Marijan Čerček napustio nas je u 77. godini ostavivši neizbrisiv trag. Za Dinamo je odigrao stotine utakmica, kao i za NK Zagreb, no u srcima navijača zauvijek će ostati upisan kao junak svete 1967. godine, kada je kao dječak uskočio na najveću pozornicu i postao besmrtan.
Ta finalna utakmica Kupa velesajamskih gradova protiv moćnog Leedsa bila je Čerčekov službeni debi. Trener Branko Zebec gurnuo ga je "u vatru", a osamnaestogodišnjak mu je uzvratio na najbolji način. U 39. minuti, Čerček, visok svega 168 centimetara, nadskočio je gorostasnog engleskog braniča i svjetskog prvaka Jackieja Charltona (191 cm). Lopta je završila u mreži, a Maksimir je eksplodirao, što je Dinamu trasiralo put prema jedinom europskom trofeju.
- Ni u snu nisam očekivao da ću zaigrati tu utakmicu. U prednosti je bio Marijan Novak koji je do tada bio nezamjenjiv. No, očigledno sam se treneru Horvatu dopao na pripremama i gurnuo me u vatru. Naravno da mi je taj pogodak ostao najdraži u karijeri. Bio je moj prvi pogodak za Dinamo i još k tome jako bitan. Možete misliti kako mi se život promijenio nakon tog pogotka. Od bezimenog dječaka postao sam preko noći velika zvijezda. Nagrada za osvajanje Kupa velesajamskih gradova bila je milijun ondašnjih dinara, za to si mogao kupiti fićeka koji je onda košta 950.000 dinara – istaknuo je Čera.
Kako to da nikad u karijeri niste otišli u inozemstvo?
– U moje vrijeme nije se moglo u inozemstvo dok se nije napunilo 28 godina. S 26 godina prešao sam iz Dinama u Zagreb. Bilo je ponuda, najkonkretnija od Evertona, ali ispalo je da nikad nisam otišao iz Zagreba. I nije mi krivo zbog toga. Onda se više igralo sa srcem, igralo se za svoj klub, a primanja su bila nešto bolja od ljudi koji su radili. O transferima da i ne govorimo. Kad se jedan igrač prodao za 100.000 dolara, to je bila znanstvena fantastika.
Kako je bilo kasnije igrati za Zagreb protiv Dinama?
– Sjećam se jedne utakmice u Kranjčevićevoj. Poveli smo s 1:0, no Dinamo je najprije izjednačio omjer, a zatim i poveo s 2:1. Nismo se predavali, štoviše, svejednako smo napadali, pa je na meni načinjen jedanaesterac. Još prije utakmice dogovorili smo se da ću, bude li dosuđen jedanaesterac za Zagreb, ja biti izvođač najstrože kazne. Dinamova vrata branio je Željko Stinčić, moj prijatelj, koji me je poznavao, što se kaže, u dušu. Nakon što je sudac dosudio jedanaesterac, odmah mi je prišao i, onako usput, savjetovao: "Stari, nema frke, ti pucaj u lijevi, a ja ću se baciti u desni kut!" Hm, hm, idući prema lopti, misli su samo letjele. Šali li se to Stina ili misli ozbiljno? U trenu sam odlučio: loptu ću uputiti baš u onaj kut u koji će se, kako je baš najavio, baciti Stina. I dobro je što sam tako postupio, jer se Stina bacio u kut koji je meni preporučio – priznao je, uza smiješak, Čerček svoje lukavstvo.
Za reprezentaciju bivše Jugoslavije odigrali ste samo jednu utakmicu?
- Ustvari, odigrao sam tri. Ali, dvije se vode kao reprezentacija Beograda, a ustvari bila je to reprezentacija Jugoslavije. Tu jednu službenu utakmicu za bivšu Jugoslaviju igrao sam protiv bivšeg Sovjetskog Saveza. Šteta što me ozljeda koljena zaustavila. Trebao sam biti prva opcija u reprezentaciji za Europsko prvenstvo u Italiji 1968. godine. Umjesto mene u momčad je upao Ilija Petković koji je sjajno odigrao u prijateljskom susretu protiv Francuske i ja sam otišao u zaborav. A ozlijedio sam se na prvenstvenoj utakmici u Rijeci, nakon oštrog starta Gasparinija.
Nakon igračke karijere Čerček nije ostao u nogometu, ni kao trener ni kao menadžer. On je mirovinu zaslužio radeći u JANAF-u.
– Moja je mirovina isključivo od ovoga što sam radio. Što se tiče radnog staža koji sam imao u Dinamu, a poslije u Zagrebu, to je zanemarivo. Sasvim drugačije se uplaćuje u mirovinske fondove iz klubova, a drugačije iz firmi. Mene je spasilo to što sam radio u JANAF-u, jer mislim da je to najjača firma u Hrvatskoj. Meni je, na sreću, Bog dao talent za nogomet. Drugi su škole završili, pa su profesori, liječnici, odvjetnici, ovisno za što su se opredijelili. Od prvog dana znao sam da ću igrati nogomet i uz mukotrpni rad dogurao sam do tu gdje jesam – govorio je Čerček.
Cijela karijera stala u dva kluba
Rođen je 3. veljače 1949. u Zagrebu i cijelu je svoju karijeru proveo u dva najpopularnija zagrebačka kluba – Dinamu i Zagrebu! Za plave je igrao do 1975. godine upisavši 226 natjecateljskih utakmica uz 35 pogotka. Uz Kup velesajamskih gradova osvojio je i jugoslavenski kup 1969. U dresu Zagreba igrao je od 1975. do 1982. Za jugoslavensku je reprezentaciju upisao jedan nastup. Nakon završene je igračke karijere neko vrijeme bio trener u maksimirskoj nogometnoj školi Hitrec-Kacian. Popularni Čera bio je sjajan dribler, odličan tehničar, krasili su ga eksplozivni juriši po desnoj strani, bio je okretan, probojan. Treneri su voljeli što je uglavnom igrao "na prvu loptu", uglavnom je koristio udarac punom nogom. Prošao je kompletnu maksimirsku nogometnu školu, a još je i u tim juniorskim danima s jednakim uspjehom igrao na svim mjestima u napadu.
Otvori KEKS Pay
Novinaru bih preporučio da malo bolje prouči povijesne činjenice prije nego što piše gluposti. U finalu KVG Dinamo nije vodio Branko Zebec već Ivica Horvat koji je Čerčeka postavio u prvu ekipu i kada je Čerček zabio gol. Sroga novinaeu ne piši gluposti.