekoliko tjedana. Problemi su zadnjih tjedana i bile spore reakcije kod rješavanja tekućih problema. Pritom mislim i na pronalaženje sportskog direktora. Proces je to koji traje već više od dva mjeseca. U jednom sam trenutku čak i sumnjao u Zvonin dolazak. Srećom, ta bomba se dogodila i uvjeren sam da je to vrhunski potez - počeo je Fabijan Komljenović.
A projekcija o Bobanovom dolasku na neku od ključnih pozicija u hrvatskom nogometu razvijala se gotovo cijelo posljednje desetljeće. Povratak doma bio je logičan, no neće mu biti lagano?
- Neće. Vratio se nakon 35 godina, uspješne nogometne karijere, ali i svega što je zadnjih godina radio. Od medija, funkcija u Fifi u Uefi, te do stvaranja ovog današnjeg Milana s pozicije sportskog direktora. Rekao bih da nam njegov dolazak mora biti čast i privilegija. Ne samo o strukturama u Dinamu, već i nogometnom savezu. Dolazi u situaciju u kojoj je sve malo poljuljano. U Dinamu ima puno kvalitetnih ljudi, no u svakoj ovakvoj priči neophodna će biti neka nova selekcija. Vjerojatno i Zvone razmišlja na takav način. Sa svojim iskustvom i znanjem može puno napraviti. Mislim da će napraviti odlične poteze.
Koliko Bobanov dolazak može značiti za brendiranje našeg ligaškog nogometnog proizvoda?
- To je nemjerljivo. Čovjek koji je imao ključne uloge u Fifi u Uefi, sigurno može donijeti puno za razvoj nogometa. Njegov dolazak u Dinamo snažno će odjeknuti u nogometnom svijetu. Očekujem da će donijeti puno noviteta na svim razinama.
Imamo li pripremljenu strategiju da bi nam Zvone oplemenio priču?
- Mislim da je Zvonin cilj napraviti neki novi iskorak s Dinamom koji će biti još konkurentniji na europskoj razini. Ako se i ne dogodi naslov ove sezone, ključan će biti tak pogled prema budućnosti.
Vrijeme je jedan od najvažnijih resursa kada govorimo o gradnji dugoročnih projekata. Mi baš nismo poznati po tome, hoće li mu to biti uteg?
- Vjerujem da će s Bobanom biti strpljenja. Inače mi nemamo tu karakteristiku, nismo narod koji je strpljiv. Najčešće se, potpuno nerealno, traže rezultati preko noći. Svi bi htjeli odmah biti prvaci svijeta. Kao da ne shvaćamo koliko su važni procesi. Uzmimo primjer Dinamove škole koja se slagala 15-20 godina da bi nešto predstavljala u Europi. Tako je i u ovom slučaju. Svi moramo biti strpljivi. Vjerujem da Boban zna što radi, a rezultat će na kraju doći.
Šira javnost je pomalo euforična po Bobanovom dolasku, kao da se očekuje da će sa sobom donijeti čarobni štapić i lakoćom donijeti neku novu renesansu?
- I ja imam takav osjećaj. No, to je zaje... stvar. Nema čarobnog štapića, trebamo spustiti loptu, bez euforije. Veliki plus je činjenica da su svi motivirani samim njegovim dolaskom u naš nogomet. Bit će pomaka, ali ne preko noći.
Na što će se Boban morati koncentrirati u kratkoročnom smislu?
- Najvažnije će biti odabrati pravog trenera. Na važnim će pozicijama morati postaviti kvalitetne ljude. To su strateški potezi. Pritom mislim na omladinsku školu, ali i drugu momčad Dinama. Škola bez druge momčadi teško može funkcionirati. Dinamo ima vrhunskih igrača u omladinskoj školi, što će oni s njima kada im istekne omladinski staž. Kako će se oni razvijati? To je najvažnija stvar. A za to moraš imati plan i viziju. Mora se brzo djelovati, posebice, ako ćemo gledati dugoročno. Jer, Dinamo je najviše izgubio što nema B momčad. Pet generacija je otpalo, odnosno, propalo. Iz generacije 2004., 2005. i 2006. nemate niti jednog igrača u prvoj momčadi. Čak ne igraju ni na posudbama. Nije to u redu.
Dakle, uskoro bi se, Bobanovim dolaskom, mogla promijeniti politika dovođenja igrača i forsiranja domaćeg proizvoda?
- Upravo to očekujem. Bude li dovođenja stranaca, neće ih biti puno, već dvojica koja donose razliku. Ne smije biti poluproizvoda, bez uvrede bilo kome. No, Dinamu je neophodan potpuno novi iskorak. Pa i u interesu hrvatskog nogometa. Upravo bi se u taj proces oko Bobana morali uključiti na generalnoj razini. Pričam to jer on može donijeti puno više našem nogometu, ne samo Dinamu. Trebali bismo to iskoristiti. Prvenstveno Dinamo, pa onda i HNS. Bobanovim dolaskom više se ne priča o uskrsnicama umirovljenicima, sve je u drugom planu.
Samo da nam se ne ponovi pogreška u kojoj nismo profitirali na rezultatima nogometne reprezentacije?
- Ne smijemo dopustiti da i ovaj put budemo pasivni. Nismo napravili niti jedan stadion, sada smo počeli graditi kamp. Tereni su nam raspad sistema, klubovi, poput Šibenika, ne primaju plaće, u 2025. godini! Pa toga se sjećam u devedesetima kada u Istri, šest-sedam mjeseci, nismo primali plaću. No, to ratno doba mi je bilo razumljivo. A ovo su sada katastrofalne pojave. Naša druga nogometna razina trebala bi biti razvojni poligon, a ljudi nemaju za put i hranu.
Može li Bobanov autoritet pokrenuti rješavanja i takvih problema?
- Mislim da može. To vrijeme će doći. Ali to je pitanje za HNS. Jer, Boban to ne može sam. Ali postoji pojam koji se zove - interes hrvatskog nogometa!
On nije znao pričati:) Tata je razgovarao sa svima.