Nakon uspjele serije "Motor, loza, kuhača" David Skoko vraća se s novom serijom koja će se od 14. travnja emitirati na HRT-u, a nazvana je "Jesti na cesti". Kao i prije, poznati chef putuje po cijeloj Hrvatskoj, ali ovaj put umjesto vinara posjećuje svoje kolege kuhare. I to u food trucku s kojeg će publici servirati jelo koje će zajednički spremati od lokalnih namirnica. Prema prvoj epizodi koju smo vidjeli riječ je o dinamičnom i zabavnom showu, ne samo o kuhanju, nego i o lokaciji, kao i o gostujućem chefu. Davida smo zatekli u vrlo dobrom raspoloženju, veselog, a priznao nam je kako uživa u životu, u razdoblju u kojem radi što želi i dobro se pri tome zabavlja. Inače, David Skoko uvijek dobro raspoložen, spreman za razgovor uz stalnu konstantu, a to je ljubav prema kuhanju sa što je moguće više lokalnih sastojaka. I zbog svoje pojave, kao i zbog te upornosti u promociji, rado je viđen, a sada i gledan chef koji je našao produkciju s kojom može napraviti seriju o kojoj će se pričati.
Vidjeli smo prvu epizodu, riječ je o umnogome drugačijem formatu od "Motora, loze i kuhače", i vremenom i sadržajem.
Format je 25-26 minuta u koje mora sve stati. Dosta je toga nagurano, ali to je tek prva koju ste vidjeli, pa dolazi druga koja je nešto sporija, pa treća malo brža i tako redom. Mislim da će ritam održati gledanost do kraja jer je svaka od epizoda potpuno različita. Stalno nešto snimamo, odmah nakon premjere snimamo novu kulinarsku avanturu.
Pa dobro, jeste li onda s takvim ritmom snimanja chef ili ste TV zvijezda?
Kuham svaki dan, u Batelini nisam chef koji aktivno radi jer jednostavno ne stignem. A tamo je i svima lakše kad me nema. Ja sam naporan tip, poprilično sam intenzivan. Uvijek tražim nešto više, od sebe, a bogami i od ljudi s kojima živimo i radimo. U Batelini smo došli do jedne razine u kojoj ona to "više" ne bi podnijela. Meni treba svega više, ne Batelini. Tamo je super baš tako kako je.
Vratimo se novoj emisiji, je li produkcija ista, ekipa, je li sve dobro ispalo?
Produkcija je ista, Cobra Chicks, Inja Korać je glavna producentica, redatelji su Nevio Marasović i Radislav Jovanov Gonzo. Imamo divnu snimateljsku ekipu. Ovo mi je najljepše snimanje do sada, najbolja suradnja koju sam ikada imao, daje nam dosta slobode i kreativnosti. Dobili smo mogućnost snimati dokumentarno-kuharsko-putopisne emisije kakve sam si od uvijek želio.
U prvoj epizodi koju smo vidjeli gost je bio poznati slavonski chef Tomica Đukić koji je i chef hrvatske nogometne reprezentacije?
Još su na popisu Ana Ugarković, Igor Gudac, Gracia Horvatin, Matija Bogdan, Marko Turković, Katarina Vrenc, Marko Turek i Hrvoje Zirojević.
To je vrlo zanimljiv popis chefova koji su izvrsni, ali nisu često na televiziji, Hrvoje Zirojević je jedno takvo veliko ime.
Svi kuhari koje smo posjetili zapravo su moji dobri frendovi s kojima se često profesionalno družim, ali vrlo rijetko izvan profesionalnih kuhinja. Ovo je bila dobra prilika da ih posjetim, izađemo iz svojih kuhinja, malo se podružimo, ispričamo si neke osobne priče. Družimo se i kuhamo. Kuhamo ono što nam se da u tom trenutku, na tom mjestu, inspirirani okruženjem. Na svakoj lokaciji gdje sam došao zapravo sam se posvetio idejama tih kuhara u nekoj street food varijanti.
Sve se odvija na jednom food trucku, je li vaš ili ste ga negdje nabavili?
Food truck smo unajmili, kod Marina Medaka iz Rougemarina u Zagrebu, koji je također obožavatelj starih strojeva kao i ja. Tako i on sređuje svoje food truckove, ovaj nam je bio najatraktivniji. Bojao sam se da će se kvariti jer je star, no odradio je posao bez greške, baš je bio top mašina.
Sjećamo se filma "Glavni kuhar" gdje je naslovni lik pukao i počeo ponovo upravo na food trucku. Biste li vi mogli raditi nešto takvo, na ulici, izvan restorana?
Vjerojatno i bih. Da puknem! Mogao bih tada i ja raditi takav posao, no na sreću još sam u super formi, a ovo radim iz zabave i želje za promocijom tih ljudi i naše Hrvatske kao gastronomski jedne posve različite zemlje. Jer, od Zagreba, Čakovca, Slavonije, pa do Korčule, Splita i Istre, potpuno su različiti pristupi gastronomiji, što je ljepota naše zemlje. Mislim da što više ljudi to treba vidjeti, a dobio sam mogućnost to nekako pokazati kroz svoju prizmu, da ljudi vide kakvi smo mi iza tih naših kuharskih bluza. Samo smo ljudi koji vole to što rade i guštaju u tome. Želio sam kroz prijateljsko druženje prikazati zabavni dio kuhanja, i to u food trucku.
Ali jeste aktivni i izvan snimanja, ima vas posvuda.
Kada radim samo u kuhinji, to mi je kao godišnji odmor. Ne moram puno misliti, samo kuham. Surađujem, već osmu godinu, s jednom hotelskom kućom koja se zove Aminess. Radim jako puno edukacija i promocija, a imam i jedno do dva gostovanja tjedno po hrvatskim restoranima čiji rad cijenim.
I ovi su chefovi očito oni koje posebno cijenite. Ali kakva su jela, hoće li ih se moći probati i nakon emisije?
Sva jela koja smo pripremali zapravo su kreacije kuhara gosta kod kojeg idemo u posjet. Ideja je da svi ljudi tamo i u tom okruženju mogu kušati street food varijante njihovih jela. Osmislili smo emisiju gdje gosti kuhari određuju što žele kuhati u našem food trucku, a mi im to omogućimo i u tome im pomažem. Jela koja radimo osmišljena su za show, u obliku ulične hrane. Možda su neka i u ponudi njihovih restorana ili će tek postati dio menua. To niti nisu jela koje smo mi posebno zapisivali ili nešto. To su ideje koje je svaki taj kuhar osmislio i predstavio u food trucku.
U prvoj emisiji vidimo, recimo, zaista ljuti umak Slavonsko zlo koji vas je iznenadio, kao i Đukićevo jelo. Hoćemo li gledati još sličnih iznenađenja?
To je zaista bilo ljuto! Bilo je tu jako puno jela, od kojih me nekoliko stvarno jako iznenadilo. Jedno je jelo koje je napravila Katarina Vrenc s kvarnerskim škampima i brašnom od lista smokve. To je bio jedan spektakl, čistili smo repove škampi i onda smo s tim brašnom radili tempuru. Bilo je fantastično. Rekao sam joj - mala, nisi normalna, svaka ti čast! Marko Turek na Korčuli napravio je Bujabiš koji smo onda frigali u kroket. Bujabiš je korčulanska izvedenica bouillabaissea koji je neka vrsta brudeta koji je on odlučio pohati. Uvjeravao sam ga da nećemo uspjeti, no on je inzistirao i to je na kraju bio hit! Kada imam neke radionice street fooda ili fish street fooda, onda bez pardona ponovim to jelo.
Interesantno je da će u seriji biti i Ana Ugarković koju također nismo na televiziji vidjeli dugo?
U toj kućici koju ima u Mrganima drži kuharske radionice, promocije, gastronomske večeri, gastronomska druženja. Bila se malo povukla, maknula od komercijalne gastronomije, od restorana i od televizije, jer joj je to trebalo. I sada je opet tu, malo se opustila, svježa je i ide dalje.
Najavili ste na početku i još jednu seriju koju krećete snimati uskoro. O čemu će se raditi?
Isto putopis u kojem ćemo ponovo proći cijelu Hrvatsku kroz osam epizoda koje će trajati nešto duže, mislim da je riječ o 45 minuta. Predstavljat ćemo zanimljive turističke projekte koji su nevezani za sunce i more, a više za dobre ideje iskorištavanja našeg okruženja na jedan zanimljiviji način, doživljaj turizma na jedan drugačiji način od komercijalnog.
U ovih sada već puno godina koliko ste na sceni, koji je vaš dojam, je li napredovala naša gastronomska scena, publika ili oboje?
Zapravo ima puno više znanja, ali i puno više želje za novim stvarima kod naše publike. Mislim da je s paralelno s publikom i gastronomija napredovala, ali ne svugdje. I publika sama stalno traži nove doživljaje u gastronomiji, ali često ne zna kolike su mogućnosti i ograničenja naše poljoprivredne proizvodnje, nabave namirnica i tržišta rada, na čemu bi gastronomija trebala stajati. Našu gastronomiju doživljavam, ili bih trebao doživljavati, kao krunu hrvatske poljoprivrede. A zapravo je često, pogotovo na moru, ona kruna turističke ponude. No, poljoprivredna proizvodnja nam je zapravo u padu i u krizi, a mi kao ugostitelji, kuhari, chefovi koji želimo promovirati našu zemlju kroz hranu imamo problem funkcionirati na toj domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji koja bi trebala biti baza. Kroz ovakve emisije želim promovirati ono što mi eventualno imamo kod kuće, ili dobrim dijelom, a što bi valjalo promovirati. To mi je želja u kojoj ponekad uspijem a ponekad ne. Konkretno je ta želja promovirati stvarni domaći proizvod i jela iz glava naših po meni najcjenjenijih hrvatskih chefova, i vidjeti u kojem smjeru bi to trebalo ići. Gledamo kako je upravo ta scena ulične hrane u nas jako narasla, ali moramo biti svjesni pod kakvim utjecajem kojih kuhinja je narasla. Da li je to pod utjecajem hrvatske kuhinje, kao nešto prepoznatljivo? Pa baš i ne, tu i tamo ponegdje, ali uglavnom ne. Upravo iz tog razloga sudjelujem i na nekoliko fish street food projekata, festivala kao što je Blue Fish Festival u Kalima, kao što je Hook and Cook festival u Istri, bit će i jedan gastronomski festival posvećen plavoj ribi na Dugom otoku, pa su tu i festivali kamenica, domaćih proizvoda. Mislim da bi hrvatska gastronomija, pogotovo taj street food koji je jako popularan, trebao inspiraciju vući od nekih lokalnih navada ili barem namirnica. Mnogi se oko toga trude, daleko od toga, ali mnogi idu i linijom manjeg otpora, pa kažu idemo burger, pizza ili azijsko i tako dalje. Nemam ništa protiv toga, to je također ukusna hrana, pogotovo ako je dobro spremljena, no volio bih da imamo što više domaćih ideja. Kvalitetni domaći proizvod postao je problem, nije ga lako nabaviti u količinama koje nama trebaju. Nije da ga nema, ali ga je malo.
Hoće li negdje u budućnosti David Skoko biti i na nekom kulinarskom natjecateljskom showu, ne sjećamo se da smo vas tamo vidjeli?
Nevjerojatno sam zahvalan što smo dobili mogućnost da snimamo kuharske putopisne emisije za HRT. To nam daje kreativnu slobodu koju često nemaš u studijskim formatima kao što su "MasterChef" i slično. To su dobre studijske emisije koje su potpuno drugačije od onoga što mi radimo. Ako imam opciju, biram free style. S HRT-om smo dobili slobodu da osmislimo svoju putopisno-kuharsku emisiju, a to je u hrvatskom tv kuharskom svijetu luksuz. Radim sa super produkcijom koja je izrazito kreativna, s dobrim osjećajem za ono što bi trebalo promovirati, a rade je izuzetno pametni ljudi. Obožavam se družiti s ljudima koji su pametniji od mene, s njima i ja mogu rasti. Tako da mi je baš velika čast da surađujemo s Cobra Chicks. S Injom, Gonzom, Neviom i cijelom snimateljskom ekipom. To su sve iskusnjare od kojih mogu puno naučiti. S kojima mi je baš gušt raditi. Oni su kroz našu suradnju dobili brbljavog i znatiželjnog voditelja koji zna kuhati, a ja sam za suradnike dobio zabavne superkreativce koji znaju snimati dobre emisije.
VIDEO Marko Bošnjak: 'Branio sam se šestarom u školi, a roditelji su jedva prihvatili što sam gay'
Otvori KEKS Pay
Food truck...?