Mário Jardel de Almeida Ribeiro bio je nogometni fenomen, predator u kaznenom prostoru čiji je osjećaj za pozicioniranje i ubojita igra glavom krajem devedesetih i početkom novog milenija predstavljala noćnu moru za obrane diljem Europe. Karijeru je počeo u Vascu da Gami, no svijet je za njega čuo 1995. kada je kao igrač Grêmija osvojio Copa Libertadores, usput postavši i najbolji strijelac natjecanja s 12 golova. Njegov dolazak u Europu, u redove Porta 1996., bio je početak jedne od najdominantnijih golgeterskih dionica u povijesti. Za Porto, Galatasaray i Sporting CP zabio je nevjerojatnih 206 golova u samo 274 utakmice. Dva puta je osvojio Zlatnu kopačku Europe, nagradu za najboljeg strijelca na kontinentu, što do danas nije uspjelo nijednom drugom Brazilcu. U sezoni 2001./02., noseći dres lisabonskog Sportinga, postigao je čudesna 42 gola u 30 prvenstvenih utakmica, donijevši klubu naslov prvaka nakon gotovo dva desetljeća čekanja.
Ipak, upravo je ta sezona, statistički najblistavija u njegovoj karijeri, označila početak kraja. Unatoč nevjerojatnoj formi, tadašnji brazilski izbornik Luiz Felipe Scolari nije ga uvrstio na popis putnika za Svjetsko prvenstvo 2002. godine, što je za Jardela bio golem udarac.
- Ako ne odem na Svjetsko prvenstvo, bit ću traumatiziran - upozoravao je mjesecima ranije, ne sluteći koliko će te riječi postati proročanske.
Ubrzo nakon toga, uslijedio je i raspad braka, što ga je gurnulo u duboku depresiju. Jardel je pobjegao iz Lisabona natrag u Brazil, tvrdeći da je psihički nesposoban za igru. Klub je u početku pokazivao suosjećanje, no ubrzo je sukob eskalirao. Jardel je tvrdio da mu klub sabotira transfer u Španjolsku, dok su iz Sportinga inzistirali da mora ispoštovati ugovor.
- Zaslužujem više poštovanja za sve što sam učinio za Sporting - poručivao je iz Brazila, ali put natrag više nije postojao. Njegov se svijet počeo raspadati.
Godinama kasnije, Jardel je otvorio dušu i priznao da su ga osobni demoni odveli u najmračnije zakutke ovisnosti.
- U svijet droge ušao sam iz znatiželje dok sam igrao u Europi. Upoznao sam neke ljude, ponudili su mi i probao sam. Počeo sam redovito koristiti kokain dok sam bio na odmoru jer sam tijekom sezone imao doping kontrole -ispričao je.
Njegova ovisnost eskalirala je do zastrašujućih razmjera. Tijekom sudjelovanja u jednom reality showu 2022. godine, šokirao je javnost priznanjem:
- Godine 2002. sam se predozirao kokainom i ostao budan sedam dana. Unajmljivao sam žene, živio sam taj život misleći da mi se ništa ne može dogoditi.
Njegova borba nije bila tajna unutar svlačionice. Njegov tadašnji trener u Sportingu, Rumunj Laszlo Boloni, opisao ga je kao najproblematičnijeg igrača kojeg je ikad vodio. Boloni je u jednom intervjuu detaljno opisao kroz kakav je pakao prolazio s brazilskim napadačem.
- Napisao bih sastav na ploču, stavio Jardela u prvu jedanaestoricu, a onda bi mi liječnik prišao i rekao da to nije moguće jer je Jardel... Testirali bi ga da vide može li dobiti dozvolu za igru i bio bi pozitivan.
Rumunjski stručnjak očajnički mu je pokušavao pomoći.
- Rekao sam mu: Gledaj, povest ću te sa sobom u trening kamp. Zaključat ćemo se tamo, ja u svojoj sobi, ti u svojoj. Razgovarat ćemo, jesti, trenirati. Pristao je. Uzeo sam mu ključeve od auta i spavao s njim u kampu. Sve je počelo dobro, ali se pretvorilo u katastrofu. Nakon šest dana rekao mi je da se ne osjeća dobro i da mora otići, ali da će se vratiti. Znao sam da neće. Nazvao je taksi i nestao.
Jardel se uistinu pojavio sljedeći dan, ali već je bilo prekasno. Njegova karijera na najvišoj razini bila je gotova. Sa samo 29 godina, na vrhuncu moći, Jardel je napustio Sporting i krenuo na nogometnu odiseju koja je bila jednako bizarna koliko i tužna. U kolovozu 2003. potpisao je za engleski Bolton Wanderers, ali tamo nije uspio zabiti niti jedan prvenstveni gol. Trener Sam Allardyce kasnije ga je prozvao najgorim igračem kojeg je ikad trenirao zbog potpunog nedostatka posvećenosti. Uslijedila je posudba u talijansku Anconu, gdje su ga navijači zbog viška kilograma posprdno prozvali "Lardel", što je igra riječi s talijanskom riječi za svinjsku mast. Njegov put vodio ga je dalje u Argentinu, Cipar, Australiju i Bugarsku, ali nigdje se nije zadržao dugo niti je pokazao djelić stare magije. Tijekom kratkog i neuspješnog boravka u australskom Newcastle Jetsu, gdje je navodno zarađivao deset tisuća dolara tjedno, nije zabio nijedan gol. Kasnije je priznao da je u to vrijeme još uvijek koristio kokain, iako suigrači i trener nisu ništa primijetili, osim njegove sklonosti kockanju i alkoholu.
Nakon što je 2011. konačno objesio kopačke o klin, Jardelovi problemi nisu nestali. Okušao se u politici i 2014. je izabran u brazilski parlament, no karijera mu je završila neslavno samo dvije godine kasnije. Izbačen je zbog optužbi za iznudu, pronevjeru sredstava, pa čak i umiješanost u trgovinu drogom, nakon što je utvrđeno da je službeni parlamentarni automobil korišten za prijevoz dilera. Danas, s 51 godinom, "Super Mario" vodi mirniji život u rodnoj Fortalezi. Vrijeme provodi s obitelji, posvećen je vjeri i redovito vježba. Planira držati motivacijske govore i otvoreno priča o svojoj borbi, nadajući se da će njegovo iskustvo pomoći drugima. S velikom vjerom u Boga, zaključuje svoju ispovijest riječima koje lede krv u žilama: S obzirom na sve pogrešne stvari koje sam učinio, već sam mogao biti mrtav, ali ja sam blagoslovljen čovjek.