Najveći ljetni glazbeni spektakl i ove godine se održava u čarobnom ambijentu Galerije Meštrović u Splitu. Naravno, riječ je o Melodijama Jadrana koje počinju 28. lipnja kada će u sklopu prve večeri naziva Melodije Classic nastupiti Nina Badrić u pratnji Ante Gele i akustičnog orkestra obogaćenog sekcijom gudača, a drugu večer 29. lipnja očekuje nas večer novih pjesama Hit ljeta. A što još publiku očekuje na ovogodišnjim Melodijama i kakvi su odjeci publike na prethodna dva izdanja festivala ispričao nam je direktor festivala Tomislav Mrduljaš.
Ovogodišnje Melodije Jadrana otvaraju Nina Badrić i Ante Gelo u jednoj akustičnoj verziji, a onda slijedi Večer novih pjesama. Koje ćemo sve izvođače čuti i što publika može očekivati od ovogodišnjih Melodija?
Kako smo prošle godine započeli sa posebnim programom Melodije Jadrana Classic, s namjerom da otvorimo mogućnost za još jedan kvalitetan glazbeni doživljaj, rodila se ideja u komunikaciji na Ninom Badrić da osmislimo jedan poseban koncert "na drugi način". Kontaktirao sam Ninu, njoj se izrazito svidjela ideja i krenuli smo u osmišljavanje. Neizostavni Ante Gelo će napraviti posebne aranžmane za Ninine najpoznatije pjesme i neke svjetske standarde. Orkestar je složen od široke gudačke sekcije, Gele na klasičnoj gitari i mandolini te naših ponajboljih glazbenika na harmonici, kontrabasu i udaraljkama. Siguran sam da će toga trenutka biti pravo uživanje u Galeriji Meštrović uz takvu glazbenu poslasticu.
Melodije su iznjedrile brojne hitove u ove zadnje dvije godine, kako ste odlučili da festival nema pobjednika i nagrada?
Da, sretan sam zbog toga, ali moram napomenuti da su Melodije Jadrana onoliko "jake" koliko su jaki autori i izvođači koji na njima nastupaju. Budući da se organizacijom festivala bavim već dugi niz godina, a i učio sam družeći se s pravim ljudima, u prvom redu sa Zdenkom Runjićem, našom dragom tetom Mirjanom Buljević, odlučio sam napraviti festival po mjeri izvođača, autora i u prvom redu publike koja voli i prati zabavnu glazbu. Mislim da nagrađivanje pjesama u samim večerima festivala donosi atmosferu koja glazbi ne pripada. Pjesama koja treba pobuditi određenu emociju kod slušatelja ovisi o ukusu slušatelja, o trenutku kad je sluša i o izvedbi. Mislim da pjesme nisu za nikakvu "natjecateljsku arenu" gdje se bira najbolja, nego su okidači za različita raspoloženja u čovjeku, bila sretna ili sjetna…
Na Melodijama Classic su gostovali i gudači milanske Scale, uz pijanista Mateja Meštrovića, a na povratku u Milano zasvirali su u zračnoj luci, kakve su reakcije bile na to?
To je bilo jedno fantastično iskustvo. Kada vam dođu u goste i počaste vas koncertom gudači velike La Scale iz Milana na čelu s virtuozom na klaviru Matejom Meštrovićem, morate biti presretni. Sami koncert u prostoru Meštrovićeva Kaštilca je bio pravi "praznik" za uši, dušu i srce, a kad smo ih još uspjeli "nagovoriti" da zasviraju oproštajni mini koncertić u Zračnoj luci Split bili smo oduševljeni. Sjećam se pitanja začuđenog šefa orkestra La Scale: "Ali mi nikad nismo svirali na aerodromu", na što smo mu spremno odgovorili, ono po "našu" dalmatinski, "pa nek" to sad bude prvi put u čast novog imena zračne luke Split "Sveti Jeronim"… na što su oni svesrdno i pristali.
Kakve reakcije publike dolaze do vas i kako ocjenjuju prva dva izdanja festivala, sviđa li im se odabir koji čuju na festivalu?
Mislim da smo pogodili ukus publike, za čime smo i težili. Pjesme se i pišu da bi ih ljudi slušali, voljeli, uživali u njima i pjevali kad im se pjeva. Ali ne mogu da se ne zahvalim svim dragim izvođačima i autorima, svojim kolegama i svima onima koji Melodije i čine ovakvima kakve jesu, jer zahvaljujući tom velikom timu dragih ljudi Melodije i "plove" širokim glazbenim prostranstvima.
Završili ste srednju za fizioterapeuta, upisali Pravni fakultet, a na kraju završili u glazbi, kako se odvijao taj vaš put i jesu li roditelji gledali s odobravanjem vaš odabir životnog poziva?
Moram biti iskren, nikad nisam imao baš zacrtan put i previše planirao "što ću biti u budućnosti" i čime ću se baviti. Od tud i to moje "šaranje" od želje za studijem medicine do Pravnog fakulteta i na kraju me "uzela" glazba. Ali mogu u pravom smislu riječi kazati 'glazba je odabrala mene, a ne ja nju', tako mi se čini. Radio sam, pisao, svirao, 'gradio' studio, bavio se produkcijom i još nizom stvari koje čine glazbu. Da, imao sam podršku roditelja jer su smatrali da moram sam sagraditi svoj život.
Kako se okupio Tutti Frutti i koliko vam je teško pao raspad benda?
To je jedna davna priča iz moje mladosti. Neno Ninčević i ja smo odlučili osnovati svoj bend za koji bismo pisali pjesme i svirali u njemu. Do tada sam kao i veliki broj glazbenika iz Dalmacije bio "reproduktivac" u lokalnim glazbenim sastavima koji su svirali na raznim zabavama, maturalnim plesovima i brucošijadama. E onda smo se mi dosjetili "ajmo i mi pjevati svoje pjesme" i uradili Tutti Frutti. Trebalo je prvo pronaći dobrog pjevača i okupiti muzičare. Probali smo nekoliko tadašnjih glazbenika za koje smo čuli da dobro pjevaju i pao je odabir na Ivu Amulića. Ivo nas je odmah "kupio" svojom interpretacijom i pojavom, bio je pravi Dalmatinac sa brkovima (haha)… odmah smo ga obrijali, jer smo u to doba mislili "koji je to roker sa brkom" nabacili crne kožnjake i krenuli po gitarama. Da, bend je prestao s radom, ali mislim da je ostavio jednu vrlo pristojnu baštinu pjesama koje se i danas rado slušaju.
Koja pjesma je bila presudna za vašu karijeru, nakon koje pjesme vas primjećuje i struka i publika i kako je ta pjesma nastala?
Pa moja prva značajnija pjesma koja je onako malo jače "odjeknula" kod publike je bila 'Ti me izluđuješ', eto baš Tutti Frutti. Bio sam sretan kad je Zdenko Runjić ponudio pjesmu 'Bez tebe' Oliveru i to mi je bio onako lijepi autorski vjetar u leđa. Mislim da me je publika i struka najviše 'doživjela' kroz pjesmu 'Jugo', koju su izveli Giuliano i Marijan Ban za koju smo te 1999.g. dobili Porina za Pjesmu i Hit godine. Jedna od dražih mi je i pjesma 'Ne voliš me više' koju je Ban maestralno otpjevao na Zagrebačkom festivalu.
Severina je na neki način karijeru počela suradnjom s vama, sjećate li se vašeg prvog susreta i odabira prve pjesme za nju?
Sjećam se, došle su ona i njena sestra Zdenka kod mene kući da isprobamo moguću glazbenu suradnju. Tada sam imao mali improvizirani studio u sobi te smo napravili svojevrsne pjevačke probe uz krafne. Njena sestra Zdenka je također pjevala, ali je ipak kasnije svu energiju usmjerila u afirmaciju svoje sestre Severine. Nakon par godina sam uradio neke pjesme koje sam smatrao da bi bile dobre i primjerene tadašnjem glazbenom trendu i njoj kao mladoj osobi te poslao na Splitski i Zagrebački festival. Severinin talent nije bilo problem zapaziti, tako da je brzo postala omiljena publici.
Vaša najduža suradnja je s Giulianom, s njim ste napravili neke od najvećih hitova, kako se dogodio taj klik s njim?
Naš zajednički prijatelj Vedran Prlj jednom dođe do studija i kaže "ima jedan momak sa dugom kosom koji odlično pjeva" i eto Giuliana. Poznavao sam ga i od prije kroz nastupe njegove grupu Feeling, tako da je nakon razlaza grupe započela naša suradnja. Svidio mi se njegov način pjevanja, a i autorski smo se pronašli. Njemu leže za pjevanje dugi tonovi, a i onaj nekakav napadački stil interpretacije, a takve baš pjesme i ja volim pisati. Da, mnoge smo pjesme uradili počevši od Juga, pa je nastala pjesma "Tama", "Dobro mi došla ljubavi", "Srna i Vuk", "Gori more", "Zovem prijatelje moje" i mnoge druge.
Što ste slušali kao tinejdžer i koliko su na vaš rad utjecali glazbenici koje ste tada slušali?
Zanimljiva je stvar da sam kao tinejdžer slušao skoro iste albume kao i moj sin danas. Ne bih htio reći da je u glazbi već sve izmišljeno, ali mogu reći da je ta glazba stvarno imala ono nešto, imala je melodiju, stihove i privlačnost. Ljudi su je voljeli, a i danas je vole i rado slušaju mlađe generacije. Danas po klubovima se puštaju većinom stare pjesme, ali normalno, prilagođene novijim zvukovnim standardima te modernizirane novim aranžmanima. U svakom slučaju glazba koju sam slušao u tim godinama imala je utjecaja na formiranje osobnog glazbenog ukusa te kanalizirala vlastiti glazbeni put.
Iza vas su brojni hitovi, uspješnice koje ste pisali za najveća glazbena imena, kako izgleda vaš stvaralački proces i imate li u startu ideju za kojeg izvođača je koja pjesma?
Nisam onaj "svaštarski" tip autora koji piše pjesme po diktatu momentalne prođe na glazbenoj tržnici. To me ne motivira. Ali svaki autor ima svoj stil pisanja koji ne mora odgovarati svakom izvođaču. Tako da treba dobro odvagnuti kojem izvođaču dati koju pjesmu. Lijepo je kad napišeš pjesmu i onda ti pjevač u nju udahne još onu dodatnu vrijednost i dobiješ "nešto" što ti pobudi sva osjetila ugode i ljepote, a to je dobra ona prava pjesma. Neko vrijeme sam čak i napravio veliku pauzu u svom autorskom radu i većinu svog vremena posvetio produkciji i radu u studiju. Ipak nakon određenog vremena se vratiš "doma" i uhvatiš se onog što te najviše veseli i motivira na putu kroz život, onog što te ispunjava, a meni je to pisanje pjesama.
Vaš sin Luka i Gibonnijev sin Rando imaju zajednički glazbeni projekt, traži li vas Luka savjet, pušta li vam svoje pjesme i kako vam se sviđa taj stil?
Luka i Rando se znaju od djetinjstva, sa zajedničkih đita i puno morskih milja koje su proveli zajedno. Imaju jedan poseban glazbeni izričaj u kojem im ni Gibo ni ja ne možemo puno pomoći. Ali dobro je da imaju svoj stil glazbe koju rade. U svakom slučaju, koji put im pokušamo dati i po koji savjet, ali ga najčešće ne uvaže.
Kako gledate na situaciju na domaćoj glazbenoj sceni i na činjenicu što recimo na YouTube trendingu rijetko u vrhu možemo vidjeti domaće izvođače, mahom su to regionalni trap glazbenici?
Volio bih da je više naših pjesama pri vrhu trending lista, ali što je tu je, ljudi sami biraju glazbu koju žele slušati. Siguran sam da će doći bolja vremena i za našu zabavnu glazbu. Trap je danas u trendu.
Marko Perković Thompson će 5. srpnja okupiti 500 tisuća fanova na Hipodromu, to dosad nije uspjelo nijednom glazbeniku. Kako vi gledate na tu činjenicu i veliki interes za njegovim koncertom?
Marko je odličan glazbenik koji poštuje publiku i ona je to prepoznala. Surađivali smo na albumu "Ora et labora" gdje sam ga upoznao kao čovjeka koji zna što hoće i osjeća glazbu. Siguran sam da će to biti pravi glazbeni spektakl.
Kakvu su planovi nakon završetka ovogodišnjeg izdanja Melodija, ljeto vam je za uživanje ili se odmah bacate na planiranje sljedećih Melodija?
Melodije Jadrana su veliki projekt koji ne završava datumom zadnje priredbe u Galeriji Meštrović. To je organizacijski projekt koji traje pa skoro cijelu godinu. Tako da nakon zadnjeg zamaha dirigentske palice na pozornici Melodija treba još dosta toga odraditi, pospremiti raspakirano i završiti sve stvari koje su neophodne da bi se na pravi način realizirao tako veliki događaj. Normalno, bit će vremena i za odmor, kad živiš na moru nekako ti je lakše obući japanke i kratke hlače i spustiti se na plažu, a na plaži imaš sve što čovjeku treba, a to je more, sunce i malo hladovine da ne pocrveniš. Planiranja ćemo ostaviti za jesen, kad dopunimo baterije…
Otvori KEKS Pay
