Nakon više od tri desetljeća Zagreb će ponovno imati priliku ugostiti jednu od najvažnijih kreativnih pionirki Amerike. Laurie Anderson, umjetnica čije se ime izgovara s poštovanjem u krugovima eksperimentalne glazbe i vizualne umjetnosti, nastupit će 26. svibnja 2026. godine u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog s programom “Republic of Love”, uz pratnju newyorškog jazz-sastava Sexmob.
Njezin povratak nije samo koncert, već prvorazredni kulturni događaj koji hrvatskoj publici nudi rijedak uvid u rad žene koja je skladateljica, spisateljica, redateljica, vizualna umjetnica, izumiteljica i pjevačica, sve u jednoj osobi. Njezina sposobnost da ispreplete pripovijedanje, glazbu i zapanjujuće vizualne elemente stvorila je jedinstven umjetnički jezik koji je prepoznatljiv diljem svijeta i koji je utjecao na generacije umjetnika.
FOTO 191 cm ljepote! Naša misica prava je seks bomba
Rođena kao Laura Phillips Anderson 1947. godine u predgrađu Chicaga, odrasla je u velikoj obitelji i od pete godine učila svirati klasičnu violinu, vježbajući satima i nastupajući s Omladinskim simfonijskim orkestrom Chicaga. Ipak, njezini su interesi bili preširoki da bi se ograničila samo na glazbu. Nakon što se 1966. preselila u New York, diplomirala je povijest umjetnosti na Barnard Collegeu, a potom i magistrirala kiparstvo na Sveučilištu Columbia. Upravo je ta kombinacija glazbenog i likovnog obrazovanja postavila temelje za njezinu buduću interdisciplinarnu karijeru, u kojoj je skulptura postala zvuk, a zvuk vizualna instalacija. Umjetnička scena New Yorka 1970-ih postala je njezino igralište, gdje je brusila svoj izričaj serijom avangardnih performansa.
Jedan od njezinih najranijih i najpoznatijih radova, “Duets on Ice”, savršeno sažima njezinu umjetničku filozofiju. U tom je performansu Anderson, stojeći na klizaljkama čije su oštrice bile zamrznute u velike blokove leda, svirala violinu. Performans je trajao sve dok se led ne bi otopio, a ona izgubila ravnotežu. Bio je to moćan komentar na prolaznost, tehnologiju i ljudsku izdržljivost, teme koje će se provlačiti kroz cijeli njezin opus. Njezina umjetnost nije bila stvorena za galerije, već za izravan kontakt s publikom, često na javnim prostorima, gdje je spajala osobne priče s inovativnom upotrebom tehnologije, projekcija i zvuka, stvarajući iskustva koja su istovremeno bila intimna i univerzalna.
Globalna slava stigla je neočekivano 1981. godine. Njezin osmominutni singl “O Superman”, dio većeg scenskog djela “United States”, postao je senzacija nakon što ga je legendarni britanski DJ John Peel počeo puštati na BBC Radiju. Pjesma, s hipnotičkim ritmom i njezinim modificiranim glasom koji je zvučao kao glas autoriteta s telefonske sekretarice, popela se na drugo mjesto britanske ljestvice singlova. Ovaj nevjerojatni uspjeh katapultirao je Anderson iz svijeta umjetničke avangarde u mainstream, osiguravši joj ugovor sa sedam albuma za Warner Bros. Records. Njezin debitantski album “Big Science” postao je klasik, a Anderson je dokazala da je moguće spojiti visoku umjetnost s pop-kulturom bez kompromitiranja integriteta.
Laurie Anderson nikada nije bila samo glazbenica; ona je i izumiteljica. Njezina fascinacija tehnologijom dovela ju je do stvaranja niza jedinstvenih instrumenata. Još 1977. izumila je “tape-bow violin”, violinu na čijem je gudalu umjesto konjske dlake bila magnetska vrpca, a na mostu violine glava za njezino očitavanje. Time je mogla “svirati” snimljene zvukove i riječi. Kasnije je, u suradnji s Interval Researchom, razvila “talking stick”, 182 cm dugačak MIDI kontroler koji joj je omogućio da manipulira zvukovima u stvarnom vremenu. Jedan od njezinih zaštitnih znakova postala je i upotreba vokalnog filtra koji njezin glas pretvara u duboki muški registar, lik koji je nazvala “glasom autoriteta” ili Fenway Bergamot, koristeći ga za društvene i političke komentare.
Njezini scenski nastupi prerasli su u monumentalne multimedijalne spektakle poput osmosatnog epa “United States I-IV” (1983.) ili koncertnog filma “Home of the Brave” (1986.). Tijekom karijere surađivala je s nekim od najvećih umjetnika 20. stoljeća, uključujući pisca Williama S. Burroughsa, skladatelje Philipa Glassa i Johna Cagea te glazbenike poput Petera Gabriela i Briana Enoa. Ipak, njezina najvažnija osobna i profesionalna veza bila je ona s glazbenikom Louom Reedom. Upoznali su se 1992. godine i bili su partneri sve do njegove smrti 2013., a vjenčali su se 2008. godine. Njihova veza bila je duboko isprepletena suradnjom i međusobnom podrškom, a Reedova smrt ostavila je dubok trag na njezin kasniji rad, uključujući i hvaljeni film “Heart of a Dog” (2015.).
Uvijek korak ispred svog vremena, Anderson je 2002. godine postala prva i jedina umjetnica u rezidenciji NASA-e. To ju je iskustvo inspiriralo za performans “The End of the Moon”, u kojem je istraživala teme svemira, tehnologije i ljudske potrage za smislom. Posljednjih godina zaronila je u svijet virtualne stvarnosti, stvarajući nagrađivane radove poput “Chalkroom” koji publici omogućuju da doslovno uđu u njezine priče. Za album “Landfall”, snimljen s Kronos Quartetom i inspiriran uraganom Sandy, koji je uništio njezinu cjeloživotnu arhivu, osvojila je nagradu Grammy 2019. godine. Njezin povratak u KD Lisinski stoga nije samo nostalgija, već susret s umjetnicom koja i u osmom desetljeću života nastavlja istraživati, inovirati i preispitivati svijet oko sebe, dokazujući da je prava umjetnost uvijek okrenuta budućnosti.
Otvori KEKS Pay
