Što se događa u zemlji i svijetu, dobro zna Ivan Vrdoljak kojeg gledamo u informativnoj emisiji “RTL Danas”. Otkad je emisija zasjala u novom ruhu, Ivan je vodi s kolegicom Anom Brdarić Boljat. Ne krije da s njom uživa raditi, a kada se ugase svjetla kamera, Ivan uživa u drugoj aktivnosti - vožnji motocikla, a tu strast podupire i njegova djevojka.
Gledamo vas u informativnoj emisiji “RTL Danas”, kako vam je surađivati s Anom Brdarić Boljat?
Vrlo dobro. Iako o mnogočemu razmišljamo različito, njegujemo sličan stil pisanja najava. Lako se dogovorimo. To je prilično važno, a u studiju otpočetka dobro funkcioniramo. Stignemo si ponekad i ispričati koju dogodovštinu dok se emitira prilog, kao na kratkoj kavi.
Koje su prednosti, a koje mane vođenja emisije udvoje?
Osnovna je prednost dinamičnost u predstavljanju sadržaja, a i emisija djeluje estetski moćnije. Na kraju krajeva, ljudski gledano, zanimljivije mi je u studiju imati društvo nego biti sam. Mana nema. Osim kad mi Ana slučajno ukrade moj dio neke najave pa počnemo govoriti istodobno. Naposljetku se samo dobro nasmijemo.
U programu uživo mogu se dogoditi nepredviđene situacije, poput govora u isto vrijeme. Je li bilo još sličnih situacija? Kako ostati hladne glave i gledateljima donijeti potrebne informacije?
Nema voditelja koji se nije susreo s tim. Ponekad “pukne” prompter, ili javljanje uživo reportera s terena, ili gost u studiju okoliša i nikako da odgovori na postavljeno pitanje. Na voditelju je da primjereno improvizira u takvim situacijama. Profesionalci smo pa uvijek znamo što činiti.
Zorana Šprajca mijenjali ste u “RTL Direktu” i tada rekli da je dobro učiti od boljih, ali ne i kopirati ih te da još tražite svoj put. Jeste li ga pronašli?
Jesam. Smjer sam odredio i uživam na tom putu usavršavanja stila koji sam odabrao. Za mene vrijedi izreka “Journey is the destination”.
Kako biste opisali taj odabrani stil?
Izravan i najčešće ozbiljan, ali nenametljiv pristup gledateljima. Činjenice i kontekst uz koji će lakše shvatiti bit određene teme. Bez patetike, klišeja ili prikrivenog favoriziranja bilo koje strane. Vrlo umjereno gestikuliranje i mimika. Trudim se ne zvučati kao robot koji recitira kućni red, nego informirati gledatelje standardno-razgovornim jezikom.
Koje kvalitete, prema vašem mišljenju, treba imati dobar voditelj?
Dobru dikciju, biti uvjerljiv i zanimljiv, uz dozu osobnosti, ali na nenametljiv način. Sve u svemu, nastojati biti ugodan oku gledatelja. Pogreške se, naravno, događaju kao i u svakom poslu. Jedina je razlika što našima svjedoči stotine tisuća ljudi.
Jesu li te kvalitete jednake kao one dobrog reportera?
Donekle. Voditeljska izvedba u informativnom programu zahtijeva općenito staloženiju, ali ne i beživotnu formu izvještavanja. Nema mjesta afektiranju, a lapsuse u dikciji treba svesti na minimum jer gledatelji kvalitetu emisije mjere i kvalitetom voditelja. Baš kao i reporter, i voditelj mora biti spreman improvizirati, a za razliku od reportera, u eteru si većinu emisije i moraš načelno biti upoznat s 30 tema, ne samo jednom. Sve to o čemu govorim proces je koji se usavršava godinama.
Tko su vam voditeljski uzori?
Trudim se pratiti što rade kolege s najpoznatijih svjetskih TV kuća.
Nedostaje li vam reporterski posao?
Ponekad. Volim teren i uzbuđenje koje ide s tim, posebno tijekom velikih događaja. A ponekad dobijete i priliku vidjeti i isprobati stvari koje kao običan građanin nikad ne biste mogli. No, s druge strane, nakon svih tih godina terena bio sam spreman na iskorak. Iznimno sam zadovoljan sadašnjom ulogom u mozaiku newsa.
Što ste isprobali a da kao običan građanin ne biste mogli?
Prvo što mi pada na pamet jest vožnja u jednom od najbržih automobila na svijetu, letovi vojnim i policijskim helikopterima, pucanje iz hrvatske vojne puške. No bilo je toga još.
Koji su vam neki od najdražih novinarskih zadataka koje ste tijekom godina odradili?
Poplava u Gunji 2014., izbjeglička kriza 2015., razorni potres u središnjoj Italiji 2016., teroristički napadi u Londonu i Manchesteru 2017., razotkrivanje kriminala u jednoj javnoj tvrtki ove godine. Osim toga, bilo je i zadataka koji su, društveno gledano, nevažni, ali bili su mi neopisivo zadovoljstvo.
Jeste li koji zadatak odbili?
Nisam imao taj luksuz. Neki zadaci i tereni svide ti se više, neki manje, ali posao se mora odraditi. Osim ako se nešto protivi mojoj savjesti i etici. No s takvom se situacijom nisam susreo.
U srednjoj školi odlučili ste da želite biti novinar, što je presudilo da se upustite u tu profesiju?
Novinarstvo odgovara mom karakteru. Ne volim monotoniju, putovanja me vesele, a i dobar je osjećaj kada te posao povremeno ubode injekcijom adrenalina. Uz znatiželju, privlačila me i uloga novinarstva kao društvenog korektiva. Potreba da ispričam priče ljudi koji to zaslužuju ili upozorim na nepravde sustava. Zvuči otrcano, no tako je.
Televizijsko novinarstvo uvijek je bilo vaš prvi izbor, zašto baš taj medij?
Zato što jedino televizija priča priče i bez riječi. Štoviše, riječi ponekad samo opterećuju sliku. Umijeće dobrog novinara jest balansirati između to dvoje.
Karijeru ste počeli na Novoj TV, nastavili na RTL-u, zatim Al Jazeeri Balkans i ponovno na RTL-u. Je li novinarski posao svagdje jednak ili ste primijetili razlike?
U osnovi je posao vrlo sličan. Prilozi, javljanja uživo, intervjui. Razlike se više tiču uređivačke politike, izbora tema koje će se pratiti i koliko kvalitetno. Tu je na novinaru da odluči što mu više odgovara, ako ima priliku. Dobro je što danas TV novinari imaju mogućnost izbora.
Rekli ste da ste od Ane Brdarić Boljat naučili da je moguće biti uspješan u poslu i imati skladan obiteljski život. Kako vi usklađujete to dvoje?
Poslovni i privatni život usklađujem vrlo dobro.
Vaša je kolegica u skladnom braku i ima dvoje djece, priželjkujete li i vi obitelj?
Vidim se u toj ulozi jednog dana.
Kada ste slobodni i na godišnjem odmoru, provjeravate li vijesti i što se događa u svijetu i državi ili se isključite od svega?
Trudim se biti načelno informiran, a i ruka na mobitelu refleksno poleti na portale ili službeni mail. No u slobodno vrijeme s ljudima koji me okružuju razgovaram o nama važnijim temama od dnevnopolitičkih zbivanja.
Kako i s kim provodite vrijeme kada niste na poslu?
S djevojkom, prijateljima, obitelji ili ljudima koji se bave hobijima poput mene. Oduvijek sam sportski tip. Redovito boksam, treniram snagu u teretani, vozim biciklističke ture. Često planinarim, ponekad odem pucati na streljanu. Povremeno se otisnem na neko putovanje, a preferiram druge kulture, Aziju ili Afriku. Zapadnjačke destinacije vrlo su slične kad je riječ o ljudima, običajima i hrani, pomalo i dosadne. Razlika je samo u ljepoti i veličini gradova.
Motocikli su vaša strast?
Vozim motocikl. Oduvijek sam volio automobile i priželjkivao vlastitu automobilsku emisiju, ali u jednom trenutku odlučio sam krenuti u avanturu na dva kotača. Osjećaj slobode koji motocikli pružaju teško je opisati nekome tko ih ne vozi. Naravno, treba biti svjestan i rizika koji ide s tim, ali prije svega biti opušten. Kako bajkeri kažu, “four wheels move the body, two wheels move the soul”.
Je li i vaša djevojka bajkerica ili joj se baš i ne sviđaju motocikli jer, kako ste i sami rekli, postoji rizik u avanturi na dva kotača?
Sviđaju joj se motocikli, čak i više nego što sam mislio. Ima povjerenja u mene kao vozača, što je jedan od osnovnih preduvjeta sigurne vožnje i uživanja.
"razotkrivanje kriminala u jednoj javnoj tvrtki ove godine", misli na HAC, ali krivo govori, laže! On je medijski prostor dao osobi kojoj je HAC uručio otkaz zbog marvelzacija, podnio kaznenu prijavu, lik je osuđen i odležao kaznu i onda mu Vrdoljak daje medijski prostor, može tako stajati ispred Lepoglave i raditi reklamu za kriminal! Jadan novinarčić, još jadnije televizije! Ološ!