Neil Tennant, pjevač i tekstopisac legendarnog dua Pet Shop Boys, danas slavi svoj 72. rođendan. Premda je član jednog od najomiljenijih pop grupa svih vremena, zanimljivo je da nikada nije bio tipična pop zvijezda. U svijetu koji je zahtijevao ekstravaganciju i lažnu vedrinu, on je ponudio suzdržanost, ironiju i intelektualnu dubinu upakiranu u neodoljive elektroničke melodije. Rođen 10. srpnja 1954. godine, odrastao je u Newcastleu uronjen u svijet knjiga. Dok su drugi dječaci ispisivali imena rock bendova na svojim torbama, mladi Neil je džeparac trošio na Puffin i Penguin izdanja, gutajući sve od P.G. Wodehousea do Tolkiena. Presudan trenutak dogodio se kada je kao tinejdžer otkrio "Decline and Fall" Evelyna Waugha. Taj sivi, klasični omot Penguina za njega je predstavljao početak identiteta. Waughov suzdržani stil, gotovo lišen pridjeva, postat će temelj njegove vlastite poetike - sposobnosti da se brutalna svakodnevica opiše elegantnim, gotovo formalnim jezikom. Ta ljubav prema književnosti i kazalištu, koje je pohađao od jedanaeste godine, stvorila je umjetnika koji je u pop glazbu unio slojevitost i reference kakve se rijetko viđaju.
Prije nego što je postao polovica jednog od najuspješnijih britanskih dua u povijesti, Tennant je gradio ozbiljnu karijeru u izdavaštvu i novinarstvu. Nakon diplome iz povijesti, njegov prvi značajniji posao bio je u britanskom ogranku Marvel Comicsa, gdje je kao produkcijski urednik bio zadužen za tjedna izdanja stripova poput "The Incredible Hulk" i "The Amazing Spider-Man". Kasnije je prešao u izdavaštvo edukativnih knjiga, no ključni korak bio je dolazak u kultni glazbeni časopis "Smash Hits". Tamo je, kao novinar i pomoćnik urednika, bio u epicentru zlatnog doba popa osamdesetih. Bio je svjedok i kritičar scene kojom će uskoro i sam dominirati. To mu je dalo jedinstvenu perspektivu - znao je mehanizme industrije iznutra, ali i njezine klišeje koje je odlučio izbjegavati. Zanimljivo je da su Pet Shop Boys bili praktički "zabranjeni" na stranicama časopisa dok je on tamo radio; tek kad bi otišao na godišnji odmor, netko od kolega bi potajno ubacio vijest o njima.
FOTO Jelena Rozga u Šibeniku priredila večer za pamćenje, pogledajte atmosferu
Sudbonosni susret dogodio se u kolovozu 1981. u trgovini elektroničkom opremom u Londonu, gdje je upoznao Chrisa Lowea. Tennant, tada "snob novog vala", bio je šokiran što se Loweu sviđa disco grupa Imagination, ali su pronašli zajednički jezik u ljubavi prema Davidu Bowieju i Kraftwerku. Njihova suradnja bila je spoj suprotnosti koje su se savršeno nadopunjavale. Tennant je bio pjevač i tekstopisac s akustičnom gitarom, čije je pjesme Lowe smatrao previše "cvjetnima". "Ne možeš li ih učiniti više seksi?", upitao ga je. Ta je primjedba bila ključna. Tennant je počeo pisati direktnije, promatrajući svijet oko sebe. Upravo je Lowe predložio cinični stih "Let's make lots of money" za pjesmu "Opportunities". Ta tenzija između Tennantove melankolične, literarne osjećajnosti i Loweove sklonosti plesnim ritmovima i provokativnoj jednostavnosti postala je DNK Pet Shop Boysa.
Njihov uspon nije bio trenutačan. Prva verzija singla "West End Girls" bila je tek klupski hit, a ponovno izdana "Opportunities" doživjela je komercijalni neuspjeh. Tennant se našao na prekretnici. U trenutku kada su ponovno snimili "West End Girls" i pjesma se počela penjati na ljestvicama, ponuđen mu je posao urednika "Smash Hitsa". S 31 godinom, odbiti sigurnu i prestižnu karijeru zbog neizvjesnog sna o pop slavi bila je ogromna kocka. No, nije dvojio. Znao je da imaju previše dobrih pjesama da bi odustali. "West End Girls", pjesma inspirirana kolažnim stilom poeme "The Waste Land" T.S. Eliota i frazama pokupljenim s ulice, postala je svjetski broj jedan i lansirala ih u orbitu. Stvorili su zvuk koji je kombinirao hip-hop, hi-energy i elektro s emocijama i pričama o stvarnom životu.
Ono što je Pet Shop Boyse uvijek izdvajalo jest Tennantova jedinstvena lirska vještina. Njegov stil karakterizira suzdržanost, gdje se velike emocije kriju iza naizgled prozaičnih rečenica. "Uvijek unosim sumnju", priznao je, objašnjavajući kako čak i najromantičnije pjesme kod njega imaju dozu rezerve, jer je "takav život". Mnoge od njegovih najosobnijih pjesama publika je doživjela kao ironične, dijelom zbog njegovog specifičnog, gotovo distanciranog vokala, a dijelom zbog humora kojim je često maskirao ranjivost. "Srećom, svi misle da je sve ironično", rekao je jednom prilikom, dodajući da često pjeva točno ono što osjeća. Ta višeslojnost, gdje se istovremeno mogu pronaći humor, tuga, cinizam i iskrena sentimentalnost, podsjeća na radove Noëla Cowarda, jednog od njegovih velikih uzora. Njegova fascinacija katoličanstvom, u kojem je odrastao kao ministrant, također je utjecala na njegov rad, ne samo kroz izravne reference kao u pjesmi "It's a Sin", već i kroz sklonost ritualu i korištenju kodiranog jezika i dvostrukih značenja.
Dok je pop glazba osamdesetih uglavnom slavila hedonizam, Tennant je postao kroničar mračnije strane tog desetljeća. Pjesma "It's a Sin" bila je zamišljena kao duhovit, gotovo kabaretski osvrt na represivni katolički odgoj, no u kontekstu epidemije AIDS-a dobila je puno dublju i mračniju rezonancu. Iako je duo uvijek tvrdio da politiku provlači kroz osobne priče, a ne kroz izravne parole, njihov rad je bio duboko političan. Pjesma "King's Cross" smatrana je jednom od najjačih pjesama o eri Margaret Thatcher, a da se njezino ime nigdje ne spominje. Najpotresniji dio njihovog opusa je trilogija pjesama posvećena Tennantovom bliskom prijatelju Christopheru Dowellu, koji je umro od AIDS-a. "It Couldn't Happen Here" govori o početnoj nevjerici, "Being Boring" je elegija o njihovom prijateljstvu i izgubljenoj mladosti, dok "Your Funny Uncle" opisuje njegov sprovod. Kroz te je pjesme Tennant dao glas generaciji koja je živjela pod sjenom smrtonosne bolesti, stvarajući djela koja su istovremeno bila intimna i univerzalna. Ostajući uvijek pomalo izvan glavnih struja, kao "lojalna opozicija" pop kulture, Neil Tennant i Chris Lowe uspjeli su stvoriti vlastiti svemir u kojem su pravila sami postavljali, ostajući relevantni i beskompromisni desetljećima.
Otvori KEKS Pay
