Na nedavno objavljenom službenom popisu najizvođenijih domaćih autora na radijima i televizijama, među sto prvih mjesta bilo je samo devet žena. Jedina mlađa među njima bila je Mia Dimšić.
Mlada zvijezda imala je i najprodavaniji album kod nas u 2018., a otprije je redovito u stanju rasprodati Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski, pa i dva puta isti dan.
Uz to neumorno svira s pratećim sastavom, pa i u SAD-u gdje je ove godine nastupila i u Nashvilleu. Njezin prvi, kao i upravo objavljen novi album "Sretan put", dijelom je snimljen i u Philadelphiji, u studiju stalnog suradnika Vjekoslava Dimtera, koji je s Dimšić i Damirom Bačićem koautor svih pjesama. Album je sniman u nekoliko studija, pa se uz njih i Ivana Pešuta koji su koproducenti većine pjesama, uz Gorana Martinca koji je miksao album, kao instrumentalisti i suradnici pojavljuju renomirani gosti Elvis Stanić, Ante Gelo, Predrag Martinjak Peggy, gitarist Miroslav Lesić, gudačka sekcija i drugi.
Mia Dimšić ozbiljan je diskografski proizvod i koncertno ime koje bi u SAD-u ili Velikoj Britaniji bilo svrstavano među one koji spašavaju glazbeni biznis, na kojima svijet ostaje. Suštinski, radi se o onome o čemu svi diskografi sanjaju, proboju u srednju struju i među sve generacije publike. Međutim, kod nas, u sredini koja uspjehu najčešće prigovara i mrzi uspješnije od sebe jer to nije "cool", Mia Dimšić je izuzetak od (svjetskih) pravila, premda je njezina karijera vođena gotovo školskim principima kakvi vladaju na najuspješnijim tržištima. No, nije "strategija" od Mije Dimšić napravila najveću novu domaću pop-zvijezdu, nego prije svega talent, prijemčivost za različite generacije publike, uz pamtljive pjesme i hitove koji su to postali.
Udružena s prokušanom ekipom suradnika i diskografskom kućom Croatia Records koja je sve to znala predstaviti javnosti i potruditi se oko njezina uspjeha, drugi album Mie Dimšić "Sretan put" gotovo da je školski primjer kako se priprema album namijenjen širokoj publici.
Neke od tih pjesama u blago prerađenoj varijanti mogli bismo povezati s imenima od Parnog valjka ("Tko je ovdje lud") do Jinxa ("Pomalo slučajno"), ali Mia Dimšić svoj zvuk čini različitim s blagim preljevom mainstream countryja i vokalnim twangom, u naslovnoj pjesmi, baladama poput "Znaš me najbolje", "Ovaj grad" ili hitoidnoj "Male stvari".
O koliko se različitom repertoaru radi pokazuje "Pomiče se sat" koja s harmonikom Elvisa Stanića odzvanja melankolično na tragu "Summer in Siam" The Poguesa, dok bi od čardaša u "Unatrag" Zdravko Čolić napravio golemi hit. Radi se o pop-albumu koji je odmiče od prve vizije Mie Dimšić kao "žene s gitarom" pa će "Sretan put" na domaćem tržištu opet osvojiti jače pozicije, bez srljanja u avanturizam, jer profesionalna egzekucija podržava poštenu radnu etiku.
I premda se može činiti da se radi o školskom pristupu u kojem je moguće programirati uspješan rezultat matematičkim zbrojem sastavnih dijelova, očito nije tako. Jer da jest, svi bi to radili, a očito ne mogu. Osnovna prednost Mie Dimšić, uz muzikalnost i glas, ponajprije je radišnost te pojavnost kojom se uklapa među privlačne proizvode za teen generaciju i one starije. Kad bi bila iz SAD-a, s ovakvim country-popom zvala bi se Taylor Swift ili Shania Twain.
Većina napisanog posve stoji, osobno nisam posebni ljubitelj country / Nashville/ pop zvuka, ipak posve sam siguran da najbolja vremena tek dolaza za zaista talentiranu Miu i za žanr koji je daleko kvalitetniji i vrjedniji od našeg sveprisutnog "pada glazbenee kulture" većine klinaca koji slušaju svojevrsni hibrid posttranzicijskog youtube smeća kao fuziju hip-hop cajki, elektronike, paljenja guma, prerađenih bmw-a starijih godišta, silikonskih umetaka i jeftinih i plitkih tekstova. U tom smislu Mia Dimšić zaista dolazi kao hvale vrijedan spas pogubljenih klinaca i možda zadnja šansa za alternativu smeću koje dominira tržištem.