Šibenik će od 24. do 28. srpnja ponovno postati jedno od središta svjetske filmske scene. Treće izdanje Croatian International Film Festivala (CIFF) u grad na dalmatinskoj obali dovodi autore, producente i filmske profesionalce iz cijelog svijeta, a povijesne šibenske tvrđave i druge atraktivne lokacije ponovno će poslužiti kao jedinstvena kulisa za projekcije i susrete filmske industrije. Festival, koji je utemeljila i vodi glumica i producentica Ella Mische, posebno ističe žene u filmskoj industriji, međunarodnu suradnju i distribuciju filmova, s ambicijom da Hrvatsku dodatno pozicionira na karti relevantnih svjetskih filmskih događanja. Uoči početka ovogodišnjeg izdanja razgovarali smo s direktoricom festivala o njegovu rastu, izazovima organizacije, međunarodnom odjeku i planovima za budućnost.
CIFF ove godine ulazi u treće izdanje. Kako biste opisali put od “probnog festivala” 2024. do ovogodišnjeg proširenog programa? Iskreno, kada sam pokretala CIFF, nikada nisam razmišljala o tome da bi to mogao biti projekt koji neće imati nastavak. Od samog početka osjećala sam da je to tek početak nečega velikog što će rasti iz godine u godinu. S obzirom na to da sam prije festivala producirala brojne filmske projekte, od manjih nezavisnih produkcija do velikih međunarodnih filmova, pomislila sam: “Pa ajmo ca?” Vrlo brzo sam shvatila da je organizacija međunarodnog filmskog festivala potpuno drukčiji izazov i sve se mijenja do zadnjeg trenutka. CIFF mi je u potpunosti promijenio život, i to na bolje. Naravno, nije bilo lako. Svaka godina donosi nove izazove, nove prepreke i situacije koje morate rješavati u hodu. Ali upravo su ti izazovi istovremeno i najveće nagrade jer vas tjeraju da rastete i nastavljate se suočavati sa strahovima. Ono što mi daje najveću motivaciju jest činjenica da festival iz godine u godinu jača. Gledati kako CIFF postaje prepoznatljiv međunarodni brend, kako nam se vraćaju gosti, filmaši i publika iz cijelog svijeta te kako svake godine privlačimo nove autore i partnere – to je najveća potvrda da gradimo nešto vrijedno i dugoročno. Upravo ta kontinuirana radost i osjećaj da zajedno stvaramo zajednicu oko festivala daju mi energiju za svaki novi izazov.
Otvorenje festivala ove godine donosi ESPN-ov dokumentarac o Billie Jean King, “Give Me the Ball!”, u svjetskoj premijeri. Zašto ste odabrali baš taj film za otvaranje? Ove godine zaprimili smo više od 1300 prijava filmova iz cijelog svijeta, što je za nas veliko priznanje, ali i iznimno zahtjevan zadatak kada je riječ o odabiru programa. Konkurencija je bila izuzetno jaka, a odluka o filmu kojim ćemo otvoriti festival nije bila nimalo laka. Od samog početka čvrsto sam vjerovala da bi upravo dokumentarni film o Billie Jean King trebao otvoriti ovogodišnji CIFF. Od svog osnutka festival sustavno promovira rad žena u filmskoj i kreativnoj industriji te potiče osnaživanje žena, pritom ostajući otvorena i inkluzivna platforma za sve autore. Billie Jean King daleko je više od teniske legende. Ona je svojim djelovanjem promijenila položaj žena u sportu i društvu, pomaknula granice i postala simbol hrabrosti, jednakosti i ustrajnosti. Njezina priča snažno odražava vrijednosti koje njegujemo i na našem festivalu. Želja mi je da publika, nakon projekcije na prekrasnom šibenskom gradskom trgu pod zvjezdanim nebom, ne ode kući samo s dojmom da je pogledala izvrstan film, već da osjeti energiju, odlučnost i inspiraciju koju Billie Jean King prenosi. Vjerujem da upravo takve priče imaju moć potaknuti ljude na promjene i ostaviti trajan trag.
U najavi kažete da se festival proširuje i da su prijave stigle iz cijelog svijeta. Koje teme i žanrovi vas posebno iznenađuju u ovogodišnjem programu? Ove godine zaprimili smo više od 1300 prijava iz cijelog svijeta, što nam je dalo jedinstven uvid u to o čemu danas filmaši razmišljaju i kakve priče žele ispričati. Ono što me posebno veseli jest nevjerojatna raznolikost tema i žanrova. Primjećujemo sve više filmova koji se bave identitetom, obiteljskim odnosima, društvenim promjenama i osobnom otpornošću, ali i snažne priče o ženama koje mijenjaju svoje zajednice. Istovremeno, autori sve hrabrije eksperimentiraju sa žanrovima – granice između igranog i dokumentarnog filma sve su manje, a sve više radova kombinira elemente drame, humora i stvarnih životnih priča. Posebno me raduje što su ovogodišnji filmovi iznimno emocionalni i autentični. Bez obzira na to dolaze li iz Europe, Azije, Afrike, Južne Amerike ili Sjeverne Amerike, svi govore univerzalnim jezikom emocija. Upravo je to ljepota filma – sposobnost da poveže ljude iz potpuno različitih kultura kroz priče koje su svima razumljive. Mislim da će ovogodišnji program ponuditi nešto za svakoga. Publika će moći pogledati vrhunske dokumentarce, igrane filmove, kratkometražne i studentske radove, ali ono što ih sve povezuje jest kvaliteta pripovijedanja i iskrenost autora. To je ono što smo tražili pri odabiru i vjerujem da će upravo zbog toga ovogodišnji program ostaviti snažan dojam.
Koje su najveće logističke i produkcijske izazove organizacije festivala na pet lokacija diljem Šibenika i što vas je najviše iznenadilo u tom procesu? Organizacija festivala na pet različitih lokacija istovremeno je velik logistički izazov, ali upravo to CIFF-u daje njegov poseban karakter. Svaka lokacija ima svoju atmosferu, tehničke zahtjeve i raspored, što znači da morate uskladiti projekcije, goste, prijevoz, tehničke timove, volontere i produkciju tako da sve funkcionira besprijekorno. Sretna sam što imam izvanredne timove koji rade sa mnom, a pripreme za festival počinju mjesecima unaprijed. Dok u snježnom New Yorku planiramo festival, često sanjam šibensko ljeto.
Bez obzira na to koliko detaljno planirate, uvijek se pojavi nešto neočekivano – od vremenskih uvjeta i promjena u rasporedu letova gostiju do tehničkih izazova. Naučila sam da je fleksibilnost jednako važna kao i dobra organizacija, ali i dobar tim. Moj moto je da u produkciji svaki problem ima rješenje. Ono što sam naučila radeći na setovima Adama Sandlera jest da uvijek treba tražiti način kako nešto ostvariti. Volim reći da je svijet pun ljudi koji kažu ‘da’, zato vjerujem da ne postoje nerješivi problemi.
S druge strane, upravo je rad na više lokacija jedna od najvećih prednosti festivala. Omogućuje nam da cijeli Šibenik postane dio festivalskog iskustva. Posjetitelji ne dolaze samo pogledati film već upoznaju grad, njegove trgove, tvrđave i jedinstvenu atmosferu. To je iskustvo koje se ne može doživjeti u klasičnom kinoprostoru i vjerujem da upravo ono izdvaja CIFF od mnogih drugih festivala.
Na kraju, najveća nagrada je vidjeti da svi ti mjeseci priprema rezultiraju trenutkom kada publika sjedi pod zvjezdanim nebom, gleda film i dijeli to iskustvo s autorima i gostima iz cijelog svijeta. Tada znate da je sav trud imao smisla.
Šibenik se posljednjih godina sve više profilira kao grad kulture. Koliko CIFF pridonosi toj priči i kakvu ulogu može imati u međunarodnoj promociji grada? CIFF ove godine radi važan iskorak, ne samo za Šibenik nego i za cijelu Hrvatsku. Posebno sam ponosna na činjenicu da će se svečano otvorenje festivala prvi put prenositi uživo na platformi Los Angeles Timesa. To je veliki trenutak, jer će jedan hrvatski filmski festival prvi put imati priliku predstaviti se globalnoj publici na ovakvoj razini. Šibenik već godinama uspješno gradi svoj identitet kroz brojne kulturne manifestacije, koncerte i festivale, a upravo je to jedan od razloga zašto se CIFF ovdje prirodno uklopio.
Naša publika više nije samo ona koja sjedi na šibenskim trgovima ili dolazi iz Hrvatske – naša publika je cijeli svijet. To znači da će milijuni ljudi imati priliku vidjeti ne samo festival nego i ljepotu Šibenika, njegovu povijesnu jezgru, jedinstvene lokacije i atmosferu koju stvaramo. Film je univerzalni jezik, a upravo kroz njega možemo predstaviti Hrvatsku kao zemlju kulture, kreativnosti i vrhunskih međunarodnih događanja.
Vidim CIFF kao snažan alat kulturne diplomacije i međunarodne promocije grada i države. Kada strani filmaši, producenti, novinari i publika otkriju Šibenik kroz CIFF, oni ne odlaze samo s lijepim uspomenama – oni postaju naši ambasadori i prenose tu priču dalje, a i imaju Hrvatsku u mislima za njihove buduće filmske projekte.
Na to sam iznimno ponosna. Ponosna sam što zajedno sa svojim timom možemo dati ovakav doprinos Šibeniku i Hrvatskoj te pokazati da i iz jednog dalmatinskog grada može nastati festival koji privlači svjetsku pažnju. To je tek početak naše međunarodne priče, a vjerujem da će svaka sljedeća godina dodatno učvrstiti poziciju CIFF-a na svjetskoj filmskoj karti.
Kakve su reakcije stranih gostiju kada prvi put dođu u Šibenik i otkriju festivalsku atmosferu? Reakcije su gotovo uvijek iste – oduševljenje. Mnogi naši međunarodni gosti prvi put dolaze u Šibenik i često mi kažu da nisu očekivali grad s toliko povijesti, ljepote i autentičnog mediteranskog šarma. Posebno ih impresioniraju kamene ulice, tvrđave, pogled na more i činjenica da se sve odvija u tako jedinstvenom ambijentu.
Ono što ih, međutim, najviše osvoji jest atmosfera festivala. CIFF je dovoljno velik da okuplja vrhunske međunarodne autore i profesionalce iz filmske industrije, ali istovremeno dovoljno intiman da se ljudi zaista upoznaju, razgovaraju i stvaraju nova prijateljstva i suradnje. Upravo ta kombinacija profesionalnosti i topline nešto je što naši gosti često ističu kao posebnost festivala.
Posebno mi je drago kada nam se ljudi vraćaju. To je najbolja potvrda da nisu došli samo zbog filma, nego zbog cijelog iskustva – grada, ljudi i energije koju zajedno stvaramo. Za mene je to najveći kompliment jer želim da CIFF bude festival na kojem se svi osjećaju dobrodošlo i kojem se raduju iz godine u godinu.
Prije više od 15 godina glumila je Sašku u 'Najboljim godinama', a sada živi daleko od gradske vreve
Veći dio profesionalne karijere gradili ste u Sjedinjenim Američkim Državama. Koliko vas je to iskustvo oblikovalo kao producenticu, redateljicu i organizatoricu? Iskustvo koje sam stekla u Sjedinjenim Američkim Državama oblikovalo me kao producenticu i redateljicu. Naučilo me brzo donositi odluke, razmišljati nekoliko koraka unaprijed i uvijek tražiti rješenja. Rad u američkoj filmskoj industriji zahtijeva iznimnu disciplinu, organizaciju i sposobnost funkcioniranja pod velikim pritiskom.
No, uvijek kažem da sam prije svega zahvalna što sam glumica. Upravo mi je gluma dala sposobnost da razumijem ljude, njihove emocije i način na koji razmišljaju. Tehničke vještine možete naučiti, produkciju možete usavršiti, ali empatija, intuicija i sposobnost da osjetite ljude oko sebe nešto su što smatram neprocjenjivim u ovom poslu.
Možda će zvučati iznenađujuće, ali što više radim ovdje, sve više shvaćam da se velik dio onoga što sam naučila u Americi ne može jednostavno preslikati. Način rada, poslovna kultura i očekivanja potpuno su drukčiji. Rekla bih da gotovo 40 posto mojih iskustava iz Hollywooda ovdje nije bilo primjenjivo na isti način, jer su poslovni mentalitet i kultura rada drukčiji.
Ipak, upravo mi je to pomoglo da pronađem vlastiti pristup. A što se tiče pritiska, zanimljivo je da ga danas lakše podnosim u Hrvatskoj nego u New Yorku. U New Yorku je tempo neumoljiv i rijetko imate priliku zastati. Ovdje, kada dan postane posebno zahtjevan, dovoljno je pogledati more i podsjetiti se zašto sve ovo radim. Taj osjećaj mira daje mi novu energiju i vraća perspektivu.
Mislim da je upravo ta kombinacija hollywoodske profesionalnosti i dalmatinske smirenosti jedna od najvećih prednosti koju danas donosim CIFF-u. Naučila sam raditi po najvišim međunarodnim standardima, ali istovremeno vjerujem da najbolji rezultati nastaju kada ljudi rade u okruženju koje ih inspirira. Šibenik mi daje upravo to – mogućnost da stvaramo ozbiljan međunarodni festival bez gubitka ljudskosti, topline i radosti zbog koje smo se uopće zaljubili u film.
Prije nego što ste postali direktorica festivala, radili ste u castingu, na primjer na Sandlerovu filmu “Hustle”. Kako je to iskustvo oblikovalo vaš pogled na to što film danas treba? Zanimljivo je da sam po struci prije svega glumica, pa mi je rad u castingu bio pomalo paradoksalan. Kao glumica, u svakom kandidatu vidite potencijal i želite gotovo svima dati priliku. Bilo mi je teško reći nekome “ne”, jer znam koliko su audicije osobne i koliko hrabrosti treba stati pred kameru i dati dio sebe.
Upravo zato me casting naučio jednoj važnoj lekciji – da odabir nije pitanje toga tko je dobar ili nije, nego tko je pravi za određenu priču. Ponekad iznimno talentiran glumac jednostavno nije pravi izbor za određenu ulogu, i to nema veze s njegovom kvalitetom.
Radili ste na velikim projektima i surađivali s međunarodnim imenima. Imate li neku anegdotu s poznatim redateljima ili glumcima? Tko je na vas ostavio najbolji dojam? Jedna od dražih uspomena koje nosim sa seta vezana je uz Roberta Duvalla. Iako ga svi doživljavaju kao legendu svjetskog filma, privatno je bio nevjerojatno topao, duhovit i pun života. Često je pričao o plesu, posebno o tangu, koji su on i njegova supruga istinski obožavali. Govorio je o njemu s tolikom strašću da ste imali osjećaj kako ne govori samo o plesu nego o načinu života. Jednog dana, tijekom pauze između snimanja, razgovor je ponovno završio na tangu, a Robert je jednostavno rekao: “Hajdemo plesati.” U jednom trenutku svi smo se našli kako plešemo na setu. Bio je to potpuno spontan trenutak koji je razbio napetost snimanja. Gledati dvostrukog oskarovca kako s osmijehom pleše, šali se i uživa u trenutku, bilo je nešto što nikada neću zaboraviti.
VIDEO Sjećate li se? Zbog ove splitske ljepotice cijela je Jugoslavija pozorno pratila natjecanje za miss u Londonu
Što mislite o hrvatskom i regionalnom filmu danas? Nakon dugo vremena imamo veliki domaći kinohit – “Svadba”. Je li naš film u usponu? Iskreno me veseli vidjeti uspjeh filma “Svadba”. Posebno me raduje kada domaći film privuče veliku publiku jer je to najbolji dokaz da gledatelji žele gledati naše priče kada su kvalitetno ispričane. Uspjeh filma “Svadba” zaista je lijepa vijest za cijelu industriju. Svaki takav uspjeh otvara vrata i drugim autorima, producentima i projektima. Ne doživljavam ga kao uspjeh samo jednog filma nego kao uspjeh hrvatske kinematografije u cjelini. Kao direktorica međunarodnog filmskog festivala posebno sam sretna kada mogu hrvatske autore predstaviti međunarodnim gostima i otvoriti im nove prilike. Vjerujem da je upravo povezivanje s inozemstvom jedan od ključnih koraka za daljnji razvoj naše filmske industrije.
Imate li i dalje umjetničke ambicije kao glumica ili redateljica ili je organizacija festivala trenutačno vaš najveći profesionalni projekt? Apsolutno. CIFF je jedan od mojih projekata, ali on je istovremeno i projekt koji traje tijekom cijele godine. Festival nije nešto čime se bavim samo nekoliko dana u srpnju – pripreme za novo izdanje počinju gotovo odmah nakon završetka prethodnog.
No, nisam odustala od glume ni produkcije. To su i dalje važan dio mog profesionalnog identiteta i nešto što me kreativno ispunjava. Trenutačno snimam jedan hrvatski projekt u kojem glumim. Nažalost, još ne mogu otkriti više detalja, ali veselim se trenutku kada će biti predstavljen publici.
Mislim da je upravo ta ravnoteža ono što me održava. Rad na festivalu omogućuje mi da budem u kontaktu s filmskom industrijom iz organizacijske i producentske perspektive, dok mi gluma i rad na setu vraćaju onu kreativnu energiju zbog koje sam se uopće zaljubila u film.
Koji su vam daljnji planovi za festival? Postoji li neka osoba iz svijeta filma koju biste htjeli u idućim godinama dovesti u Šibenik? Ovo je treća godina CIFF-a, što znači da je festival postao tradicija. Želimo nastaviti tradiciju, nastaviti rasti, razvijati se i iz godine u godinu podizati ljestvicu u svakom pogledu. Želimo nastaviti otkrivati i uključivati nove gradske lokacije u festivalski program. Moj je veliki san jednoga dana organizirati poseban događaj na tvrđavi sv. Nikole, usred mora.
U ranoj smo fazi razvoja dvodnevnog CIFF Summita u New Yorku. Ideja je pozvati sve filmove koji su pobijedili na prethodnoj godini na dvodnevni summit i gala događanje u New Yorku.
Kad bih mogla izdvojiti jednu osobu koju bih posebno voljela ugostiti na CIFF-u, to bi bio Guillermo del Toro. Osobno obožavam njegove filmove i način na koji spaja fantaziju, emociju i ljudskost. Njegova sposobnost da kroz naizgled nestvarne svjetove govori o vrlo stvarnim ljudskim osjećajima za mene je iznimno inspirativna.
Bez obzira na sve nove projekte, srce CIFF-a uvijek će ostati u Hrvatskoj. Ovdje je festival nastao, ovdje pripada i ovdje će uvijek biti njegov dom. Sve što gradimo izvan Hrvatske zamišljeno je kao nadogradnja koja će dodatno ojačati CIFF i dovesti još više međunarodnih partnera, filmova i gostiju upravo u Šibenik.
Otvori KEKS Pay
