Drugi krug lokalnih izbora očekuje nas ove nedjelje 30. svibnja i u studiju Nove TV tijekom izborne večeri izmjenjivat će se zanimljivi gosti i komentatori, a voditeljske palice izbornih specijala preuzet će poznata reporterska lica Sabina Tandara Knezović, Ivana Brkić Tomljenović te Mislav Bago, koji se, nakon što je prvi krug lokalnih izbora pratio iz samoizolacije, ove nedjelje vraća u studio. Iz stožera Tomislava Tomaševića u Zagrebu izvještavat će Andrija Jarak, s kojim smo porazgovarali i prisjetili se brojnih izbora koje je pratio, a na temelju svog dugogodišnjeg iskustva dao nam je i prognozu kako će otprilike izgledati izborna večer u drugom krugu lokalnih izbora.
U prvom krugu lokalnih izbora u Zagrebu bili ste u stožeru Tomislava Tomaševića i Možemo! i gledateljima ćete se javljati iz njegova stožera i u drugom krugu. U novinarskom smislu očekujete li uzbudljiv drugi krug i kakav se Tomašević pokazao kao sugovornik u prvom krugu?
Prvi krug pamtit ću po manjku gužve u stožerima, što je nama novinarima uvelike olakšalo posao. Stožer Možemo! bio je na terasi Muzeja suvremene umjetnosti i zbog epidemioloških mjera bilo je puno manje ljudi nego inače, što je neobična slika za izborne stožere. Specifično je, inače, da u stožerima dođe tri puta više ljudi nego što ih može stati u prostoriju, a ovaj put bilo je baš komotno i mogao se normalno raditi posao a da vas ljudi ne gaze po nogama i da možete udahnuti zrak. Što se tiče Tomaševića kao sugovornika, u prvom krugu tri je puta izašao na pozornicu pred medije, i to kad su objavljivane ankete i rezultati Državnog izbornog povjerenstva te se i na kraju obratio s pozornice i nije davao pojedinačne izjave.
Tijekom 20 godina novinarskog rada pratili ste sve izbore, od lokalnih, parlamentarnih do predsjedničkih. Možete li se sjetiti koji su bili posebno napeti i neizvjesni?
Rekao bih da je najveća euforija bila u prvom krugu predsjedničkih izbora 2015. godine, kada su kandidati bili Kolinda Grabar-Kitarović i Ivo Josipović. Kolindin stožer tada je bio u Hypo centru i vladala je opća euforija jer su pristaše i simpatizeri HDZ-a shvatili da je razlika mala i dostižna. Zbog te neviđene euforije djelovalo je kao da smo na nogometnoj utakmici i kao da će svaki čas netko zapaliti bengalke. Pamtit ću i parlamentarne izbore, kada je stožer HDZ-a bio smješten u Gastro globusu, a tada su mi se urezali u pamćenje simpatizeri te stranke koji su lijepili slike po glavi i ležali na podu.
Takve euforije ipak nije bilo prošle godine na parlamentarnim izborima u stožeru SDP-a, koji ste pratili, a inače ste do tada uglavnom pratili HDZ?
Svi su me onda zafrkavali da sam im donio nesreću jer je SDP loše prošao na izborima, ali na primjeru Možemo! dokazalo se da to i nije baš istina. Tada je bila dobra fora jer su govorili da je Andrija došao na mjesto nesreće. Prije korone svi ti stožeri bili su veći i glamurozniji, s profesionalnim stageom i razglasom, a sada je to malo skromnije. Međutim, mene u svim tim stožerima fasciniraju članovi mladeži stranaka koji skupljaju rezultate s terena. Ti rezultati uvijek su povoljni i odlični za njihovu stranku i uvijek mi je bilo simpatično kako ponavljaju da ankete nisu točne, što će dokazati i njihovi rezultati. Simpatično je i dio je šušura kako izborne rezultate svatko tumači na način koji njima više odgovara i uvijek su svi pobjednici. Usto, uvijek se ponavlja pet floskula na svim izborima, a to su: “Vaše ankete nisu točne”, “Utakmica se igra 90 minuta”, “Vidjet ćemo na kraju tko će biti najbolji”, “Po onome što sada znamo mi smo pobijedili”... Nakon svih godina praćenja izbora već mogu pretpostaviti što će nam političari reći u nedjelju u izbornoj noći. Mislim da ljude više zanima hoće li nešto ponuditi i napraviti, jer mi se čini da sve političke stranke šalju krive poruke u stilu – budite uz nas, mi smo tu zbog vas... To su floskule koje mlade ljude odbijaju. Kod kuće imam dva punoljetna glasača i prema njihovim reakcijama vidim da ih odbija kad čuju takve poruke stranaka.
Vi ste stanovnik Zagreba, što bi po vama trebalo promijeniti u gradu, a onda i u državi?
Bilo bi mi bitno da politička scena, od općina, gradova, županija do države, normalno komunicira, da se ne broje krvna zrnca, da se ne ulazi u intimu nečije obitelji i da se poštuje suparnik. Ljudi koji rade politički marketing “huškaju” malo oštriju komunikaciju i to je po meni bezveze jer ljudi već imaju formirano mišljenje o većini kandidata. Pitanje je samo tko će više motivirati svoje glasače da izađu na izbore. Politika nije fora, nego ozbiljan posao koji građanima ove zemlje mora donijeti napredak, jer korona nas je dotukla, kao i potres, i godinu i pol ljudi su pod stresom, nervozni i ne treba im dodatni stres tako da im plasiraš nečije prljavo rublje. Volio bih da se Zagreb gradi i širi, da se riješe prometni problemi te da se sagradi stadion, jer trebamo nacionalni stadion na kojem će igrati i reprezentacija. Mi smo viceprvaci u nogometu i nemamo stadion, a svaka država u Europi ima ih barem pet.
Prije 18 godina iz Dubrovnika ste se doselili u Dubravu, kakva je Dubrava bila tada, a kakva je sada?
Dubrava je nezasluženo na lošem glasu i nikada u ovih 18 godina života nisam imao problema. Stopa kriminala jednaka je ili manja kao i u bilo kojem drugom kvartu. Ovo je ugodna četvrt za život, ima zelenih površina i parkova i grad je uložio u to određena sredstva. Nedostaje možda samo jedna sportska dvorana.
Kad spominjemo neke opasne situacije, bilo ih u vašoj karijeri. Što su vas naučile?
Svaka je situacija drukčija priča, ali naučio sam da treba provjeriti i svaki zarez i ne ići s time van ako nisi provjerio i najmanji detalj. Također, u situacijama kad se dogodi neki strašan zločin ili tragedija nema mjesta dramatiziranju nekim vlastitim rečenicama i komentarima.
Vaši najzanimljiviji tereni možda su bili u Bosni i Hercegovini?
BiH je posebna, to je država koja ima 150 ministara, u svakom selu policija ima različita obilježja i moraš biti jako spretan da bi se snašao u tome jer je politički sustav toliko kompliciran da te glava zaboli, ali, s druge strane, to je zemlja u kojoj su ljudi zadržali humor unatoč svemu. Na primjer, ulazim u Sarajevo i zaustavlja me policajac i kaže: “Andrija, kome će zakuhat majka kad si ti došao?” I naravno da puknem od smijeha. Na Kosovu sam bio puno puta i iznenadilo me koliko prate Novu TV i naše informativne emisije, dosta su nam naklonjeni.
Jesu li vam ratni tereni izazov?
Te adrenaline, stresove i šokove rata doživio sam u prvom licu dok sam bio branitelj u Domovinskom ratu. Naravno da bih išao izvještavati, ali ne bih se gurao u prvi red. Nekako sam to proživio i to je najveće zlo koje se može dogoditi i ne ponovilo se.
Postoje i lijepe priče za koje ste zaslužni i vi i vaša TV kuća, koju biste izdvojili?
Bio sam nedavno u Novskoj, kamo smo otišli nakon što je Državni zavod za statistiku objavio da je više umirovljenika nego zaposlenih u Sisačko-moslavačkoj županiji. Kao primjer za ovu priču uzeli smo gaming inkubator u Novskoj, koji je povukao 25 milijuna kuna od EU i sad povlači još 370 milijuna i napravit će najveći gaming park u Europi. Iz tog inkubatora rodile su se 44 tvrtke, a svi koji su zaposleni u inkubatoru imaju priliku učiti raditi web-stranice i videoigre. Bio sam sretan i ponosan što se ljudi u Novskoj bave onim što vole i što ostaju u Hrvatskoj.
Vide li vaša djeca budućnost u Hrvatskoj i vidite li vi njihovu budućnost tu?
Prepustit ću im da tu odluku donesu sami, ne mogu im ja režirati život. Isto tako podržat ću svaku njihovu odluku i pomoći im. Moj brat odselio se mlad u Ameriku, živio je u San Franciscu i nakon 25 godina vratio se sa suprugom i djecom u svoj rodni grad.
Odlučio je sve što je zaradio uložiti u svoju zemlju i svoj grad.
A vidite li vi svoju budućnost u Dubrovniku?
Rado bih ostario u Dubrovniku. Zagreb je dom, a Dubrovnik je doma.
Mislite li da će situacija s pandemijom koronavirusa promijeniti nešto u kolektivnoj svijesti?
Prilagodljiv smo narod i za nekoliko mjeseci to ćemo zaboraviti, čim se sve vrati u normalno stanje. Mi smo optimisti i mislim da smo narod koji je najjači kad je najteže.
VIDEO: Oliver Mlakar o Večernjakovoj ruži: Ružu za životno djelo neću nikada zaboraviti
strašno koliko ovo krši izbornu šutnju...plačenik Platforme Možemo....di su pare Tomislave