Treću godinu zaredom svečanu dodjelu Večernjakove ruže vodit će Doris Pinčić i Duško Ćurlić. Uhodani dvojac s nestrpljenjem čeka da krene program uživo, a s nama su podijelili što misle o ovoj nagradi, hvata li ih trema i ali i poneku anegdotu s ranijih dodjela.
Još jedna svečana dodjela Večernjakove ruže, a vi opet u ulozi voditelja. Što vam znači biti dio te priče?
Doris: Kontinuitet rada na velikom projektu kao što je Večernjakova ruža čini me jako ponosnom i zadovoljnom. Ovo je treća godina zaredom kako Duško i ja zajedno vodimo dodjelu Večernjakove ruže, a s Duškom na pozornici je uvijek igra. On je nevjerojatan kolega, ali i gospodin i dok dijelimo scenu, ne mislim ni o čemu, doslovno se igram i uživam u radu.
Duško: znači mi novi izazov, a opet i čast i povjerenje. Od kad se Ruža vratila kao nagrada na ovo naše medijsko nebo, mislim da nisam vodio samo dva puta kad sam bio nominiran za TV osobu godine i TV emisiju godine. Jedna lijepa i odgovorna priča je biti voditelj i stati pred kolegice i kolege, pred sve one koji su u svojim kategorijama zaslužili nominacije.
Što nam pripremate u HNK, kakva dodjela nas očekuje, što možemo otkriti čitateljima?
Doris: Dodjela Ruže je uvijek događaj sam po sebi, i ekipa koja stoji iza pripreme ovog važnog medijskog događaja uvijek daje sve od sebe da pomakne granicu još malo. Sastanci, probe i pripreme traju, neka sve ostane iznenađenje,
Duško: Sve ono što je uži kreativni tim zajedno sa scenaristom Alenom Đuricom osmislio za ovu, ako se ne varam 28. dodjelu. Ono što smijem otkriti su sjajni glazbeni gosti, i zaista odlični prezenteri kategorija. Ipak, ne zaboravite, nagrada u fokusu ima prije svega nominirane i naravno dobitnike, zbog njih ćemo opet biti u HNK, a sve drugo je popratni dio ove priče, naravno kao i uvijek vrlo visoke kvalitete.
Jeste li odabrali neku posebnu odjevnu kombinaciju za ovu godinu?
Doris: Ove godine crvena haljina. Odlučila sam se uskladiti s ružom i svima koji će ovu prestižnu nagradu odnijeti kući 18.03.
Duško: Budući da sam čitavu karijeru izgradio na „odjevnim kombinacijama“ bit će teško odlučiti (smijeh). Šalim se, bit će to jedan klasičan scenski styling koji poštuje i tu senzacionalnu atmosferu scene HNK, i gledatelje i ovaj posao koji radim.
S obzirom na to da je riječ o prijenosu uživo, postoji li neka trema upravo zbog toga?
Doris: Ja najviše volim emisije uživo, taj adrenalin, osjećaj da imaš samo jednu šansu da daš sve od sebe. Možda sam malo i ovisna o tom kaosu, jer kad je sve snimano onda svi imaju nešto za dodati, oduzeti, ovako udahni i poleti, nema popravnog. Meni je to super. Live emisija je život u malom.
Duško: Kad ne bude treme povući ću se iz ovoga posla. Meni trema znači da mi je stalo, da sam dio, kotačić jedne priče koji ima svoju ulogu i svoju odgovornost. Znate, to što mi fino odjeveni izađemo na scenu s osmijehom, iza toga stoji rad mnogih ljudi i respekt prema njihovom radu i naravno publici, pa kako onda ne imati tremu? Dobra je trema kao jedan dodatni motiv. Tako je ja doživljavam.
Ruža nije jedina manifestacija koju vodite (ili ste vodili) zajedno, jeste li se već potpuno uskladili? Dovršavate li jedno drugome rečenice?
Doris: Da, Duška i mene često zajedno pozivaju da vodimo manifestacije, spektakle i slično. Ja na tome mogu samo zahvaliti jer njega Barbaru, Danijelu i ostale iz te "garde" od djetinjstva gledam s poštovanjem kako savršeno rade taj posao i dugo im se divim, prilika da zajedno dijelimo pozornicu je za mene prvenstveno prilika da učim od Duška i svih njih. Zahvalna sam na tome jako..
Duško: Doris je iznimno talentirana i profesionalna, uz to i vrlo topla osoba. Svoje partnerice na sceni, a radio sam zaista s mnogima, iznimno poštujem i imamo povjerenje jedni u druge. Tako je i s Doris. Imamo povjerenje jedno u drugo i nismo osobe koje će se na uštrb onoga drugoga „praviti važni“. Ponavljam, ovdje nam je uloga onog finog sitnog veza između kategorija, prezentera, nominiranih i dobitnika i naravno publike i gledatelja. Čini se jednostavno? Nije, ali to su neke teme za neke druge razgovore.
Jesu li ove godine nominirani neki od Vaših favorita?
Doris: Jesu, mnogi. No, uvijek i tradicionalno se držim stava da su pobjednici svi oni koji kontinuirano rade ovaj posao i žive od njega. Nije toliko teško doći do prilike, no opstati je već puno veći izazov i zato čestitam svima, osobito onima koji su iz godine u godinu na listi nominiranih.
Duško: naravno da jesu i naravno da ne smijem reći tko su. I znate što, i sam sam bio u ulozi nominiranih, ali i dobitnika za emisije („Ples sa zvijezdama“ „A strana“), i bez ikakve lažne pristojnosti mogu iskreno reći da je zaista čast biti već nominiran. Sve su to priznanja gledatelja, odnosno čitatelja - i nominacija i nagrada.
Epidemiološke mjere ove godine su malo ublažene, nakon Ruže će se vjerojatno održati i tulum. Prošle godine još nije bilo moguće potpuno se opustiti, no sjećate li se neke anegdote?
Doris: Kako ne, anegdota ima uvijek, nažalost jedna nepromijenjena je da je uvijek hladno i da se vječno smrznemo u tim haljinicama, Duško i ja ponavljamo tekst do zadnjeg trenutka do samog izlaska na scenu, trčimo i u zadnjim trenutcima stižemo na pozicije na kojima moramo izgovoriti sljedeće najave, neobično je bilo gledati poluprazno gledalište i to da pod maskama neke nominirane nismo gotovo prepoznali. Iz 2020.osobito pamtim Natali Dizdar i Enisa Bešlagića koji su najavljivali kategoriju, bili su jako duhoviti.
Duško: Ja sam vam čudna ptica po tom pitanju. Nakon posla sam obično prazan, pristojno ostanem desetak minuta i onda „bježim“ na neko mirnije mjesto. Takav sam (smijeh). Ipak, bit će gušt ponovno neformalno popričati s kolegicama i kolegama. Osim toga ne smijem „zaružiti“ jer dan poslije imamo prvu emisiju nove sezone „Zvijezde pjevaju“. Barbara bi bila ljuta da dođem s podočnjacima (smijeh).
Prije dvije godine imali smo online dodjelu, a ove godine prvi put se dodjeljuje i digitalna Ruža. Što mislite o toj kategoriji?
Doris: On line svijet je sada još jedan svijet koji je tu, s nama, Ne možemo ga zanemariti, izbjeći, ignorirati. Dapače, bilo bi to i glupo. Domisliti se ovakvoj jednoj kategoriji govori samo o tome kako uredništvo Večernjeg lista ide u korak s vremenom i nastoji biti tamo gdje je čitatelj, a on je sad-u on line/digitalnom okruženju definitivno više nego onom papirnatom. Osobno, ja sam staromodna, meni je knjiga i novina ono što uzmem u ruke, ali ponavljam to govori o mojoj staromodnosti ;), a ne o onome što je realnost.
Duško: lijepo je da se „Ruža“ otvara prema platformama koje imaju svoju publiku i koje su dio neke šire medijske scene. Vjerujem da će i nominacije u ovoj kategoriji potaknuti ljude da pomiču svoje granice, da će to biti još jedan dodatni motiv.
Pandemija, potresi, a sada i rat u Europi. Kako reagirate na te situacije, jeste li pod povećanim stresom zbog svega?
Doris: Naravno, kao i svi. Mislim da nitko ne može ostati posve miran, sjećanja na rat u Hrvatskoj itekako su živa i ovo je kopanje po tim ranama za sve nas. Strah raste, neugodno je, pokušavam pratiti što se događa ali ne dopustiti da me posve obuzme. To da se u ovom stoljeću i na ovaj način vodi rat dviju suverenih država, da pogibaju djeca je težak poraz civilizacije i svih nas. Naprosto, kao da nam povijest nije bila učiteljica i kao da nam je potrebno uvijek iznova ponavljati zastrašujuće lekcije, koje nažalost mnogi plaćaju glavom. jednom kad majka ostane bez sina ili kćeri posve je svejedno u ime čega se ratovalo. Ovo je po meni, poraz čitavog svijeta.
Duško: Svatko normalan to itekako osjeća i doživljava na svoj način. Strašna je ta patnja, te slike koje vraćaju sjećanja na ono što smo živjeli u ne tako davnoj prošlosti. Žao mi je ljudi, žao mi je djece i svih koji će zauvijek nositi tragove ovoga što se pred našim očima događa. Žao mi je što svijet nije ništa naučio iz povijesti. Trudim se ostati normalan u svemu, pomoći ako gdje i kako mogu, pokušavam vjerovati da će ovo zlo stati.
VIDEO: Pogledajte najbolje trenutke s dodjele Večernjakove ruže
