Naslovnica Showbiz TV

Barbara Nola: I ja sam imala krizu četrdesetih

Određena razdoblja pamtim upravo po projektima koje smo u to vrijeme radili. To je jedan superintenzivan, lijep, zabavan i uzbudljiv život pun anegdota. Snimanje “Ruskog mesa” pamtim po tulumarenju.
09. travnja 2010. u 13:30 1 komentara 1985 prikaza
Barbara Nola
Foto: Marko Prpić/Pixsell
Pogledajte galeriju 1/7

Film, kazalište, televizija. Svoje ste glumačko umijeće u dvadesetogodišnjoj karijeri “istesali” u sva tri medija. Možete li izdvojiti koji vam je najdraži?

– Kad sam završila fakultet 1991. godine, glumu na Akademiji dramskih umjetnosti, u Hrvatskoj se nije ni radilo gotovo ništa drugo osim kazališnih predstava, tu i tamo snimio se koji film. No kako je nakon Domovinskog rata filmska industrija ponovno oživjela, tako sam i ja sve više zavoljela film, pa mi je danas možda i draži nego kazalište. Glumci u Hrvatskoj imaju veliku prednost jer dobiju priliku raditi u sva tri medija. Razgovarajući na festivalima s glumcima iz drugih zemalja, shvatiš da nije svugdje tako.

Svom ste suprugu na neki način muza, glumili ste u nekoliko filmova koje je režirao (“Rusko meso”, “Nebo sateliti”, “Pravo čudo”). Kako kao ljubavni par funkcionirate na setu?

– Naš poslovni odnos izgradio se još tijekom studiranja i prije nego što smo postali cura i dečko. Na setu se uvijek ponašamo profesionalno, pretpostavljam da nikad ne pokazujemo nešto tipa “mi smo u vezi pa si možemo reći ono što ne bismo nekom drugom”. Mislim da jako lijepo surađujemo, dobar je osjećaš kad nekoga poznaješ dovoljno dobro da mu možeš nešto objasniti jednom riječju.

Znači, osim uspomena iz privatnog života, vežu vas i one iz poslovnog.

– Određena razdoblja pamtim upravo po projektima koje smo u to vrijeme radili. To je jedan superintenzivan, lijep, zabavan i uzbudljiv život pun anegdota. Snimanje “Ruskog mesa” pamtim po tulumarenju, “Nebo satelite” po smrzavanju na setu, a “Pravo čudo” po krasnim ljubavnim scenama.

Kakvo je bilo iskustvo pod budnim suprugovim okom snimati ljubavne scene s glumcem Franjom Dijakom?

– Lukas vrlo dobro zna što želi pa je detaljno proučio koje bi bile najbolje poze za vinograd na vrućini od 40 stupnjeva. Franjo je nevjerojatno divan glumac i dečko, jedna dobra, čista i otvorena duša i puno ti je draže kad takve “osjetljive” scene snimaš s takvom osobom, ali i dalje nije lako. Ne daj Bože da sam to morala raditi s nekim tko mi je antipatičan, a kao glumac loš i nezanimljiv. No u svakom slučaju moraš sama sebe pritisnuti i reći si: “Ako takve dobro napravljene scene voliš gledati u drugim filmovima, možeš to izvesti i sama.”

Ljubavna priča između vas i Lukasa traje 20 godina, a prije toga bili ste prijatelji. Kako ste se zaljubili?

– Bila sam prijateljica njegova brata Filipa s kojim sam išla u razred te smo zajedno pohađali glumačku školu u ZeKaeM-u. Ljeta sam često provodila u njihovoj kući blizu Makarske gdje i danas ljetujemo sa svojim prijateljima. Lukasova majka bila je jedna nevjerojatno tolerantna osoba koja je primala cijelu tu hordu tinejdžera, znalo nas je po 15 biti u kući... Lukas mi je u to vrijeme bio kao stariji brat, a kad se vratio iz vojske počela sam ga gledati drugim očima: bio mi je strašno zgodan i divan, zanimljiv, svirao je u bendu, kuhao, pisao... Najjednostavnije rečeno, fascinirao me. No, bila sam uvjerena da je on u nekoj “višoj” kategoriji od mene, prvenstveno zato što sam ja imala 15, a on 19 godina. Doživljavala sam ga kao odraslog muškarca, a ja sam uz to i sazrela kasnije nego moje vršnjakinje. Intenzivno smo se počeli družiti na Akademiji dramskih umjetnosti gdje smo puno zajedno radili i tulumarili i tako se negdje putem i zaljubili.

Kako vam se Lukas udvarao?

– Bio je prilično izravan u tome, pomalo staromodan muškarac kojega nije bilo strah krenuti u akciju, što je čista suprotnost meni, pa me vjerojatno zato i privukao tako snažno.

U današnje vrijeme kad propada sve više brakova, vaš i dalje stoji na čvrstim nogama. Što je tajna te stabilnosti u ovom kaotičnom vremenu?

– Nema tu nekog konkretnog rješenja, radi se o tisuću detalja. No, jedna stvar koju kod drugih parova u posljednje vrijeme sve više primjećujem jest nevjerojatna potreba ljudi da mijenjaju svoje partnere, a onda im se takvi drugačiji uopće ne sviđaju i sve im to postane zamorno i dosadno. Mislim da je bit u tome da intenzivno sudjeluješ u nečijem životu u svim segmentima i na taj način diskretno pomogneš toj osobi da kvalitetnije živi i razvija se, a ne pokušati je preobraziti prema nekim svojim principima. Mene je Lukas uvijek podržavao, gurao naprijed i tjerao da se pokrenem kad mi je bilo teško, kao i ja njega. Nikad me nije tlačio da budem neka druga žena.

Lukas i vi poznati ste kao par koji i danas voli zaružiti. Kamo izlazite i s kime?

– Često idemo u kino i na premijere svojih prijatelja glumaca te nakon toga na tulume, ali najbolja je zabava kad se ljeti svi okupimo u našoj kući na moru. Tada se ondje može naći poprilično ljudi iz domaćeg javnog života, poput Bojane Gregorić i Enesa Vejzovića s kojima smo vrlo bliski. Kuća je u relativnoj izolaciji, pa u miru možemo pretresati sve što nam se događalo. Pijemo, kupamo se, a Lukasu nije teško kuhati ni za tako veliko društvo.

Jesu li vas četrdesete godine života iznenadile svojim dolaskom?

– Moram priznati da me malo “zblesiralo” kad mi se približavao 40. rođendan, nisam to od sebe očekivala. Mučila me misao da ono što sam do tada napravila u svakom segmentu života nije dovoljno, ali tada sam počela raditi više nego ikad pa više nisam imala vremena razmišljati o toj strašnoj krizi četrdesetih. No, i dalje nisam mogla zanemariti činjenicu da sam se možda premalo bavila time da svoj zanat usmjerim i prema nekakvoj zaradi. Mislila sam si da ću naglo ostarjeti i da mi se više ništa neće dati, a to naravno nije istina. Čovjek danas više ne mora prihvaćati neke 19-stoljetne modele prema kojima moraš živjeti ovako ili onako. Ne moraš!

I deset godina mlađe žene pozavidjele bi vam na dobroj figuri. Kako održavate vitku liniju?

– Malo sam zapustila tjelovježbu zbog snimanja “Doline sunca” što mi je oduzimalo previše vremena, ali s dolaskom proljeća opet sam se aktivirala. Volim vježbati kod kuće jer još iz ritmičke škole znam kako složiti trening. U Gavelli smo neko vrijeme imali organiziran pilates, a sad razmišljam o upisu na nekakvu intenzivnu jogu. Ljeti plivam što više mogu.

Osoba ste vrlo vedra i mlada duha. Je li za to zaslužan, između ostalog, i bogat duhovni život?

– Mislim da su svi ljudi koji se bave glumom intenzivno usmjereni prema nekom duhovnom svijetu. Kad radiš bilo koju predstavu, dio priprema uključuje i puno razmišljanja o osjećajima, motivima ljudskog ponašanja, moraš samog sebe jako osvijestiti i suočiti se sa sobom te “kopajući” unutar sebe rješavati svoje probleme i frustracije. Ne možeš ih samo maknuti u stranu.

Gdje sada glumite?

- S jako dobrom glumačkom ekipom koju, između ostalog, čine Sven Medvešek, Filip Križan i Iva Visković pripremam predstavu “Dolina ruža” čija je premijera 22. travnja. Tekst je crnohumoran, a ja glumim ljubavnicu glavnoga lika, bogatog bankara. Redatelj je Krešo Dolenčić, a tekst je napisao Ivan Vidić. Uz to, po cijeloj Hrvatskoj putujem s predstavom “Gola u kavezu”.

Dok smo s glumicom Barbarom Nolom razgov

Dok smo s glumicom Barbarom Nolom razgovarali u caffe baru Trezor, njenu pažnju odjednom je zaokupila televizija, na kojoj se za vrijeme intervjua prikazivala domaća serija “Nepokoreni grad” iz 1981. godine. Pomalo uzbuđeno otkrila nam je kako je u toj seriji, čija se radnja zbiva za vrijeme Drugog svjetskog rata i prati aktivnosti komunističkog pokreta otpora za oslobođenje Zagreba, kao 11-godišnjakinja odigrala jednu od svojih prvih uloga, te da je epizoda koja se prikazivala bila upravo ona u kojoj je glumila, a nikad ju nije vidjela.

Goran Jančo je za svog partnera odabrao Croatia osiguranje
OSIGURANJE
Jančo: Stočarstvu smo posvetili svoje živote, pa farmu želimo sačuvati od rizika

A1 izdvaja za Vas