Na današnji dan, devetog ožujka 2000. godine, Hrvatska se oprostila od jednog od svojih najvećih glazbenih velikana, Ive Robića. I dvadeset i šest godina kasnije, njegov baršunasti glas i neprolazne melodije poput "Samo jednom se ljubi" i "Ta tvoja ruka mala" i dalje su utkani u kolektivnu svijest, no priča o "Mister Morgenu" daleko je veća od granica domaće scene. Rođen u Garešnici 1923. godine, mladi Robić je nakon preseljenja u Zagreb upisao studij prava, ali glazba je ubrzo postala njegov jedini poziv. Karijeru je započeo u turbulentnim vremenima, tijekom Drugog svjetskog rata, nastupajući u zagrebačkim barovima i na Državnoj krugovalnoj postaji. Vješto izbjegavši odlazak na bojište ulaskom u Prosvjetničku bojnu, posvetio se onome što će mu obilježiti život, pjevanju šlagera koji su nudili bijeg od surove stvarnosti. Nakon rata, uslijedile su godine strpljivog građenja karijere, a ključni trenutak dogodio se 1949. kada je za netom osnovani Jugoton snimio prvu ploču, "Ti ni ne slutiš".
FOTO Povratnički koncert Marka Kutlića bio je prepun iskrenih emocija, a najavio je i velike novostiNjegov uspon bio je neraskidivo vezan uz Opatiju, gdje su njegovi nastupi na terasi hotela Kvarner postali legendarni i pretvorili ga u neokrunjenog kralja ljetnih večeri. Upravo je ondje njegov talent prepoznao vlasnik jednog bavarskog noćnog kluba, otvorivši mu vrata inozemne karijere. Prvi koraci u Njemačkoj i suradnja s čehoslovačkom kućom Supraphon bili su samo uvertira u ono što je slijedilo. Krajem pedesetih godina, potpisao je ugovor s hamburškim Polydorom i 1959. godine snimio pjesmu koja će ga zauvijek promijeniti. Skladba "Morgen", snimljena u suradnji s orkestrom Berta Kaempferta, postala je svjetski fenomen. Prodana u više od milijun primjeraka, donijela mu je Zlatnu ploču, Brončanog lava Radio Luxembourga i, što je najvažnije, nadimak "Mister Morgen". Nevjerojatan uspjeh bio je ulazak na 13. mjesto američke Billboardove ljestvice, postignuće koje nijedan hrvatski izvođač do danas nije uspio ponoviti. Amerika mu je otvorila vrata, a uslijedili su nastupi u najprestižnijim televizijskim emisijama tog doba, poput "The Ed Sullivan Show" i "The Perry Como Show".
Ipak, jedna priča iz tog razdoblja i danas izaziva najviše kontroverzi i budi ponos. Riječ je o vječnom misteriju autorstva svjetskog hita Franka Sinatre, "Strangers in the Night". Prema svjedočanstvu Robićeve supruge Marte, koja mu je bila i menadžerica te desna ruka kroz cijelu karijeru, Robić je melodiju pod nazivom "Ta ljetna noć" poslao na Splitski festival, no tamošnja selekcijska komisija ju je odbila. Razočaran, navodno je autorska prava prepustio svom suradniku Bertu Kaempfertu, koji je pjesmu dao na engleskom jeziku snimiti Franku Sinatri. Ostalo je povijest. Sam Robić nikada nije želio izravno potvrditi ni demantirati priču, vjerojatno kao džentlmen vezan dogovorom, ostavljajući legendu da živi. Zanimljivo je da se u nekim međunarodnim produkcijama, poput filma "Melankolija" Larsa von Triera, upravo Robićevo ime navodi uz autore slavne skladbe.
Manje poznata, ali jednako fascinantna, jest njegova povezanost s Beatlesima. Tijekom suradnje s Bertom Kaempfertom u Hamburgu, Robić je navodno bio taj koji je njemačkom producentu preporučio tada potpuno anonimni sastav iz Liverpoola kao prateći bend za pjevača Tonyja Sheridana. Taj angažman rezultirao je prvim profesionalnim studijskim snimkama budućih rock legendi. Dok je osvajao svijet, Robić nije zapostavio ni domaću karijeru. Nizao je pobjede na festivalima, od prvog Zagrebfesta 1953. s pjesmom "Ta tvoja ruka mala" do prvog Opatijskog festivala 1958. gdje je u duetu s malenom Zdenkom Vučković otpjevao pobjedničku "Mala djevojčica". Pjesme poput "Golubovi", "Zbog čega te volim" i nezaobilazna "Samo jednom se ljubi" zacementirale su njegov status kao jedne od najvećih zvijezda u povijesti jugoslavenske zabavne glazbe.
Sa suprugom Martom Goleš, s kojom se vjenčao 1946. godine, proveo je cijeli život, a njihov dom u Ičićima, nedaleko od Opatije, bio je njihova oaza mira, daleko od svjetla pozornice. Par nije imao djece, što je nakon Robićeve smrti dovelo do pravnih zavrzlama oko nasljedstva. Samo nekoliko dana prije smrti, Robić je promijenio oporuku i svoju predivnu vilu ostavio Riječkoj nadbiskupiji, uz želju da postane sakralni objekt. Njegova posljednja želja je ispunjena, te je kuća danas preuređena u kapelicu svetog Ivana od Boga, kao trajni spomen na velikog umjetnika i čovjeka. Dobitnik Porina za životno djelo i počasni predsjednik Hrvatske glazbene unije, Ivo Robić ostaje simbol vremena kada se glazba stvarala sa srcem, a uspjeh postizao isključivo talentom. Njegova karijera dokaz je da se s Kvarnera doista može vidjeti i osvojiti svijet, a njegova ostavština i dalje živi, ne samo u pjesmama, već i u fascinantnim pričama koje ga čine besmrtnim.
Modrić prije Modrića :)))