Nakon fantastičnog albuma ''Nešto veće od nas'' snimljenog u suradnji s Jazz orkestrom HRT-a, Mangroove nam predstavlja svoj novi studijski uradak ''Komad neba'' koji će publici predstaviti koncertom u klubu Boogaloo 7. studenog i tim povodom smo razgovarali sa Željkom Veverec i Tonijem Starešinićem.
Album "Komad neba" već je osvojio kritičare i publiku, što vam je bila glavna inspiracija u stvaranju ovog izdanja?
Željka: Kao i uvijek, krenuli smo od sebe i svojih unutarnjih pitanja, a eto prošli smo već neke stvari i nekako bližimo se 50-ima pa je logično da su se pitanja usmjerila u tom smjeru svrhe, smisla, glazbe, života i što je na kraju bitno od svega?
Toni: Kad smo završili album "Srce", novi album je izgledao kao daleka fantazija, ali puno toga se dogodilo između, od suradnje sa Jazz orkestrom HRT-a, albuma Je Veux, akustičnih koncerata u Kontesi, sva ta iskustva skupila su se na novom albumu.
"Komad neba" opisujete kao intimno glazbeno putovanje i "album krize srednjih godina", kako je taj osobni trenutak utjecao na vaše pisanje i zvuk?
Željka: Ponajprije, mogu li napisati ponovno pjesmu koja mi se sviđa? – to je pitanje nakon svakog albuma i nekog stvaranja. Hoće li se ponoviti ne samo inspiracija nego sve što se treba dogodio da bi napravio album? Moje odrastanje, da ne kažem suočavanje sa starenjem, u kojem se barem jednom moraš pitati ima li smisla i što ovdje radiš i može li muzika biti smisao? Jesmo li ovdje sasvim slučajno, uzalud ili sve ima svoj plan?
Toni: Rekao bih da s godinama polako dolazim u neku fazu da mi je dosta nekih stvari i bitno mi je da mi je lijepo, da se ugodno osjećam, tako da se to prenijelo i u nove aranžmane koji su kao nekakav self-help kojim liječim dušu.
Vaša glazba često spaja emociju, groove i eleganciju, kako ste pronašli ravnotežu između soula, jazza i popa na ovom albumu?
Željka: Ako smo pronašli, super. Nismo razmišljali o tome, samo smo se upustili u avanturu stvaranja pjesama i pustili smo da kroz instrumente i glas progovori pjesma onako najbolje što može. Priča te ponese. Ako je spojena s glazbom, odvede te na mjesto na kojem trebaš biti.
Toni: Soul jazz i pop često su savršeni spoj, a mislim i da smo mi dovoljno sazreli da jednostavno pustimo glazbu da se dogodi, u mom slučaju to znači manje razmišljanja, a više prepuštanja zvuku da te nosi.
Pred vama je koncert u Boogaloou, hoćete li imati posebnu scenografiju ili koncept koji prati ideju albuma?
Željka: Zapravo da jer će nam se na pozornici pridružiti svi krasni gosti i postat će dio tog svemira, odnosno neba. To je najbolja kulisa, scenografija za ono što radimo i za ono što želimo dati publici. Naš koncept je uvijek nekako najviše na glazbi i emocijama koje proizlaze iz toga pa možda je staromodno, ali je naše.
Toni: Slažem se sa Željkom da su svi ti ljudi naš komad neba, naša kulisa, ali spremam za pozornicu i jedan vizual temeljen na predivnoj naslovnici Dalibora Barića.
Vaš zvuk je vrlo prepoznatljiv i drukčiji od mainstreama, koliko je danas izazovno zadržati autentičnost u domaćoj glazbi?
Željka: Uvijek je izazov imati svoj zvuk, prvo ga pronaći, a onda ga razvijati i u isto vrijeme stvarati publiku, živjeti. Držati se onoga što voliš ponekad se čini nemogućim, ali eto, tu smo sad već niz godina, držimo se nekad za tanke ručice, nekad za čvrstu stijenu, ali evo nas.
Toni: Iz mojeg pristupa glazbi čini mi se izazovnije i teže biti nešto što nisam nego ono što jesam. Naravno, trebalo je vremena, s godinama odmaknuti se od uzora, proći školu i doći do svog zvuka.
Vas dvoje ste vješti u glazbenoj kuhinji, ali jednako ste vješti i u kuhinji, tko više kuha u vašem domaćinstvu?
Toni: Željka je majstorica u kuhinji, ja se držim samo roštilja, eventualno riba u pećnici, a sve ostalo, pogotovo kad su saftovi u pitanju, razvaljuje Željka, ja sam blagoslovljen da sam pokraj nje i imam privilegij uživati u svim tim delicijama.
Željka, gode li vam usporedbe s Gabi Novak i nosi li to svoj teret?
Željka: To je najljepši kompliment koju mogu dobiti jer Gabi je emocija, toplina, moć, sve, ali jasno mi je da to ljudi kažu jer osjećaju možda neku povezanost s nečim što im je poznato. Ne umišljam si da sam nova Gabi jer nitko nije ni ne bi trebao biti nova Gabi, ali lijepo je da prepoznaju neki put kojim sam išla i da u meni čuju i nju, odnosno djelić tog srca koje je ona dijelila u svojoj glazbi. Znate kako kažu, mi smo sve ono što smo slušali i ono što smo proživjeli pa kad stanete na pozornicu, ja sam sve one prekrasne žene koje su me vodile osobno ili kroz moje slušanje svjesno ili nesvjesno. Pritisak je uvijek ostati vjeran sebi i na neki način ispuniti očekivanja, ali u jednom trenu, da bi bio zaista svoj, moraš reći nije bitno, ništa nije bitno samo ova pjesma sada u ovom trenutku i tako svaki put.
Pjesme na albumu tematski povezuje pitanje prolaznosti i osobnog rasta, postoji li pjesma koja vam je emotivno važna?
Željka: Ja ću reći "Komad neba" jer je otvorila priču na nekom višem nivou jer je povezala sva pitanja i možda i dala neku utjehu, ali svakako i "Tu smo" jer ima tu fantastičnu atmosferu početka kada je sve moguće, a to je osjećaj koji volim.
Toni: Izvodio bih i "Moglo je", našu staru pjesmu koja je nastala prije petnaestak godina, ali kao da je stalno govorila "ipak ne može", a sad kad je čula taj klavir, tu trubu, taj groove, rekla je "o daaa, može, idemo".
Što vam danas znači "uspjeh"; brojke, publika, emocija...?
Toni: Uspjehom i blagoslovom smatramo to što sviramo što volimo, radimo svoju glazbu najiskrenije i beskompromisno i od toga živimo. Smatramo se privilegiranim da to možemo i zahvalni sam i kolegama glazbenicima koji su podijelili svoje vrijeme i talente s nama, svima koji su nas podržali na tom putu i, naravno, divnoj publici bez koje ništa to ne bi imalo smisla.
Otvori KEKS Pay
