Iako je diplomantica solo pjevanja u klasi najveće hrvatske primadone Ljiljane Molnar-Talajić, kao da Sandra Bagarić ne želi biti prepoznata samo kao operna pjevačica. U tim se očima i osmijehu koji ove godine obilježava trideset godina rada, otkako se poznajemo, a to je od vremena studija na Muzičkoj akademiji, može iščitati rijetko viđen motiv za dokazivanjem i uspjehom. Tako se dokazivala u snimanju editorijala, modnih kampanja, sinkronizaciji crtića, vođenju televizijskih i radijskih emisija, kao i u snimanju cross over obrada, u ozbiljnim opernim i operetnim ulogama, naravno i na koncertima. Nastupala je sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT, Zagrebačkim solistima, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Simfonijskim orkestrom Mostar i Tamburaškim orkestrom HRT-a. Krene li prema vama, mogli biste je usporediti, naravno nikako fizički, s bagerom Maxom iz nekada popularnog animiranog dječjeg serijala. Kako mogu tako nešto reći? Pa kad taj nasmiješeni mali žuti "bager" krene prema vama kao televizijskom ili radijskom uredniku, šefu lokalnog doma kulture ili pak neke od velikih i cijenjenih dvorana, predlažući koncert ili neki drugi angažman, znate da ćete pristati. Ili će vas bager s istim onim osmijehom "pregaziti" i ionako pobijediti. Ipak, u rijetko otvorenom razgovoru za Ekran, Sandra otkriva i neke teške trenutke proživljene tijekom studija, po običaju otvoreno definira muškarce na ovim prostorima, a progovorila je o tome je li na glazbenoj sceni dobila nemoralnu ponudu, kako je takve situacije rješavala i kako je sa suprugom, pijanistom Darkom Domitrovićem, podigla dva danas odrasla sina.
Otvori KEKS Pay
Dida Karlo slušao Fahretu. Liepo.