Kantautora Dominika Šuškovića do sada smo mogli upoznati kao vokala zagrebačkog benda O.S.D.S. (Od srca do srca), u kojem je proveo 15 godina, no sada se odlučio za solo karijeru te započeo s objavljivanjem svojih pjesama. Prve dvije, "Blizu" i "Lasto", već je predstavio, a tim smo povodom razgovarali s ovim mladim glazbenikom, koji se osvrnuo na svoje djetinjstvo i tešku odluku između nogometa i glazbe, a progovorio je i o privatnom životu u čijem su središtu supruga i dvojica sinova, kao i o tome da potječe iz obitelji u kojoj glazba ima vrlo važno mjesto.
Kako ste se odlučili za solo karijeru? Što se dogodilo s bendom?
Iskreno, bila je to jedna od težih odluka koje sam morao donijeti u životu i karijeri. U bendu sam doživio i proživio zaista predivne trenutke i upoznao sve ono što glazbeni put nosi. Važno mi je i drago što smo se rastali u dobrim odnosima i zadržali to prijateljstvo i nakon mog odlaska. Smatram da je to bio moj prirodan put jer to sam i želio.
Sada predstavljate svoju pjesmu "Blizu". O kakvoj je pjesmi riječ? S kime ste surađivali tijekom njezina stvaranja?
Moja nova pjesma "Blizu" je objavljena i jako sam ponosan na nju. Dugo je bila sa mnom i samo je čekala pravi trenutak, koji je sada napokon stigao. Na pjesmi sam surađivao s prijateljem i producentom Janom Cvetkovićem, koji je uz mene od samih početaka moje solo karijere, i ovo je tek početak svega što smo zajedno pripremili. Rekao bih da je pjesma namijenjena svima koji osjećaju pripadnost i bliskost s nekom osobom. Vjerujem da će ljudi prepoznati njezinu jednostavnost, ali i snažnu poruku koju nosi.
Tu je i spot. Tko stoji iza njega i koja je priča?
Spot je režirao Matija Škalić, moj dugogodišnji prijatelj i suradnik na projektima. Željeli smo da bude jednostavan, ali autentičan, pa smo ga snimili u jednom kadru, bez nepotrebnog kompliciranja. Oduvijek mi je cilj stvarati glazbu koja se sluša, no svjestan sam i koliko su danas spotovi važni. Upravo smo se tim razmišljanjem vodili – da spot na svoj način prenese i jednostavnost i dubinu same pjesme. Mislim da smo u tome uspjeli, a nadam se da će to prepoznati i publika.
Pjesmu potpisujete i autorski. Gdje pronalazite inspiraciju?
Volim naglasiti da je inspiracija svuda oko nas – u našim životima, ali i u svemu što se oko nas događa. Često je osobna, no nerijetko dolazi iz priča i situacija kojima smo svjedočili ili za njih tek čuli. Pjesma "Blizu" po svojoj je tematici svakako osobna, ali u isto vrijeme progovara o mnogim odnosima koje vidim oko sebe. Riječ je o ljubavnoj, emotivnoj baladi čiji je tekst vođen idejom da se na jednostavan način prenese poruka bliskosti između dvoje ljudi, a istodobno u sebi nosi snažnu emociju za koju vjerujem da je prisutna u mnogim životima.
Planirate li u skorije objaviti vrijeme album ili nove pjesme? Imate li neki rok?
Planiram album, i to već početkom sljedeće godine jer bih tako htio proslaviti 15 godina svoje karijere s čak 15 pjesama na samom albumu. Pjesme će izlaziti tijekom cijele godine, a kruna svega bit će i moj prvi veći solistički koncert koji bi ujedno bio i promocija mog prvog albuma.
Već 15 godina ste u glazbi. Biste li rekli da se nešto promijenilo na sceni u tom vremenu?
Rekao bih da su se stvari kroz tih 15 godina zaista mijenjale, ali bih naglasio također da se po mom osjećaju danas stvari mijenjaju još brže. Kao i u svemu tako i u glazbi postoje trendovi koji nekako odrede što je u fokusu, a što možda manje dobije priliku. Smatram da treba raditi strpljivo i marljivo, raditi ono što osjećaš i da vremena i prostora postoji za svakog. Ne opterećujem se time što se stvari na glazbenoj sceni mijenjaju, što dolaze neki novi trendovi jer znam kojim putem želim ići, kakvu glazbu stvarati i u tome zaista želim biti dosljedan i jasan.
Mnogi kažu da fali novih lica na našoj estradi. Kako vi to komentirate?
Danas je scena svakim danom usudio bih se reći sve veća. Mislim da ne fali novih lica, već bih rekao da fali nešto čime bi ta lica došla do izražaja. Postoji puno izvođača koji godinama traže svoje mjesto pod zvijezdama, stvaraju nove materijale, rade na terenu ali nekako je uvijek važno doći do šire mase. Tu postoji potencijalno problem jer neki su dobili prostor i priliku, a neki jednostavno nisu i možda nikada neće. Nadam se da će scena u budućnosti iznjedriti mnoga nova i kvalitetna lica koji će uspjeti doprijeti do mase. Mišljenja sam također da prave, iskrene stvari i vrijednosti uvijek pronađu svoje mjesto i kada ga pronađu onda i traju.
Zalažete se za pjesme s emocijom i osobnim potpisom u vremenu umjetne inteligencije. Kako gledate na AI? Koristite li je vi kada za svoju glazbu?
Kao i svemu tu također postoji dobro i loše. AI je danas olakšao i pojednostavio mnoge stvari, međutim ne mogu i neću nikada prihvatiti da takvo nešto može zamijeniti ljudski um, dušu i energiju, da može prenijeti osjećaj, emociju i poruku kako može sam čovjek. Ja osobno AI koristim isključivo za neke tehničke stvari gdje stvarno mislim da pomaže i to je najdalje što u ovom trenutku želim.
Kažete da ne pratite trendove. Koliko je to izazovno u današnjoj glazbenoj industriji? I što smatrate trendom danas?
Kad kažem da ne pratim trendova, to zaista i mislim. Pobornik sam nekih stvari koje osjećam iskreno da prestaju biti važne ljudima. Volim stvarati po osjećaju, onako u trenutku. Ne volim ulaziti u analize i neka modeliranja. Konkretno tu mislim na stvaranje pjesama. Danas je postalo čudno ili nepoželjno da pjesma npr. Traje 4,5,7 minuta jer kažu eter to ne trpi. Moja je filozofija jednostavna. Pjesma u sebi ima ono što mora imati, ono što autor, skladatelj, aranžer, producent u njoj čuje i osjeti. To je moj način ali apsolutno i izazov, a izazove volim i mislim da iz čovjeka crpe ono najbolje. Danas postoji puno trendova i načina stvaranja istih. Možda ne bih znao dati konkretan primjer jer i ne pratim puno, ali bih definitivno rekao da stvaranju trendova kumuje ono; ako nije bilo na TikToku ili Instagramu kao da i nije bilo!
Osim svoje autorske glazbe, radite i za druge. S kim ste sve surađivali?
Surađivao sam s dosta izvođača i ''popularnijih'' i ''manje popularnijih''. Bilo bi stvarno puno teksta da ih sve nabrajam i opisujem kao suradnike pa ću zato reći da sam zahvalan na svakoj prilici i povjerenju koje sam dobio jer ostavljati iza sebe pjesme bilo da ih otpjevam ja ili netko drugi je divno i nešto što me ispunjava i motivira da puno radim. Moram reći da sam kao vrlo mlad i realno široj sceni nepoznat auto dobio priliku od nekih za mene velikih ljudi i imena kao što su Minea i Mario Roth i grupa Vigor što mi je izuzetna čast jer sam uz tu priliku dobio i potvrdu da mogu i eto danas moram reći, živim neke od svojih snova, a to je da pišem, stvaram i da to izvođači i najvažnije publika, prepoznaju.
U čemu je razlika kada pišete za sebe, a kada za druge? Postoji li nešto po čemu znate kome ćete ponuditi tu pjesmu?Pjesme kada radim u principu same nađu svoj put. Već u startu imam viziju kome pripadaju. Kako za sebe tako i za druge nastojim zadržati to da stvaram po osjećaju i istinski onako da se ljudi u tome mogu pronaći. Moje pjesme su moje pjesme i nekako uvijek imaju posebno mjesto. Mislim da se to prirodno selektira i određuje samo po sebi.
Dominik Šušković: 'Odluka o odlasku iz benda bila je jedna od težih koje sam donio u životu'
Blisko ste vezani za glazbu od djetinjstva. Jeste li kao dijete odlazili na probe ansambla LADO s ocem, koji je danas njegov plesni voditelj? Znate li narodne plesove ili svirati neki instrument, ili ste se od početka više okretali pop-glazbi? Kako je vaš otac gledao na vaš glazbeni put i je li vam bio podrška od samih početaka?
Provodio sam jako puno vremena u prostorijama ansambla LADO pa vjerujem da sam i time stekao ljubav i strast prema kulturi, glazbi i svemu što uz to ide. Kao klinac sam se čak upustio u folklor, nakon toga i u sviranje tradicijskih instrumenata pa sam tako i naučio svirati tamburu koju i danas volim i znam i zasvirati. Ali kako je vrijeme odmicalo, tako me ova priča u kojoj sam i danas sve više vukla sebi pa mogu sa sigurnošću reći da sam izabrao pravi put u kojem sam zaista sretan. Otac i cijela moja obitelj oduvijek su mi u svemu velika potpora. Nikada nisam osjetio da im je moj put teret, već naprotiv, da žele napraviti sve kako bih ja uživao u ovome što danas radim, u glazbi koja je moja strast, poziv i na kraju posao.
Profesionalno ste se bavili nogometom? Za koga ste igrali, na kojoj poziciji? Što je zapravo prevagnulo da ste se odlučili za glazbu?
Malo me dijelilo od potpunog profesionalizma već u ranoj fazi života. Nogomet je bio moj početak, sport koji mi je donio puno lijepih trenutaka, ljudi i iskustava, ali i razočaranja te lekcija da život nije uvijek ružičast. Igrao sam za Dubravu već sa šest godina, a zatim me put odveo u NK Zagreb, gdje sam proveo nekoliko godina. Tamo sam se prvi put razočarao u ljude i u sport, i zamalo odustao. Ipak, nisam htio stati, i zbog sebe, ali i zbog svijesti da su moji roditelji uložili jako puno truda i podrške da bih ja tek tako odustao. Nakon toga slijedi Croatia Sesvete, pa odlazak u engleski Wolverhampton, gdje sam gotovo ostao živjeti i igrati. No ni tada nije sve bilo idealno, pa se vraćam u Hrvatsku, u Slaven Belupo, a zatim u zagrebačku Lokomotivu. U tom razdoblju polako počinjem shvaćati da bi za moju budućnost i sreću bolji put mogla biti glazba. Danas nogomet i dalje igram rekreativno i amaterski, ali iskreno sve ga manje pratim.
Otac ste dvojice dječaka, a glazbena karijera često uključuje puno izbivanja. Kako usklađujete sve?
Uloga oca zaista je nešto najbolje što mi se u životu dogodilo, moj najveći uspjeh i ponos. Istina je da ovaj posao nosi dosta izbivanja, ali trudim se organizirati raspored tako da budem prisutan i da im mogu posvetiti vrijeme i pažnju. Rekao bih da to sve dobro ''hendlam'' i da im zaista ne fali mog prisustva i ljubavi!
Koliko vam je važna suprugina podrška u radu?
Izuzetno mi je važno da razumije moj posao i da je podrška u svemu. Ne znam kako bi bilo da nije, vrlo vjerojatno se ovime ne bih bavio. Ona je puna razumijevanja i strpljenja, godinama me prati u stopu na mome putu i volim reći da je dobar dio svog života i vremena podredila tome da bih ja uživao u svome poslu i na tome sam joj i bit ću, neizmjerno zahvalan.
S kime biste voljeli imati duet?
U ovome trenutku zaista postoji dosta kolega koje stvarno cijenim i za koje mislim da bi bili moj izbor za duet. Da ih sada ne izdvajam sve reći ću samo da bih u nekoj vrlo bliskoj budućnosti to bili Nina Badrić ili s druge strane kolega s muškog djela scene, Adi Šoše.
Koga smatrate glazbenim uzorom?
Ima ih puno, ali uvijek kažem da je Oliver onaj zbog koga sam počeo i rekao bih onaj čijim bi putem uvijek htio ići. Ali ne zbog slave i tome slično već zbog načina kojim se vodio, a to je dobra pjesma, vrhunska interpretacija, kvaliteta i na kraju najvažnije, pjesmama koje traju i trajat će.
Otvori KEKS Pay
