Gastronomija joj je donedavno bila samo kulisa za dobro druženje, no glumicu Milu Elegović od sredine ožujka gledat ćemo u malo zahtjevnijoj kulinarskoj ulozi – natjecateljice “Celebrity MasterChefa” Nove TV. Naravno, kuhanje zbog druženja nije proporcionalno s tvrdnjom da je za štednjakom loša. Baš suprotno. Osim toga, odluku da se prijavi u ovako zahtjevan show opravdava jedan viši cilj.
– Trebaju mi sva financijska sredstva za moju glazbenu karijeru – iskrena je Mila pa iznosi prve impresije sudjelovanja u showu:
– Velik je stres kuhanje pod štopericom. U sat vremena, u nepoznatom okruženju, pred nepoznatim ljudima, sa zahtjevnim kriterijima... Jako teško.
Kao što već i vrapci na grani znaju, kaže, jako pazi što jede i jako drži do svojeg tijela i zdravlja i zato se ne prejeda.
Jesti zdravo je iluzija
– To ne znači da sam gladna, ali ekspertica sam za kuhanje u malim količinama. I u pripravljanju juha. Juhe jedem ujutro i najvažniji su dio mojeg jelovnika tako da bih s njima mogla briljirati. Uglavnom, kuham i jedem sve, ali strašno malo. Ja sam mala žena s malim želucem, a i moja ruka je mala, a vjerujem da ti je dovoljan onoliki obrok koliko ti hrane stane u šaku. Ljudi sigurno misle da sam luđakinja što to govorim, ali ja tako živim. Ne odričem se ničega, ali ne idem preko veličine šake – tvrdi Mila. U skladu s tim koliko jede je i ono što jede pa pazi gdje kupuje namirnice.
– Plac, plac, plac, kumice, kumice, kumice. Klanjam im se. Iako, naučila sam da ne vjerujem više nikome ništa. Živimo u zagađenoj atmosferi, sve je zagađeno. Zdravo jedu samo ljudi s vrhova Himalaje ili s planinskih pašnjaka, što mi u gradovima ne možemo. Time se ne opterećujem, ali ono što mogu jest u sebe ne ukrcavati šećer i umjetne tvari onoliko koliko ne trebam. Čovječanstvo ima velik problem s hranom. Jesti zdravo je iluzija. Prije bih rekla da pokušavam živjeti sa što manje otrova – kaže glumica u čijim glasovnim mogućnostima, koje je brusila i na konzervatoriju za muziku u Beču te u Londonu na Guilford School of Acting i Royal Academy of Music, možemo uživati u Komedijinu mjuziklu “Mamma Mia!”. Glumi najbolju Donninu prijateljicu Tanyu, cijelo vrijeme je na sceni, što znači pjevati 28 glazbenih brojeva i uz njih plesati a da se to u glasu ne osjeti.
Asketski život u režimu
– Da, i to u badiću! Nagrabusila sam najviše od svih tako da za mene nema ni kila gore ni kila dolje. Imam flaster na ustima, živim asketski i u režimu, kao i do sada, i uspijevam. Vježbam, trčim i nisam koš za smeće, ne trpam sve u sebe. Ukradem i kolačić, ali kad se sjetim da tu večer moram na pozornicu u badiću, prođe me volja za bilo čim. S druge strane jako sam vesela kad izađem pred publiku, kad mi plješću i kad mi govore: “Jao, gospođo Elegović, dobro se držite!” Tada sve izdržim. Uglavnom, žestoko čagamo na sceni, a imala sam i lošu epizodu s vratnom kralježnicom tako da sam u režimu pojačanog istezanja poslije predstave, a prije nje mi zagrijavaju vrat...Svi se, cijeli ansambl, ugrijavaju prije izlaska na scenu kao što se nitko nikada nije ni za jednu predstavu – kaže Mila i nastavlja:
– Idem u dvije teretane, a u onoj u Kutiji šibica u kojoj treniraju i rukometaši i neki profesionalni sportaši ja trčim. Donesem si tekst, stavim trakicu i ajmo, trči i pjevaj. Mislim da su u početku svi mislili da sam luda, ali neki su mi se kasnije i pridružili u pjevanju hitova ABBA-e.
Proslavila je 45. rođendan i suočila se s radnom pauzom koja je česta za glumce poslije 40. godine. Njezina je konkretno prije ovog mjuzikla trajala četiri godine, ali iskoristila ju je na najbolji način i izdala album “Kradljivica srca”.
– Orijentirana sam na glazbu, ona mi je pomogla da preživim. Otvorila sam životno poglavlje kao kantautorica i znam da, što god se dogodilo, imam to. Shvatila sam da ne moram glumiti jer mogu pjevati, mogu pisati za druge ljude, mogu raditi milijun drugih stvari.
Tu sam pauzu iskoristila na najbolji mogući način iako strašno je boljela i prošla sam teške emotivne trenutke sa sobom. To govorim jer znam da mnogi ljudi proživljavaju isto, ali srame se o tome govoriti.
Ja to volim javno reći jer nije važno koliko puta padneš, već je važno da se uvijek nađe ruka koja će ti vam pomoći da se digneš. Tu zaista vrijedi ona rečenica “pomogni sam sebi, i Bog će ti pomoći”. No to zahtijeva dubok pogled u sebe, suočavanje sa svim lošim stranama i pojavit će se svjetlo. Koristim priliku da uvijek kažem ovakvo nešto pozitivno i da ne govorim samo o frajerima i cipelama – kaže.
A kad je već spomenula frajere, a uvijek je tvrdila da joj se boje prići... E sada se, veli, situacija promijenila:
– Trenutačno sam ja ta koja se boji... Ali kuhara. To su stvarno zastrašujuća stvorenja.
Svaka čast na iskrenosti!