Ajme, kakav igrač! Vitinha je sada najbolji vezni igrač svijeta. On će biti sljedeći osvajač Zlatne lopte", riječi su inače vrlo odmjerenog trenera Tottenhama, danskog stručnjaka Thomasa Franka, nakon što je ovog tjedna 25-godišnji portugalski veznjak u pobjedi PSG-a protiv Tottenhama od 5:3 u Ligi prvaka zabio hat-trick i odnio nagradu za najboljeg igrača utakmice. Vitinha je time postao tek drugi igrač u povijesti Lige prvaka koji je u istoj utakmici zabio hat-trick i imao više od 70 točnih dodavanja. Jedini kojem je to dosad u povijesti ovog natjecanja pošlo za rukom je Lionel Messi.
Paralele s Modrićem
Kako bismo najbolje i najjednostavnije objasnili Vitinhu, ne samo kao igrača nego i kao karakter, gotovo je nemoguće zaobići očitu usporedbu s legendarnim Lukom Modrićem. Da se odmah ogradimo, uopće tu ne govorimo ni o kvaliteti karijere, ni o razini, ni o usporedbama u smislu tko je koliko dobar. Ove usporedbe se temelje na sličnostima u stilu igre, nekim određenim etapama u karijeri te generalnom pristupu nogometu. A ako se Frankova predviđanja za Zlatnu loptu ostvare, bila bi to još samo jedna dodatna referentna točka za usporedbu. Tijekom ovog teksta u našoj rubrici Portret tjedna ćete, malo po malo, shvatiti zašto mnoge usporedbe imaju smisla.
Kao i obično, idemo redom. Punim imenom Vitor Machado Ferreira rođen je 13. veljače 2000. u Avesu, portugalskom gradiću od oko osam tisuća stanovnika smještenom 40 kilometara od Porta, drugog najvećeg grada u Portugalu. Njegov otac Vitor Manuel Ferreira bio je profesionalni nogometaš, igrajući za klubove poput Belenensesa, Varzima i Farensea, najčešće između prvog i drugog ranga portugalskog klupskog nogometa. S takvom karijerom je u rodnom Avesu tada bio velika "faca", a želja mu je bila da njegov sin napravi još i veću karijeru.
Vitinha je počeo trenirati nogomet sa sedam godina u lokalnom klubu Desportivo das Aves, gdje je njegov otac izgradio status klupske legende, no vrlo brzo je otišao u klub nazivan Pinheirinhos de Ringe koji iza sebe nosi specifičnu priču. Naime, zapravo tehnički nije ni riječ o klubu, već o amaterskoj školi nogometa, projektu susjedstva koje je stvorilo svoju ligu budući da Pinheirinhos nije bio član bilo kakvog natjecanja za djecu. Tamo je trenirao s Diogom Costom, čovjekom koji je danas prvi vratar portugalske reprezentacije.
Budući da su brojni skauti pratili ovu neobičnu mini-ligu, Vitinha je kao devetogodišnjak dobio poziv Benfice, to jest priliku trenirati i igrati za regionalnu filijalu lisabonskog velikana, klub Povoa Lanhoso. Nakon dvije godine iz Benfice je stigla informacija da ne vide potencijal u Vitinhi zato što je premalen. Samo nekoliko mjeseci nakon toga Vitinha je, dakle kao jedanaestogodišnjak, dobio poziv nogometne škole Porta, gdje je prošao sve uzraste i došao do seniorskog nogometa. Tu možemo povući prvu paralelu s Modrićem, kojeg Hajduk u mlađim danima nije htio zato što je premalen, da bi se potom afirmirao u redovima Hajdukova rivala, Dinama. Tijekom nogometnog odrastanja je baš zbog svoje stature i dobio nadimak Vitinha (mali Vitor), što je počeo i koristiti kao svoje nogometno ime.
Nogometno odrastanje u Portu teklo je iznimno kvalitetno, a kulminiralo je osvajanjem Lige prvaka za mlade s Portovim juniorima u sezoni 2018./2019. Zanimljivo, Vitinha je svoju prvu pravu seniorsku priliku dobio tek pri kraju tinejdžerskih dana. Debi za prvu momčad Porta upisao je dva tjedna prije 20. rođendana. Znalo se da ima potencijal, no nije bio percipiran jednim od onih velikih i razvikanih portugalskih talenata. Nakon polusezone u seniorima, Porto je zbog pravila financijskog fair-playa bio prisiljen riješiti se mnogih igrača, pa je Vitinha u rujnu poslan na posudbu u engleskog prvoligaša Wolverhampton.
'Kakav lik, malo je lud'
Tu dolazi možda i najfamoznija priča njegove karijere, koja je dobila na pažnji zbog njegovih fenomenalnih igara u posljednjih godinu dana. U cijeloj sezoni Vitinha je za Wolvese upisao 22 nastupa, ali da je pritom samo osam puta bio član početne postave. Njegov tadašnji suigrač, brazilski lijevi bek Marcal, ispričao je jednu zanimljivu anegdotu iz tog perioda.
– On mi je tada rekao: "Marcal, idem natrag u Porto, tamo ću razvaliti, a sezonu nakon toga ću igrati za jedan od osam najboljih klubova u Europi", a moja reakcija je bila "kakav je to lik, ne može dobiti nastup ni za Wolvese, a misli da će za godinu dana potpisati za klub poput Manchester Cityja ili tako nešto, malo je lud". Na kraju je ispalo da nije lud – rekao je Marcal, a na tu priču se u intervjuu s legendarnim Riom Ferdinandom nadovezao i sam Vitinha:
– Kad se pogleda iz te perspektive da nisam igrao za Wolverhampton, a samo godinu i pol dana kasnije igrao za PSG, naravno da je čudno i da se ljudi pitaju kako je to moguće, ali svi koji su profesionalno igrali znaju da je kontekst sve u nogometu. Postoji puno fantastičnih igrača koji u određenim klubovima nisu igrali. Sjećam se De Bruynea, sjećam se Salaha. Oni nisu mogli uspjeti u Chelseaju, ali su zato uspjeli u drugim velikim klubovima. Jednostavno sam prihvatio da tadašnji kontekst u Wolverhamptonu nije bio za mene. Ne kažem da nije bila moja krivnja što nisam igrao tamo, možda i je bila moja krivnja, možda je bila činjenica što mi je to bila prva godina u životu u kojoj sam odvojen od doma, možda je bilo do načina igre koji se nije poklapao s mojim stilom, puno je tu mogućih faktora. Ali uvijek ću reći da je ta godina u Wolvesima bila fantastična za mene. Neću lagati, htio sam igrati više, ali naučio sam puno toga. Izašao sam iz zone komfora, naučio sam novu državu, novu kulturu i suočio se s izazovima. Nije bilo lako, ali baš zbog toga je bilo fantastično, jer me osnažilo i očvrsnulo.
Nakon Wolvesa se dogodilo baš sve kako je Vitinha manifestirao. U Portu je odigrao fantastičnu sezonu nakon koje je uvršten u najbolju momčad sezone u ligi, a zavrijedio je i nagradu za najboljeg mladog igrača lige. Te igre su ga na ljeto 2022. godine dovele do 42 milijuna eura teškog transfera u velebni Paris Saint-Germain. Početak u Parizu je bio kao iz snova, debitirao je u Superkupu protiv Nantesa te uz 3:1 pobjedu odmah osvojio trofej, a u toj utakmici je imao besprijekornih 100 posto točnih dodavanja (43 od 43).
Ipak, nije sve išlo toliko glatko. Tadašnje superzvijezde PSG-a, Lionel Messi i Neymar, nisu voljeli Vitinhu. Prvo su Messi i Vitinha imali jedan sukob na treningu nakon kojeg su brojni upućeni izvori govorili da Messi vodi zakulisne bitke i pokušava sabotirati Vitinhu, a Neymar je nedugo nakon toga javno u povodu 3:1 poraza protiv Monaca izjavio da je kvaliteta PSG-a oslabljena dolascima igrača poput Vitinhe. Dobro je poznato da je "Messijev kamp" snažno figurirao protiv portugalskog veznjaka.
Međutim, Vitinha je to izdržao, a odlaskom Messija i Neymara, te dolaskom Luisa Enriquea na trenersku poziciju umjesto Christopha Galtiera, u potpunosti je procvjetao te počeo dolaziti na razinu najboljih od najboljih. Ključna promjena je bila ta da je Enrique Vitinhu spustio bliže vlastitom golu, na poziciju dirigenta igre. Tu opet dolazimo do paralele s Modrićem, kojem je također spuštanje u dublju "rolu" otvorilo potpuno nova vrata. Kao i Luka, i Vitinha je igrač koji ima fenomenalan osjećaj za kontrolu tempa svojim dodavanjima i kretnjama. Od tog ljeta 2023. je samo eksponencijalno rastao, a došlo je do osvajanja Lige prvaka, prve u PSG-ovoj povijesti i trećeg mjesta u ovogodišnjem izboru za Zlatnu loptu, samo iza pobjednika i suigrača Ousmanea Dembelea te Laminea Yamala. Ono što je najbolje od svega u cijeloj priči, dojam je da Vitinha od tada samo napreduje i da još uvijek nismo vidjeli najbolje od njega.
Otvori KEKS Pay
