Hrvatska bi uskoro mogla imati novu glazbenu tinejdžersku zvijezdu. Na dobrom putu da to ostvari 17-godišnji je Edvard Abazi iz Velike Gorice, koji već ima puno fanova po Hrvatskoj, a na Instagramu postoji i njegova fan stranica.
No, Edvardova životna priča nije lagana. On je od 11. godine štićenik Doma u Dugavama, sada pod nazivom Centar za pružanje usluga u zajednici Zagreb –Dugave. Zbog situacije u obitelji bježao je od kuće, uhvaćen je nekoliko puta u krađi pa je smješten u tu ustanovu koja mu je puno pomogla. Edvard je danas odlikaš, kulturni mladić koji voli dobru glazbu, a zahvaljujući pobjedi na talent showu, otvorila su mu se vrata glazbene karijere. Naime, talent show bila je ideja Jerka Marića, frontmena grupe Adastra, koji je i predsjednik udruge Zvuk svjetlosti.
– Adastra od 2008. radi koncerte protiv nasilja među mladima. Vidjeli smo da mladi žele o tome razgovarati. Devet smo godina išli po školama i s njima razgovarali, i to u suradnji s MUP-om, u sklopu nacionalnog programa “Živim život bez nasilja”. Naravno, većina djece je dobronamjerna, a nasilnici su u manjini. Došao sam na ideju da napravimo priredbu u tzv. popravnom domu. Otišao sam k ravnatelju Centra u Dugavama s idejom da napravimo talent show, i on se oduševio – kaže Marić, koji je priredbu nazvao “Talentom protiv nasilja” i uz pomoć Grada Zagreba dobili su razglas i pozornicu. Prijavilo se 25 djece i mladih, a među njima bilo je i djece imigranata.
– Bilo je plesača, pjevača, imitatora... Kad se pri kraju pojavio Edi i zapjevao, nastao je muk i svi smo rekli: On je najbolji – kaže Jerko. A Edi je pjevao Elvisovu “Can’t Help Falling In Love”. Nakon toga vidjelo se da bi Edvardu bilo nužno osigurati sredstva za upis glazbene škole te se u priču uključila i PR agencija „Dialog komunikacija“ i donirala novac. – Za mene je Elvis broj jedan kod muških pjevača. Slušam ja i cajke, i pop, i trap, i rap – veli simpatični Edi, koji na druženjima s vršnjacima bez problema priča o svom životu.
– Nemam problema zato što su loše stvari iza mene. Potrudio sam se da više ne bude tako i razmišljao sam pozitivno kako bih se izvukao iz takve situacije. Kad sam došao u Dom, prvi je tjedan bilo užasno teško. Mislite da ćete ostati tamo do kraja života. No, shvatio sam da mi je to jedini izlaz. Ima tamo i djece koja se nisu htjela popraviti, nego su možda čak postala gora. Sve je stvar volje – kaže Edvard, koji sad živi u stambenoj zajednici.
– Tamo je 40 klinaca koji imaju problema s delinkvencijom. Imao sam sreću da je sa mnom bio i stariji brat, koji mi je pomogao – kaže Edi, koji pjeva od šeste godine.
– Mama mi je iz Bosne, pa sam s njom često išao tamo i pjevao tetkama. Svi su govorili kako prelijepo pjevam, pa me to počelo zanimati. Nisam namjeravao ići na televizijske talent showove, dok se nisu pojavili Jerko i ekipa. Prijavio sam se i pobijedio – kaže Edi koji je nakon ove pobjede počeo nastupati s Adastrom. Želi prije svega završiti srednju školu za komercijalista, a onda bi se posvetio glazbi i upisao fakultet.
– S Edijem smo napravili pjesmu koju i izvodimo, a uskoro ćemo je i snimiti. Zove se “Miljama daleko”. Izveli smo je na koncert i ljudi su oduševljeni – dodao je Jerko. Edi je počeo i sam pisati pjesme. Kaže kako se okružio ljudima koji vole glazbu te s prijateljima i osnovao grupu “Fest Line”.
– U domu sam se naučio disciplini i to je ono najbolje, kad vidiš da ti se trud isplatio. Svojim vršnjacima savjetujem – slijedite svoje snove jer trud se uvijek isplati – zaključio je Edvard.
